- Peščanik - https://pescanik.net -

Priče iz 282 noći

Fotografije čitalaca, Konstantin Novaković

Lepa Šeherezada, jedna pre mitska nego istorijska ličnost, morala je, da bi spasla sebe i sve pripadnice lepšeg pola, da svake noći svirepom halifi priča po jednu novu priču koju bi prekidala na najinteresantnijem mestu.

Iz ove, najverovatnije indijske, legende nastalo je najpoznatije književno delo islamske kulture. Reč je o velikoj anonimnoj zbirci orijentalnih priča koja je vekovima bila pisana na arapskom jeziku. U njoj se ogleda više „zlatnih doba“ klasične islamske gradske kulture, naročito procvat slavnih gradova Bagdada, Basre, Damaska, Samarkanda i Kaira. Kao baština velikih predislamskih orijentalnih tradicija: Egipta, Grčke, Mesopotamije, Arabije i, pre svega, Indije, a posredstvom Persije, Noći – takav im je bio prvobitni naslov – su se od 8. veka obrazovale oko okvirne priče persijskog porekla. Sadrže indijske izvore, koji su verovatno prevedeni na arapski i u abasidskoj prestonici Bagdadu islamizirani.

Uz to dolaze savremene priče koje dovode na scenu istorijske ličnosti, kao što je čuveni halifa Harun ar-Rašid (umro 809) ili pustolovine Sindbada Moreplovca koji verovatnije otelovljuje arhetip moreplovca na dugim putovanjima (od Persijskog do Kantonskog zaliva u Kini). U stvari, priča o moreplovcu Sindbadu zasnovana je na knjizi Čudesa Indije, koja sadrži pustolovine i mornarske priče što ih je u 10. veku sakupio jedan persijski kapetan u Basri.

Drugi izvor (11-12. vek) potiče iz sjajnog doba fatimidskog Egipta, jedne zemlje pune magije i čuda. I tu je zbirka dobila i svoje konačno ime Hiljadu i jedna noć u krugovima profesionalnih pripovedača. Oni su je protkali novim motivima iz koptskih legendi, kao i iz riterskih romana iz vremena krstaških ratova, ali i motivima priča iz turanske stepe kojima su turski najamnici Mameluka prekraćivali vreme u vojnom logoru. Svoje mesto u ovim pričama našle su i tekovine novog veka: vatreno oružje, kafa i duvan. Tako obogaćene i delimično prilagođene duhu vremena i mesta mogle su da sačuvaju svoju vitalnost do danas. Doduše, u znatno većoj meri na Zapadu nego u arapskim zemljama.

Već od kraja 14. veka delovi ove zbirke našli su put do italijanskog prevodioca. Ali tek nakon trista godina ceo tekst će prevesti francuski orijentalista i putnik J. A. Galland. Putujući Bliskim istokom, najpre kao sekretar francuskog ambasadora, a zatim da sakuplja predmete za muzej, Galan je dobro upoznao istočni svet i njegovu pažnju privukao je veliki broj priča koji se tu pripovedao. Francuski orijentalista nabavio je iz Sirije jedan arapski rukopis i po povratku u Francusku započeo je objavljivati zbornik Hiljadu i jedna noć u francuskom prevodu. Ali u toku prevođenja Galan je naišao na problem: rukopis koji je imao pred sobom – nastao sredinom 15. veka u Siriji – zaustavljao se kod 282. noći. On je međutim za nedostajuće noći našao sasvim jednostavno rešenje. I sam je bio vešt pripovedač, pa je uz pomoć sirijskog maronita iz Alepa, Hanne Diaba, koji mu je ispričao arapske priče, a neke i napisao, ispunio četiri poslednje sveske zbornika (ukupno ih je tada izišlo 12). Na taj način su u Hiljadu i jednu noć dospele priče o Ali Babi, Sindbadu i Aladinu, koje doduše potiču sa arapskog područja, ali prvobitno nisu pripadale ovoj zbirci.

Galanov prevod izazvao je u Evropi pravu buru oduševljenja Orijentom. Autori ranga jednog Monteskijea, Voltera ili Lesinga koriste ove egzotične kulise da bi društvo konfrontirali sa pogledima važećim u Evropi, koje su oni dovodili u pitanje. Za ovim orijentalnim motivima posezala je pohlepno i, današnjim jezikom rečeno, šund literatura. Tako je u 18. veku objavljeno samo u Francuskoj oko 700 ljubavnih i avanturističkih romana koji su se odigravali na Orijentu.

Ukratko, uticaj priča iz Hiljadu i jedne noći na evropsku literaturu uopšte bio je, bezmalo, nepregledan. Pored Biblije malo je dela koja su doživela takvo rasprostiranje kao ova arapska zbirka bajkolikih priča. U njima je u vreme prosvećenosti, ali i kasnije, otkrivena i demokratska sadržina, kao i izrazita ljudskost. Tu se zaista krećemo u jednom društvu sa formama ophođenja tipičnim za visoku kulturu. Ta uljuđenost vidi se i u tome što su svi ljudi obrazovani, pa tako nosač vodi sa damom mudru konverzaciju. Mudra je i Šeherezada, što ruši stereotip o nipodaštavanju žene u arapskom svetu.

Uticaj ove zbirke primetan je i u likovnoj umetnosti; na porcelanu, u arhitekturi („džamija“ u Švencigenu kod Hajdelberga). A za Gotfrida Herdera i potonje romantičare Istok će postati postojbina snova sa svojim veselim, čulnim, tajanstvenim i privlačnim islamskim svetom.

Ova egzotizacija priča dolazi, međutim, tek sa Galanovim evropskim izdanjem. Sve ono što danas povezujemo sa Orijentom – raskoš, blistavost, pećine s blagom – potiče upravo iz ovog izdanja Hiljadu i jedne noći, i to onog njegovog dela koji je Galan sam pridodao.

U arapskom svetu, pak, priče iz Hiljadu i jedne noći sa svojim ljubavnim i krimi temama dugo su potcenjivane. A onda je usledio pizza-efekat, kako ga je identifikovala jedna orijentalistkinja. Naime, isto tako kao što je pizza preko gastarbajtera iz Napulja dospela u severnu Evropu i otuda se vratila u celu Italiju, tako su i Arapi tek nakon prihvatanja u evropskoj literaturi obratili pažnju na svoje prezreno pripovedačko dobro.

I tek početkom 19. veka pojavilo se prvo potpuno štampano arapsko izdanje (dotad su priče kružile u rukopisima), ali se ono oslanjalo na jedan mlađi arapski uzorak.

A prvobitnom arapskom rukopisu koji je koristio Galan niko se nije vraćao više od 250 godina. Tek sredinom minulog veka Iračanin Muhsin Mahdi, orijentalista koji je predavao na Harvardu, prihvatio se ovog teksta objavivši ga kritički, nakon 25-ogodišnjeg rada. Ovo izdanje izazvalo je u orijentalistici opet pravu revoluciju, jer je dobijeno izdanje najstarijeg raspoloživog rukopisa Hiljadu i jedne noći, bez Galanovih dodataka. Šeherezada je tu sprečavala kralja Šahrijara da je ubije samo 282 noći.

I baš ove priče prevela je, pre jedne decenije, orijentalistkinja Claudija Ott na nemački jezik (Tausendundeine Nacht).

Inače, delo je tokom vremena prevedeno na mnoge evropske (uključujući i naš jezik) i druge svetske jezike (među kojima je i jedan arapski prevod bez lascivnosti u izdanju bejrutskih jezuita). A najkompletniju zbirku – preko 1.000 tomova na raznim jezicima uključujući i bengalski – poseduje Chase Memorial Library u SAD.

Peščanik.net, 28.02.2016.