- Peščanik - https://pescanik.net -

Realnost i geopolitika

Fotografije čitateljki, Lazara Marinković

Nekako me je neprijatno iznenadila vest da će saobraćaj na pruzi Beograd – Skoplje – Solun biti u dvomesečnom prekidu zbog građevinskih radova (od 18. aprila do 18. juna) na deonici Niš –Preševo – državna granica sa Makedonijom.

Ne zbog toga što sam planirao neko putovanje vozom u tom pravcu ili zato što mi neka roba stiže ili odlazi preko Solunske luke, već zbog nekog starog uverenja da je Moravska dolina jedan od ključnih geostrateških pravaca između Evrope i Azije, pa se saobraćaj prugom kroz ovu dolinu mora održati po svaku cenu, paralelno sa stalnim radovima na unapređenju ove željezničke transverzale.

Nije li, sve do karikature, poznati pozorišni reditelj i nekadašnji visoki funkcioner JUL-a Ljubiša Ristić, nedavno, čak rekao da je Bagrdanski klanac, na tom pravcu ka Aziji, ključna geopolitička tačka na kojoj se sukobljavaju interesi Istoka i Zapada, pa je zapravo zbog te tačke Srbija i bombardovana od NATO avijacije 1999. godine? Po vesti o dvomesečnom prekidu saobraćaja na pruzi koja prolazi kroz spomenuti “geopolitički klanac”, međutim, ispada da se niko mnogo ne uzbuđuje što će međukontinentalni protok putnika i robe, baš na jugu Srbije, sa željezničke pruge biti preusmeravan na drumski prevoz, koji nikad nije dovoljno jeftin i koji nikad nema dovoljan kapacitet. Zamislite dvomesečni zastoj saobraćaja kroz Panamski ili Suecki kanal, pa to to bi čitav svet dovelo u vanrednu situaciju, a akcijske kotacije na berzama bi sigurno ušle u fazu visokofrekventnih oscilacija.

Čak i u domenu današnjih kombinacija i kalkulacija o delu “novog puta svile” od Kine do Evrope kroz dolinu Morave, u kojima se veliki budući značaj daje transportnom koridoru od grčke Pirejske luke do Budimpešte, vest da se na ovom pravcu zaustavlja saobraćaj na dva meseca, makar zbog obnove pruge, deluje pomalo depresivno. Jer, kakav je značaj neke pruge koja se bez velikih ekonomskih, pa i političkih posledica, može zatvoriti na dva meseca.

Špekulacije mogu ići i u suprotnom pravcu, sa nešto više entuzijazma. Na primer, u kontekstu netom zaključenog ugovora o prodaji Smederevske željezare kineskoj megakompaniji Hestil, vest da je napokon došla na red i temeljna rekonstrukcija pruge između Niša i Skoplja, upućuje na zaključak da će Kinezi snabdevati, sirovinama i energentima, svoju novu dunavsku čeličanu ne preko crnogorske luke u Baru ili rumunske luke u Konstanci, nego preko grčkih luka. Ili da oni traže da se ta pruga što pre modernizuje, kao deo buduće “brze pruge” Pirej – Budimpešta, da bi tim pravcem, na primer, čelikom snabdevali čitav region.

Ovakve procene mogle bi se staviti u okvir jednog od odgovora na ovih dana često postavljano pitanje: šta će Kinezima pored toliko železara u 30 zemalja sveta i naša u Smederevu? Taj jedan od odgovora je da su menadžeri “Hestila” uočili da je turski predsednik Erdogan nedavno ponovo naširoko pričao o svojim planovima fantastične građevinske rekonstrukcije Istambula. U ovom gradu, u kome je Erdogan svojevremeno bio gradonačelnik, prema tim planovima u narednoj deceniji treba da se izgradi i treći aerodrom sa najvećim protokom aviona i putnika na svetu, zatim da se izgradi veliki zaobilazni autoput umesto onog koji sada prolazi kroz središte grada, kao i treći veliki most preko Bosfora. Naravno, planira se i izgradnja nove džamije duplo veće od Aja Sofije i Hrama svetog Save. Svi ti objekti zahtevaće ogromne količine čelika, a na te porudžbine već su bacile oko i mnoge evropske čeličane, itd.

Ovog trenutka, naravno, ne znamo da li će u narednim godinama i decenijama sve ovo što se planira biti doista izgrađeno, obnovljeno i unapređeno, a za Srbiju bi sigurno bilo dobro da se sve to uradi. Trenutno samo možemo da konstatujemo da je naš “geopolitički položaj” takav da jedna nekada važna evropska pruga može biti zatvoreno i dva meseca, a da to nikog mnogo ne uzbuđuje. Možda će nam Kinezi ili Turci vratiti nekadašnji značaj u tom smislu.

Novi magazin, 22.04.2016.

Peščanik.net, 23.04.2016.