- Peščanik - https://pescanik.net -

Putinova hibridna samoća

Foto: Rade Vilimonović

Gotovo jedini objavljen, a potom i potvrđen rezultat nedavnog sastanka Putina s Trampovim savetnikom za nacionalnu bezbednost Džonom Boltonom, bio je predlog predsednika Rusije da se sretne s Trampom u Parizu. Na pitanje novinara da li je takav susret moguć, Tramp je odgovorio: „Da, moguć je. I ta se mogućnost sada razmatra“. A onda je dodao: „Verovatno ćemo se sresti. Pripreme još uvek nisu obavljene, ali po svoj prilici ćemo se sresti“.

Očekivani susret bi se mogao ostvariti 11. novembra ove godine, tokom proslave stogodišnjice završetka Prvog svetskog rata u Parizu. Kao što znamo, Pariz je ogroman grad i dvoje ljudi koji se u njemu istovremeno nalaze, lako se mogu i mimoići. Ali budući da će se njih dvojica, stigavši u Pariz povodom istog događaja pod jednim krovom zateći, teško da će bilo koji od dva pomenuta aktera ovaj susret moći da izbegne. Tako će se bilateralni samit dvojice predsednika – za sada neizvesnog formata – najverovatnije i desiti. U datom slučaju je ovo lakrdijaško Trampovo „mož’ da bidne, al’ ne mora da znači“ najmanje važno. Neuporedivo važnije je to o čemu se Putinu s Trampom prohteleo da razgovara. Ili tačnije, šta on od tog sastanka očekuje, zašto ga je zatražio i može li taj sastanak bilo šta u današnjim odnosima Rusije i Amerike promeniti.

Boltonova poseta Moskvi je usledila nakon Trampove izjave da Sjedinjene Američke Države nameravaju da istupe iz Sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa. A u novembru, dakle baš u vreme kada se Tramp bude sastajao s Putinom, SAD će protiv Rusije uvesti već najavljen novi paket sankcija koje će biti znatno oštrije od prethodnih. I nikakvi razgovori Putina i Trampa to neće moći da spreče. Jer za razliku od Rusije, u SAD postoji realna podela vlasti pa je shodno tome odluka o sankcijama doneta i izglasana u Kongresu SAD, a ne u kabinetu Donalda Trampa.

A što se Putina tiče, on 45. predsedniku SAD nema šta da ponudi. On ne može da vrati Krim. On ne može da abolira rusko vojno prisustvo u Siriji i Ukrajini, niti da prekine svoju tajnu praksu organizovanja najrazličitijih prljavih provokacija širom sveta. On to ne može jer ništa drugo i ne ume. I ako bi on i sva ta njegova gadež koju je oko svoje vlasti okupio prestali da ubijaju ljude, prestali da ljudima čine sve ove gadosti kojih smo već godinama svedoci, na videlo bi izašla apsolutna pustoš njihove politike. Tu politiku ne prati nikakav program preobražaja Rusije u zemlju savremene ekonomije, napredne nauke i stvaranja normalnih uslova za život njenih građana. A ratovi, trovačke akcije i sve ostale gadosti koje oni čine, samo su gnusni zastor kojim oni tu pustoš pokušavaju da sakriju.

Ruska državna televizija nam danonoćno priča priče o tome kako je Putin, izgubivši Zapad istovremeno pridobio Istok i Jug. Ima se u vidu pre svega Kina i njen lider s kojim se Putin takođe povremeno sreće. Međutim, „prijateljstvo“ Rusije i Kine je još jedna velika laž smišljena pre svega za unutrašnju upotrebu. Na primer, zbog američkih sankcija je nedavno iskrsnuo problem ruskih pravnih i fizičkih lica s kineskim bankama. Kineske banke su počele da blokiraju i zatežu sprovođenje finansijskih operacija u kojima učestvuju naše kompanije i ruska privatna lica. Pri tome, probleme imaju čak i one ruske kompanije i njeni građani čija imena nisu navedena u dokumentima koja prate odluke o sankcijama. Etiketiranje svega što je rusko upozorenjem „pažnja rusko – znači toksično“, danas je princip koji se sve češće primenjuje ne samo na Zapadu, već i na Istoku.

Kao i sve što je u bilo kakvoj vezi sa Putinom, tako i njegovo izopštenje iz društva svetskih lidera i drugih uticajnih ličnosti ima osobeni hibridni karakter. S njim se i dalje sreću, rukuju se, smeškaju se i istovremeno uvode sankcije protiv Rusije. Oni povremeno dolaze na razne biznis forume i događaje koje je on organizovao, a onda odbijaju da sarađuju sa značajnim kompanijama iz naše zemlje. Tako će se 11. novembra on s Trampom najverovatnije sresti, no jedini rezultat tog susreta biće fotografija koju će ruski mediji koristiti kao dokaz za to da svi lideri sveta i dalje uvažavaju Putina. Između ostalih (evo) i Tramp takođe.

Tri kamena temeljca Putinove politike – laž, nasilje i neotesani dripačluk – potpomognuta ruskim nuklearnim arsenalom, proizvode poseban vid političke izolacije. S Putinom se i dalje sreću, ali s njim niko ne želi da ima bilo kakva posla. Svedoci smo hibridne samoće Putina, a s njim zajedno i cele Rusije.

Ежедневный журнал, 24.10.2018.

Preveo s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 29.10.2018.