U mirnodopskom ratnom stanju koje je započelo dolaskom ove vlasti na vlast pre četiri godine, proglašeno je trodnevno primirje povodom posete kineskog predsednika. Koji, ili ne prati naše medije ili ih prati, ali im ne veruje, ili je izuzetno hrabar pa je ipak stigao u zemlju u kojoj su na delu svakodnevni državni udari, podmukle zavere stranih sila i domaćih, a plaćenih izdajnika, u zemlju koja je toliko nestabilna da joj se državni temelji zaljuljaju i samo od tvitovanja i lajkovanja.
Primirje je poštovano, na tri dana su utihnule medijsko-analitičarske trube koje su neprekidno trubile o svrgavanju vlasti sa vlasti. Zabeležen je samo jedan slučaj kršenja primirja i za njega je odgovorna, ko drugi nego – vlast. Koja je izašla na ulice Novog Sada u pokušaju da sa vlasti svrgne – opoziciju!?
Dobro, jeste malo čudno što vlast koja ima vlast nad pokrajinom i pokrajinskim javnim servisom protestuje protiv opozicije koja nema ni tu ni neku drugu vlast, ali je još više za čuđenje što je muzička podloga protesta bila pesma ”Mala, mala grupa pedera”. Ne, ne zato što je neprikladno jedan protest koji pretenduje da bude masovan, svakako masovniji od ranijeg protesta protiv kojeg je ovaj protest i organizovan, predstaviti rečima ”mala, mala grupa”, nego zato što su ovom pesmom razotkrili ko stoji iza organizacije. Doduše, razotkrili su to već samim tim što je ”sineopsis” za ovu priredbu poslat elektronskom poštom iz kabineta gradonačelnika Novog Sada, ali ono ”pedera” u pesmi ukazuje da je umešan sam vrh. Tačnije – onaj na vrhu koji u svojim javnim nastupima stalno sam sebi skandira tu reč.
Naravno, nekome ko živi u normalnoj državi moglo bi da bude neobično što vlast ne organizuje legitiman skup podrške samoj sebi, već skup protiv opozicije, kao što bi mu bilo neobično i to što predsednik (tehničke) vlade najavi privatnu posetu Rusiji koju pretvori u zvaničnu, dok predsednik države zvaničnu posetu kineskog predsednika pretvori u privatnu, štaviše porodičnu, ali – ko je tom nekome kriv što živi u normalnoj državi. Mi nismo svakako.
Mi samo živimo u zemlji u kojoj se svako neobožavanje vlasti proglašava političkim delovanjem, svako političko delovanje (osim onog u okviru, pod okriljem i po direktivi vlasti) nepoželjnom aktivnošću, svaka nepoželjna aktivnost opozicionim delovanjem, a svako opoziciono delovanje – nelegitimnom borbom za vlast.
U zemlji u kojoj državni funcioneri prave brljotine isključivo iz najbolje namere, dok oni koji nisu u vlasti, sve što rade, pa makar i samo traže da institucije sistema kontrolišu vlast (ma ko na njoj bio) – rade ili iz zle namere ili su zloupotrebljeni kao ”korisni idioti”.
U zemlji u koju je uvedeno stanje ratnog mira u kojem mirnodopska vlast neprekidno ratuje po parlamentima, tviterima, konferencijama za medije… I u kojoj će nam sutra, čim se svrši primirje, istočnjačkom mirnoćom saopštiti da je Konfučije, kojem je vlast upravo prigodno podigla spomenik (valjda kao znak zahvalnosti za sve njegove citate koje obilato koristi) jednom prilikom izjavio i da se vlast ne bira da bi vodila državu već da bi vodila rat. Protiv svakog ko joj ne pruža egzaltiranu podršku.
Peščanik.net, 20.06.2016.
Srodni linkovi:
Dejan Ilić – O cenzuri u 5 slika
Slobodan Beljanski – Protest protiv protesta
Branka Dimitrijević – Ima li Srbija Solidarnošć?
Dejan Ilić – „Fantomke“ u RTV-u
- Biografija
- Latest Posts


Latest posts by Nadežda Milenković (see all)
- Nečastiva sila koja se iznenada pojavljuje - 17/03/2025
- Srbija se unerediti ne može - 10/03/2025
- Neka bije, neka bije… - 03/03/2025