- Peščanik - https://pescanik.net -

Protočni univerzitet

U reformi visokog školstva ne treba gledati onih nekoliko katedara ili fakulteta koji su uradili manje ili više dobar posao, već celinu sistema koju čine sedam državnih i sedam privatnih univerziteta i nekoliko desetina samostalnih fakulteta i viših škola uprkos tome što Srbija nema dovoljno dobrog kadra za više od dva-tri univerziteta.

Zato ta celina ne valja, a sadašnji način sprovođenja reforme je ne poboljšava. Zato se pažnja usmerava na periferne stvari kao što je prohodnost, o kojoj se mesecima priča i koja je postala osnovno merilo uspešnosti.

Univerzitet ne proizvodi i ne prodaje znanje, već je znanje sredstvo pomoću koga proizvodi akademski obrazovanu radnu snagu. To čini iz polufabrikata koji dobija iz prethodnog školovanja, a on je loš, jer je naš obrazovni sistem loš. Naši studenti ne umeju da misle, a još manje da se kritički odnose prema gradivu, jer ih tome niko nije naučio u školi, a na univerzitetu se kritičko mišljenje ne nagrađuje. Zato ne uče nego spremaju ispite, i to je ključni problem.

Da bi se povećala prohodnost, uvedene su česte provere znanja, što ne vodi ka boljem učenju nego ka boljem spremanju ispita, a to su dve sasvim različite stvari. Kvalitet nastave u mnogim institucijama nije ništa čime bismo se mogli pohvaliti (što se manje vidi po tome šta studenti ne znaju nego po tome kako znaju ono što znaju). Uslovi za sticanje znanja (literatura, biblioteke, učionice, laboratorije, praksa, terenski rad…) ne zadovoljavaju normalna merila. Ne postoji sistem stipendiranja i studentskih kredita, pa mnogi studenti rade da bi imali od čega da žive, a samim tim ne mogu da prate nastavu i ispadaju iz sistema, što povećava ionako katastrofalan klasni jaz u obrazovanju. Konačno, zašto bi studenti uopšte žurili da završe studije na vreme kada nema posla. Za prodavnice uvozne kozmetike, pekare, menjačnice, banke, kockarnice i prodavnice mobilnih telefona koje, međusobno se smenjujući, krase beogradske ulice, nije potrebno univerzitetsko obrazovanje, a neke druge privrede sem te prodaje magle jedva da ima.

Istovremeno se stalno govori da treba da povećamo broj onih koji se upisuju i završavaju studije. Već nekoliko godina se raspisuju konkursi za upis oko 65.000 novih studenata, što već sada čini preko dve trećine ukupnog broja živorođenih u 1990. godini, a kada na red dođe generacija rođena 1994. godine, to će biti više od 75 odsto ukupnog broja živorođenih. Da nije tragično, bilo bi smešno. Ujedno se upisuje znatan broj onih koji intelektualno nisu sposobni za studije ili jednostavno nisu zainteresovani i koji nikada neće ništa završiti. Međutim, univerzitet je idealno mesto za čuvanje nezaposlenih, a pošto većina plaća školarinu, još je i koristan za vladu da dodatno smanji davanja za državne fakultete, a privatnim vlasnicima da zarade više para.

Pri tome se sve više zahteva da studenti nauče samo ono što im je potrebno za posao, a zaboravlja se ne samo da znanja nikada nema previše, veći da su studenti građani koji treba da nauče da misle svojom glavom i učestvuju u društvenom životu. Posledice se već osećaju, a to su snižavanje zahteva i na prijemnim i na studijama. Kada se bude uvelo finansiranje državnih fakulteta po broju stečenih bodova, merila će pasti još više.

Sve se to događa i u EU, ali to stvar ne čini boljom, samo više raširenom. I posledice su svugde podjednako loše. Njena osnova je tzv. new public management, predstava da javnim sektorom treba upravljati kao preduzećem i meriti mu produktivnost. Jedna glupa ideja ne dobija podršku zato što je glupa već zato što štedi vreme, energiju i novac. Vlasnik institucije ne mora da troši ništa od toga na poboljšanje kvaliteta znanja, političarima ionako nisu potrebni građani koji znaju i misle, a privreda ne može da zna šta joj je potrebno, jer uglavnom ne postoji. Kada se univerzitet na kraju bude pretvorio u fabriku brojlera, biće teško ispraviti posledice. Kao što je poznato, pilići gajeni u tim fabrikama nisu sposobni za život u stvarnom svetu.

 
Autor je profesor Beogradskog univerziteta

Danas, 11.05.2009.

Peščanik.net, 12.05.2009.