- Peščanik - https://pescanik.net -

Reakcija na kolumnu ili pretnja?

Spomenik Aleksandru Makedonskom

Odgovor na pismo Novice Veljanovskog: Neistine i uvrede na račun komisije za lustraciju, Nova Makedonija, 30.08.2012.

Budući da ih uglavnom ignorišu, kolumnisti su srećni kada izazovu reakciju javnosti. Ne bi mi na kraj pameti bilo da odgovaram na pismo Novice Veljanovskog, člana lustracione komisije, da se kojim slučajem njegov tekst odnosio na suštinu moje kolumne Pomračenje sunca. Ali autor piše u oficijelnom svojstvu člana Komisije, pri čemu ulazi u portretisanje mog sumnjivog moralnog, pa i akademskog kredibiliteta, involvirajući bez ikakve potrebe i ljude koji nemaju nikakve veze sa temom. Interesantno, ali nakon toliko godina na javnoj sceni, ovo je prvi put da mi ličnost na visokoj državnoj poziciji odgovara na kolumnu, i to na način koji nalikuje javnoj lustraciji (ovoga puta – ja sam sumnjivo lice).

Godinama kritikujem, pa sasvim sigurno i ljutim moćne ljude i funkcionere, počevši od predsednika Republike, načelnika Generalštaba, pa sve do gradonačelnika i rektora univerziteta. Nikada nisam doživela pritiske ili dobijala pretnje zbog izrečene misli. Naprotiv, zvaničnici sa svih delova političkog spektra, shvatajući da je u demokratiji normalno da budu predmet javne kritike, pokazivali su zavidni nivo političke kulture, pa su često čak i prvi prilazili i pružali ruku, valjda ceneći moju iskrenost i odvažnost da javno kažem ono što mislim o njihovom radu. Ovo je jedinstveni i pomalo patetičan slučaj, da mi se pismenom reakcijom obraća lično državni službenik, pa me još i opominje da zloupotrebljavam cenjene novine koje objavljuju moje kolumne!?

Da je kojim slučajem dotični Novica Veljanovski tvrdio da sam nečim ukaljala njegovu osobnu čast, ja bih to razumela. Ali, zanimljiv fenomen je kada član lustracione komisije i doktor istorijskih nauka ustaje u odbranu (kako sam kaže) “moralnog kredibiliteta Komisije za verifikaciju činjenica”. Po njemu, ja sam se drznula i uvredila komisiju, jer sam – zamislite – pokazala više simpatija za drugu instituciju (Ustavni sud). Čovek koji treba da nas prosvetli i pročisti, koji u stvari personifikuje instituciju u kojoj radi, ustao je u odbranu njene časti, a mene optužio da je klevećem i vređam. Da nije smešno, bilo bi tragično.

Kada bi svetom zavladala logika i osetljivost g-na Veljanovskog, onda bi kritika institucija, njihovog rada i rada nosilaca javnih funkcija postala kažnjivo delo. Ovaj lustrator ne samo da prisvaja ulogu glavnog i odgovornog urednika novina, kada ocenjuje (ne)podobnost kolumnista, nego se i otvoreno zalaže za cenzuru i ograničavanje javne kritike. Na kraju svog pisma nije odoleo, pa se spustio na ad hominem elaboraciju mog lika i dela. Najviše ga brinu moji sumnjivi motivi da uopšte kritikujem proces lustracije, a da nije ni primetio da je u sličnom tonu nedavno pisao i moj stariji kolega, profesor Mirčev. Ali kako je moj kolega savetnik predsednika, verovatno sam ja bila lakša meta za zastrašivanje.

Svoje stavove o lustraciji iznosila sam konzistentno godinama, i to ne samo u kolumnama, nego i u naučnim radovima. Polemika sa članom lustracione komisije, sa profesionalcem koji radi za platu, gubljenje je vremena. Ali, da se vratim na pitanje moralnog kredibiliteta (podsećam da sam u svojoj kolumni napisala da članovima ove komisije nije ostalo ni dva grama moralnog kredibiliteta). Gospodine Veljanovski, u najboljem slučaju, institucije mogu biti nosioci legaliteta i legitimiteta, ali ne i moralnog kredibiliteta. Moja je kritika bila upućena članovima komisije, koji su svojim ponašanjem i radom izneverili samu ideju da članovi komisije treba da predstavljaju otelotvorenje ličnosti sa najvišim ugledom, poverenjem u javnosti i sa besprekornom moralnom vertikalom.

Trebalo je da budete „naši Haveli“, a ispred sebe smo gledali scene kаo iz sapunske serije ili cirkusa, sa kvorumom ili bez njega, pri čemu je na čelu Komisije čovek kome je mandat odavno istekao. Tražite da vam eksperti daju autentično tumačenje zakona, mada bi vam i student prve godine prava objasnio da je to isključiva nadležnost parlamenta, i nikog drugog. Tražili ste i volontere da vam pomognu u radu, zbog preopterećenosti. Meni je „najsimpatičniji“ onaj deo kada ste se nadglasavali o tome da li su činjenice zaista činjenice! A da, i ono paradiranje sa partijskim bojama članova komisije. Kao građanka imam pravo da sama odlučim koga ću respektovati, a koga neću. Vi imate moć, ali ja imam slobodu da imam svoj stav. Ako to činim kada su u pitanju drugi nosioci funkcija, ne vidim zašto bi lustratori bili nedodirivi? Osim ako se nisu poistovetili sa svetom čistilačkom misijom koju vrše?

Na kraju, par reči o činjenicama iz mog „dosijea“. Imputirate mi povezanost sa (citiram) “armijskim vezama sa tadašnjom JNA” (što je tautologija, zar ne?), insinuirate moju korumpiranost i saradnju sa nekim mračnim (i još moćnim) centrima. Tako se čitaocima vašeg pisma logično nameće mogućnost da se uskoro i moje ime nađe na internetskom stubu srama. Оvo nije ništa drugo do pretnja sa pozicije na kojoj ste. Dragi Veljanovski, umesto da se prepucavate sa mnom preko medija, izvolite, radite svoj posao. Ako imate u rukama nekakav moj dosije, sa zadovoljstvom ću ga pročitati kao literarni prilog, zajedno sa čitavom makedonskom javnošću.

Stariji ste od mene 20 godina i pokazujete neverovatan talenat u praćenju mog životnog puta; eto, nisam imala pojma da sam vam bila interesantna još od vremena kada sam imala 22 godine. Ali, činjenice koje ste “iskopali” i koje prezentujete u svom tekstu su zaista klimave, pa ću vam kratko ukazati na samo neke neistine: postala sam asistent Filozofskog fakulteta kada sam napustila posao u opštinskom sudu; na fakultetskom konkursu nije bilo potrebe da se “eliminišu” (kako kažete) moji protivnici, jer sam imala najviši prosek od svih, a i diplomirala sam na Pravnom fakultetu za samo 3,5 godine (možete proveriti kod predsednika Republike, koji mi je bio kolega); profesor Gocevski koga nepotrebno pominjete u svojoj reakciji, nije me primio na posao, nego obratno – on je došao na Fakultet posle mene. Osim toga, on nije u penziji – možete ga sami pitati. On je zaista bio prvi civilni ministar odbrane nezavisne Makedonije i uradio je puno toga, ali nije on izmislio ONO i DSZ. Тa je doktrina bila uvedena daleke 1974, kad sam bila devojčica. Kао istoričar, vi se niste stideli tog vremena; lepu ste karijeru napravili upravo na istoriji te države, pa bi i ove činjenice trebalo da znate bolje od mene. Sve u svemu, loše ste odradili i ovaj zadatak. O vama kao o naučniku ne znam mnogo, ali iskreno verujem da ste mnogo kvalitetniji na tom polju nego na lustracijskom ili kolumnističkom.

Dr Biljana Vankovska
redovni profesor Filozofskog fakulteta

Nova Makedonija, 05.09.2012.

Peščanik.net, 01.09.2012.

MAKEDONIJA