- Peščanik - https://pescanik.net -

Putinov živi zid

Foto: Predrag Trokicić

Posle izbora koji su održani 18. marta u Rusiji, sasvim je izvesno da je Vladimir Vladimirovič Putin produžio svoju vladavinu za još šest dugih godina. On je nakon skoro dvodecenijske suverene vladavine od svog biračkog tela zatražio podršku za još šest godina, što je na kraju i dobio, i to u postotku koji istovremeno zapanjuje i zastrašuje. Naime, na osnovu 99,80 odsto prebrojanih glasova, utvrđen je procenat od 76,67 odsto birača koji su izašli i zaokružili Putinovo ime. To je udarna vest većine svetskih medija, koji navode da je Putin postigao izborni rekord, ali i koliko su tome doprinele optužbe iz Britanije i Amerike koje su u proteklom periodu bile upućivane na adresu Kremlja. Putin je ovom pobedom nadmašio svoj rekord iz 2012, kada je osvojio 64 odsto glasova. Iste večeri kada su objavljeni prvi preliminarni rezultati, Putin se obratio građanstvu rekavši da „nema nameru da sto godina ostane na vlasti“. Ovo mora da je razočaralo mnoge njegove simpatizere, baš kao kada slične rečenice kod nas, samo u mnogo manjoj razmeri nego što je ova putinovska, izgovori Aleksandar Vučić, koji takođe ne želi da predugo ostane na vlasti. Tek koliko treba da Srbiju učini „stabilnom i prosperitetnom“. Međutim, šta se krije iza dugih ostanaka na vlasti i učvršćivanja vladavine jednog čoveka i njegove partije koja korumpira sistem i diskredituje izbornu demokratiju. Ponešto od toga moglo se videti i u ruskom izbornom danu, što je objavio ruski opozicioni lider Aleksej Navaljni koji je pozvao građane na bojkot predsedničkih izbora.

Bilo je, dakle, neregularnosti, ali budući da je izlaznost bila velika, čak 67,4 odsto, te da je Putin osvojio enorman broj glasova, ove neregularnosti, tvrde analitičari, ne bi umnogome uticale na promenu izbornih rezultata. Slično se događalo i u Srbiji, i to ne samo na proteklim lokalnim izborima u Beogradu, već i ranije, kada je opozicija čak protestovala u zgradi RIK-a. Zaista, postavlja se pitanje, zbog čega jedan apsolutni vladar, koji drži ceo sistem pod kontrolom mora da na izborima operiše i brutalnim metodama, koje se svode na ubacivanje već spremnih glasačkih listića sa zaokruženim Putinovim imenom u glasačke kutije?

Aleksej Navaljni je na YouTubeu objavio više primera kršenja izborne procedure od kojih se posebno izdvajaju sledeći: 1) Na jednom izbornom mestu, u glavnom gradu Dagestana, osoba sa karticom posmatrača u toj izbornoj jedinici, ubacila je pregršt izbornih listića u kutiju, što je zabeleženo sigurnosnom kamerom. 2) Na istom mestu je zabeležen i upad huligana koji sa biračkog mesta odvlače posmatrače, pri čemu biračka kutija ostaje bez kontrole, dok u nju neko ubacuje glasačke listiće. 3) Iskorišćavanje starijih i slabovidih osoba, kojima neki posmatrači sa izborne jedinice poturaju gotove glasačke listiće, pomažući im da ih potom ubace u glasačku kutiju. 4) Naposletku tu je i huligansko pravljenje tzv. živog zida ispred glasačke kutije u koju se za to vreme ponovo deponuju unapred pripremljeni glasački listići.

Ovo su samo neki paradigmatični primeri, koje su zabeležile sigurnosne kamere, a do čijih snimaka su došli predstavnici opozicije. Aleksej Navaljni je istakao da su netom održani predsednički izbori u Rusiji bili „autobuski izbori“, jer su pojedine organizacije na birališta dovozile veliki broj glasača. Sve ovo nama zvuči poznato još iz devedesetih godina, što se u međuvremenu usavršilo preko koncepta pravljenja kapilarnih mreža glasova, koje su obezbeđene egzistencijalnom ucenom pojedinaca u klijentilističkom sistemu Vučićeve Srbije. Pogled ka Putinovim izborima naše budućnosti, ipak, donosi neke opominjuće pouke a one glase vrlo jednostavno: Sa porastom političke moći diktatora, raste i političko nasilje nad građanima i ništa se ne prepušta njihovoj izbornoj volji, čak ni kada marketinške agencije za merenje rejtinga stranaka i lidera prognoziraju siguran uspeh vlasti. Zbog takvog odnosa prema izbornoj demokratiji, koja je nakalemljena na azijatsku despotiju, čije se konture jasno pokazuju u današnjoj Srbiji, postižu se rezultati koji treba da zadive režimsko glasačko telo, uplaše opoziciju, a strane posmatrače umire zbog sprovedene izborne procedure.

Biti opozicija u Rusiji danas, pišu analitičari Ežednevnog žurnala, predstavlja mučno i beznadežno stanje jer je putinovski sistem tako ustrojen da više ne pokazuje istinu u prebrojavanju glasova, već ima jedinu ulogu da pokaže kako su gubernatori u svojim administrativnim jedinicama obavili posao za svog lidera. U tom smislu, nisu bitna ni pitanja ekonomije, obrazovanja i kulture, već pre svega procenat koji je gubernator uspeo da pribavi za Vladimira Vladimiroviča. Na njemu je koje će sve metode koristiti, bitno je samo da procent bude što veći. U zavisnosti od procenta koji je lider osvojio u određenoj guberniji, zavisi i milost vlasti, koja će u skladu sa procentom preusmeriti neka sredstva za lokalne partijske elite, koje su klijentelistički vezane za centralu. Sličnim modelom se služi i Aleksandar Vučić koji koristi svoje predsednike opština, gradonačelnike i lidere mesnih odbora SNS-a kao Putin svoje gubernatore. SNS je neverovatna mašina, izjavio je jednom prilikom Aleksandar Vučić. I bio je u pravu, SNS je mašina za proizvodnju glasova, a svaki njen pojedinačni deo radi na procente.

U Rusiji je na sceni okupacija, piše analitičar Aleksandar Riklin, ali ne okupacija spolja nego ona iznutra, koja je izvršena iz kagebeovskih kancelarija. Jedino što preostaje je istupanje iz projekata vlade i okretanje ka građanskoj neposlušnosti. On smatra da bi opozicija, koja bi takav projekat ponudila građanstvu, mogla da se istinski suprotstavi diktatorskom režimu. Srbija se nalazi upravo na ovom jedinstvenom ruskom putu, koji je pritom ukrašen zastavicama Evropske unije, koje je Vučićeva propaganda poređala duž svih trasa kojima se on kreće. Sada, kada je Vučić već u Americi i tvitovima začikava opozicionare, na teritoriji Beograda ponovljeni su izbori na četiri biračka mesta u opštini Stari grad. Do toga je došlo jer je u glasačkim kutijama 4. marta pronađen veći broj glasačkih listića nego što je zaokružen broj birača na izvodu iz biračkog spiska. Od upisanih 5.384 birača, izašlo je njih 1.433. Rezultat ovih ponovljenih izbora pokazuje da je najviše glasova dobila opozicija okupljena oko Dragana Đilasa – 31,6 odsto, zatim sledi lista oko Aleksandra Vučića – 28,6 odsto, dok je SPS-JS osvojio 2,5 odsto više nego na izborima 4. marta. Ovi rezultati, naravno, neće nimalo uticati na raspored snaga u skupštini grada. Oni samo pokazuju kako izgledaju izbori kada se skloni putinovski živi zid ispred glasačke kutije u Beogradu.

Peščanik.net, 20.03.2018.


The following two tabs change content below.
Saša Ilić, rođen 1972. u Jagodini, diplomirao na Filološkom fakultetu u Beogradu. Objavio 3 knjige priča: Predosećanje građanskog rata (2000), Dušanovac. Pošta (2015), Lov na ježeve (2015) i 3 romana: Berlinsko okno (2005), Pad Kolumbije (2010) i Pas i kontrabas (2019) za koji je dobio NIN-ovu nagradu. Jedan je od pokretača i urednik književnog podlistka Beton u dnevnom listu Danas od osnivanja 2006. do oktobra 2013. U decembru iste godine osnovao je sa Alidom Bremer list Beton International, koji periodično izlazi na nemačkom jeziku kao podlistak Tageszeitunga i Frankfurtera Rundschaua. Jedan je od urednika Međunarodnog književnog festivala POLIP u Prištini. Njegova proza dostupna je u prevodu na albanski, francuski, makedonski i nemački jezik.

Latest posts by Saša Ilić (see all)