- Peščanik - https://pescanik.net -

Mijat Lakićević – intervju

Razgovor vodio Miloš Ćirić

Kako komentarišete odluku Vlade Srbije o početku primene Prelaznog trgovinskog sporazuma sa Evropskom unijom najavljenu za 1. januar 2009. godine?

To je dobar potez, jer na taj način postajemo bliži Uniji. Do sada su carine prema robi iz Evropske unije postojale kako bismo zaštitili svoju proizvodnju. To donekle ima smisla i samo neko vreme. Vreme je prošlo i privreda Srbije je bila dovoljno zaštićena u ovih 8 godina, koje je trebalo da iskoristi kako bi se prilagodila standardima i pravilima koje dolaze iz Unije. Smanjenje carina na uvoz automobila iz Unije i povećana proizvodnja Zastave dovešće do jače konkurencije na tržištu, što će dodatno sniziti cene.

Koliko smo spremni, u pogledu kvaliteta domaćih roba i usluga, da izvozimo u zemlje EU?

Na žalost, nismo spremni, jer naša privreda nije dovoljno konkurentna. To znači da zaštita domaće proizvodnje koju smo imali od 2000. nije dobro iskorišćena, odnosno nije pomogla privredi da se osposobi da postane kvalitetnija i produktivnija. Mi ne proizvodimo kvalitetnu i relativno jeftinu robu, koja bi mogla da konkuriše na tržištu Evropske unije. Pritom, postoje primeri dobrih izvoznika, poput Tigra ili Metalca koji su se probili na evropsko tržište.

Kao glavni razlog za poskupljenje cena u fiksnoj telefoniji navodi se otvaranje tržišta i privlačenje konkurencije Telekomu, koji drži monopol u ovoj oblasti. Koji su argumenti sa ekonomske tačke gledišta za povećanje cena usluga fiksne telefonije?

Cene usluga u Srbiji su jeftinije nego u zemljama iz okruženja, za koje se ne može reći da su bogatije od Srbije.

Nije nelogično ni da povećanje cene privuče konkurenciju. Ako su cene veće, to će privući konkurenciju, koja po pravilu dovodi do smanjenja cena usluga. Dobar primer je mobilna telefonija, čije su usluge u početku bile skupe, što je privuklo strane kompanije koje su dolaskom u Srbiju stvorile konkurenciju i pad cena usluga. To se isto može desiti i u fiksnoj telefoniji. Najveći problem je omogućiti slobodan pristup tržištu, što će, bez obzira na cene postavljene na početku, dovesti konkurenciju i smanjiti cene. U tom smislu ovaj potez ima opravdanje.

Ako se stvori otvoreno tržište i cene u fiksnoj telefoniji ostanu stabilne, pretpostavljam da bi u roku od godinu ili dve dana, u Srbiji mogle da se pojave strane kompanije koje bi bile konkurencija Telekomu.

Do Nove godine poskupeće cene komunalija, gradskog prevoza i prehrambenih proizvoda. U međuvremenu su već poskupeli hrana, deo komunalnih usluga i gas. Objasnite nam da li postoje ekonomski razlozi za ova poskupljenja ili je reč o rešavanjima problema sa budžetom?

Problem sa svim javnim preduzećima je njihova neefikasnost i cene usluga, koje se često formiraju prema potrebama budžeta opštine ili države. Ne postoje nikakvi ekonomski parametri za merenje njihove efikasnosti. Kada se cene komunalija podignu, dobit se ne ulaže u infrastrukturu već nesrazmerni deo toga ode u plate i potrošnju, tako da od tih povećanja građani nemaju koristi već je imaju preduzeća, zaposleni u njima i država koja tako puni budžet.

U Srbiji ima oko 500 komunalnih preduzeća i to je rak rana privrede Srbije. U toj oblasti praktično nije bilo nikakvih reformi, jer vlada i dalje razmišlja u terminima socijalističke ekonomije – cene se stalno povećavaju, a kvalitet usluga je ispod svakog nivoa. Ovakvo stanje povećava javnu potrošnju, koja je narasla preko svake mere i koja je glavni destabilizator ekonomskih prilika u Srbiji.

Kako će se efekti krize svetske ekonomije odraziti na našu ekonomiju?

U ovoj državi kao da ne postoji svest o ozbiljnosti situacije u svetskoj ekonomiji. Državni organi povećavaju cene u finansijski i ekonomski jako osetljivom trenutku, a da ne razmišljaju o teškim posledicama koje to može da ostavi na ekonomiju Srbije. Troškovi poslovanja i energije rastu, dok finansijski sitem slabi.

Srpska privreda zavisi od novca iz inostranstva koga će biti sve manje i privreda će morati da stegne kaiš, što će država morati da prati smanjenjem potrošnje.

Bez stranih investicija nema rasta proizvodnje, bez koje nema izvoza i plata. Tada državni spoljni dug postaje preveliki, što dovodi u pitanje stabilnost dinara.

Kada dođe do devalvacije dinara, onda i unutrašnji dugovi brzo rastu. Tako će građaninu koji se zadužio u banci rata za kredit porasti, dok će istovremeno imati manju platu zbog pada proizvodnje. Onda su u problemu i građanin i banka, što dovodi do rušenja finansijskog sistema.

Mi smo mali i slabi, privreda nam je nekonkurentna, a proizvodi oskudni i nekvalitetni. Nas dašak vetra može da obori, ne treba nam nikakav cunami koji se dogodio na svetskim tržištima, dok se Vlada ponaša kao da se u svetu ništa ne dešava.

Mijat Lakićević je urednik ekonomskog dodatka Novac u dnevnim novinama Blic.

Peščanik.net, 16.10.2008.