- Peščanik - https://pescanik.net -

Prvi Srbin hidrolog

 
Tokom katastrofalnih poplava koje su nas zadesile poslednjih dana video sam u nekim novinama kratko podsećanje na početke meteorologije i hidrologije u Srbiji i na prve delatnike u tim stručnim disciplinama – ali nisam primetio da je tu zabeležen Jovan Stefanović Vilovski (1821-1902), koji je od 1871. godine do kraja 19. veka objavio niz članaka i održao niz predavanja u Beču i Budimpešti o hidrologiji, od kojih je sačinio rukopis (na ćirilici, nekima je to važno) od 450 strana sa naslovom „O vodama” (knjiga nikad nije objavljena).

Stefanović se u svoje vreme najviše proslavio što je već 11. februara 1879. godine poslao novinama prognozu da će Segedin stradati u velikoj poplavi, a ona se doista dogodila 12. marta, upravo u danu koji je on predvideo kao dan katastrofe. Tačnije, 11. februara te 1879. godine, Vilovski je peštanskom „Pester Lojdu” poslao članak sa tvrdnjom da će Segedin stradati 12. marta. Kako je taj list odbio da štampa njegovo upozorenje, on je isti tekst odneo bečkom dnevniku „Di Prese”, koji ga je objavio 3. marta, dakle devet dana pre katastrofe.

Međutim, glavni stručni oponent, Vilovskog, tada poznati hidrolog Herih, iz samog Segedina je poslao depešu 11. marta, da je najgore prošlo i da se grad može smatrati spasenim. Vilovski je istog dana u svoj dnevnik zapisao da se „užasne stvari spremaju u Potisju”. Sutradan, tačno tako i tačno u danu koji je on proračunao, u dva sata ujutro voda je probila bedeme oko Segedina i ceo grad je potopljen. Od 6.000 kuća ostalo je celo samo 417, a poginulo je 150 ljudi.

Prema monografiji Nikole Petrovića, objavljenoj 1954. godine, Jovan Stefanović Vilovski je rođen u Crepaji 1821. godine u graničarskoj porodici. Kako je rano ostao bez roditelja školovao se u Matematičkoj školi u Pančevu u velikoj oskudici. Prvi vojni raspored bio mu je u Sefkerinu, gde je bio mernički pomoćnik pri premeravanju rita (1838). Zatim je premešten u Temišvar, pa u Brno, Prag, Buđejovice, zatim u Mađarsku i na Karpate – svuda je radio na topografskim snimanjima. Generalštabni ispit položio je 1847. godine, pa je dobio službu u Beču.

Tokom Mađarske revolucije 1848-49 pridružio se Srpskom pokretu i učestvovao u nekoliko bitaka, a posebno se istakao u odbrani sela Vilova u Šajkaškoj, pa je otuda njegov samozvani plemićki predikat postao „vitez od Vilova”. U sukobima u vođstvu Srpskog pokreta stalno je bio na strani patrijarha Rajačića, a protiv poručnika Stratimirovića, koga je u jednom trenutku pokušao i da uhapsi. Kada je vojvoda Šupljikac preuzeo komandu nad srpskom vojskom, postavio je Jovana Stefanovića za svog ličnog ađutanta i šefa svog štaba.

Nakon sloma Mađarske bune učestvovao je u ratu Austrije protiv Italije, međutim, posle neke afere (intrige, kako on piše) ubrzo je bio prinuđen da se penzioniše, ali je do smrti nastavio da živi u Beču gde se bavio naučnim radom.

Kao hidrolog, Vilovski se prvi put pojavio u javnosti 15. decembra 1871, kada je Svetozar Miletić podneo peštanskom parlamentu njegov projekat za izgradnju velikog odušnog kanala Satmar-Arad-Palanka. On je svoj predlog zasnovao na statističkim merenjima vodostaja reka u Južnoj Panoniji, pa je preko svojih „vodomernih tablica” došao do zaključka da do poplavnih vodostaja dolazi kada u Đerdapsku klisuru, kod Kazana, istovremeno dođu vode posle otapanja snegova iz tri oblasti: iz same doline Tise, zatim vode sa Karpata (preko pritoka Tise) i one sa Alpa (putem Dunava). Da bi se izbeglo jednovremeno stizanje ovih voda do Kazana, koji onda čini veliki uspor u slivovima Tise i Dunava, on je predložio izgradnju spomenutog „savka” (kanala) Satmar-Arad-Palanka, koji bi obezbedio da vode sa Karpata stignu do Đerdapske klisure mnogo pre od onih sa Alpa. Istina, on je pri tome tražio da se i Kazan proširi miniranjem, te da se uz novi kanal izgradi niz akumulacionih jezera, kao i da se zatečeni ritovi pored panonskih reka ne isušuju, kako bi u slučaju veoma visokih voda primili viškove vodene mase. Vilovski je predvideo i čitav sistem navodnjavanja koji bi „preobrazio Panonsku niziju, pretvarajući je u drugu dolinu Nila i pravu žitnicu Evrope”.

Neke od ideja Jovana Stefanovića Vilovskog iskoristiće tek projektanti hidrosistema Dunav-Tisa-Dunav polovinom XX veka. Ono što je u Vojvodini rađeno i građeno u vodoprivredi u poslednjih 150 godina sačuvale su je i proteklih dana od velike nesreće. U Srbiji se za to vreme, očigledno, u regulaciji vodotokova nije učinilo dovoljno, pa se to mora činiti narednih decenija.

 
Novi magazin, 23.05.2014.

Peščanik.net, 23.05.2014.