- Peščanik - https://pescanik.net -

Prvi Rubljovski front

 
„Sledeći predsednik Rusije ću biti ja“ – bila je nedvosmislena poruka Putina upućena javnosti oglašavanjem osnivanja Narodnog fronta. Ova je poruka objavljena pred istim tim „frontom“ čije su predstavnike prošle subote dovezli u Putinovu rezidenciju Novo-Ogarevo. Tako je na sve planove Medvedeva udaren krst što je, budimo iskreni, bilo za očekivati.

Prvo su ubili virtuelnu „partiju desnice“. Priča se da je ideja o njenom osnivanju potekla od Medvedeva, a da su se njenom organizacijom neposredno bavili Vološin i Čubais. Prvi koji je bio predviđen da stane na čelo ove partije bio je ministar finansija Kudrin. No on je taj predlog glatko odbio. Njemu već greju fotelju „liberalnog“ premijera kod budućeg predsednika Putina, te bi menjati vrapca u ruci za goluba na grani bilo, ruku na srce, veoma čudno.

Tada su to mesto ponudili Šuvalovu. On se dve nedelje mislio, a onda, što je sigurno sigurno, rešio da ipak ode kod Putina i posavetuje se s njim. „Radi kako znaš, no ja se na tvom mestu ne bih žurio“ – bile su reči koje je on tom prilikom čuo.

Zatim su počistili Pravednu Rusiju. Jedinstvena krivica Pravedne Rusije, satelitske partije koju je predvodio, nije verniji i uvek na aport spremni i poslušni Mironov, već to što u njenom nazivu nije stajala reč „Jedinstvena“. To jest, ona je svojevremeno bila smišljena za potrebe drugačije koncepcije koja se tada zasnivala na ideji „svi koji ne glasaju za Jedinstvenu neka daju svoj glas Pravednoj”, ili drugim rečima, „glasačima se mora omogućiti izbor“. Sada je koncepcija izmenjena, a ideja je mnogo prostija i glasi: „ima svi da glasaju za Putina“.

I sada, kad Putin i Medvedev budu seli za jedan sto, i kada Medvedev, gledajući u svog sabesednika izgovori u sebi dugo potiskivano „ja hoću da budem predsednik“, Putin će ga upitati sledeće: „Iza mene stoji Narodni front. A iza tebe? Ko stoji iza tebe?“ I šta će mu ovaj reći u svoju odbranu?

Osnivanje Narodnog fronta je snažan preteći glas načelnika koji svima poručuje: „Ja sam komandant parade! Ima li još koga ko to nije čuo?“

Druga je stvar što taj glas zvuči nekako jalovo. Jer tek osnovana organizacija u svom imenu stvarno sadrži borbenu reč „front“ i on jeste (i treba da bude) „narodni“. Ali izvinite, protiv koga ćemo se mi to boriti? Do sada su se razni narodni frontovi osnivali za borbu protiv svakojakih „krvavih buržoaskih režima“ i „kapitalista koji piju krv bespomoćnom narodu“. Protiv koga će se boriti Putinu verni penzioneri, mašinbravari i članovi auto-moto saveza? Protiv Hodorkovskog koji već godinama trune u zatvoru? Protiv Medvedeva? Protiv krvavog američkog režima?

I za šta će se oni boriti? Za pravo gazde da izgradi svoj dvestatrinaesti dvorac? Za pravo raznih šefova obezbeđenja da gaze ljude na putu za Rubljovku? Za pravo Olge Stepanove, bivše načelnice Federalne poreske službe br. 28, na posedovanje vile u Dubaiu? I gde će se još otvarati filijale tog Narodnog fronta? U sedištu kantona Cug? – kako se zajedljivo našalio Aleksej Navaljnij.

I tako polako stižemo do pitanja koje je zapravo osnovno. Ko su te duhovne vođe koje će svojim znanjem, moćnim intelektom i moralnim autoritetom podupreti sve slabiji i labaviji prestiž „partije lopova i varalica“ i ponovo uzneti Putina na predsednički tron?

Njih prosto nema. Jer, da li ste primetili da nije pomenuto nijedno ime prilikom saopštavanja ovog važnog događaja? Obavestili su nas da su „sastanku s premijerom prisustvovali predstavnici Oslonca Rusije, Saveza Ruskih proizvođača i preduzetnika, Federacije nezavisnih sindikata Rusije, Poslovne Rusije, Saveza penzionera Rusije, Mlade garde Jedinstvene Rusije, Saveza veterana iz Avganistana, Saveza transportnih organizacija Rusije, Saveza žena Rusije i drugih“. Takođe se lako da primetiti da se ovaj spisak u velikoj meri poklapa sa spiskom predstavnika organizacija koji su potpisali ono čuveno pismo sa 55 potpisa protiv Hodorkovskog.

Uostalom, još kada je to pismo objavljeno, bila je očigledna neobična ubogost potpisnika. Predhodno pismo s tekstom koji se zalaže za Hodorkovskog, potpisali su veoma poznati i uvaženi ljudi, kao na primer Strugacki i Akunjin, Ahedžakova i Basilašvili, Eljdar Rezanov, Kama Ginkas, Vladimir Pozdner, Leonid Parfjonov. Pismo protiv Hodorkovskog su potpisali nekakvi anonimni predstavnici Mlade garde, Oslonca i Saveza veterana Avganistana.

Mnogi su tada govorili da nije Surkov bio taj koji je odigrao odlučujući ulogu prilikom sačinjavanja tog spiska. Jer da jeste, taj spisak ne bi tako sramotno izgledao. Sada su Putinu u rezidenciju dovezli spakovanu partiju „predstavnika društvenih organizacija“, a među njima ni ovoga puta nema nijednog s kim bi se mogao pohvaliti.

Ruska ekonomija, iz dana u dan, neverovatnom brzinom degradira. Nigde se ne beleži apsolutno nikakav razvoj. Mi, na fonu silovitog razvoja svetske ekonomije, izvozimo samo naftu, a uvozimo sve ostalo. Svo to imitiranje rada na svakojakim „glonasima“ (ruska varijanta GPS navigacionog sistema koji već deset godina nikako da uđe u upotrebu), da usput nije praćeno enormnom pljačkom budžeta, sasvim bi ličilo na postupke melanezijskih domorodaca koji se klanjaju kultu kargo i koji za potrebe idolopoklonstva, grade avione od bambusovih stabala.

Reforma penzionog sistema je propala. Putevi se ne grade. Umesto njih, grade se dvorci. S budžetom nikako da se sastavi kraj s krajem. Udeo kojim Gazprom učestvuje na tržištu gasa u Evropi konstantno pada a istovremeno, proizvodna cena gasa raste.

Drska bezočnost činovnika je prevršila svaku meru. Biti zločinac više nije privilegija. Danas je to postalo obaveza. Zlodela, kao na primer ubistvo Magnitskog, danas se nagrađuju. Uskoro, nijedan činovnik neće moći da dobije unapređenje, ako protiv njega nije poveden istražni postupak u Švajcarskoj. Uskoro će činovnici imati obavezu da za svakog nekažnjeno ubijenog pešaka ili drugog učesnika u saobraćaju, kao nekada piloti lovci za svaki oboren neprijateljski avion, lepe zakonom propisane zvezdice na karoserijama svojih mercedesa.

Nema sumnje da će Putin, uz pomoć ujedinjenog fronta vanpartijaca, lopova i varalica, na sledećim izborima osvojiti svojih 70 posto glasova. Ali šta potom? Šta s njima dalje raditi?

 
Новая Газета, 10.05.2011.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 12.05.2011.