Izbori održani 7. oktobra u Bosni i Hercegovini potvrdili su predviđanja da će izbori za člana Predsjedništva BiH biti najvažnija izborna utakmica koja će odlučiti o sastavu budućih koalicija. Stranke pobjednice SNDS, SDA i HDZ blok će po svemu sudeći formirati vlast na državnom, a SDA i HDZ i na federalnom nivou uključujući i kantone. Bakir Izetbegović, kao predsjednik SDA, neposredno nakon objavljivanja prvih rezultata pozvao je HDZ da učestvuje u vlasti. Situacija u Republici Srpskoj je u potpunosti pod kontrolom SNSD-a, a Milorad Dodik je već pozvao Mladena Ivanića i Vukotu Govedaricu na razgovor kako bi formirali srpski blok na nivou BiH (što su po zadnjim informacijama oni odbili). Uz to Dodik je poručio da će biti partner SDA-u ili SDP-u, u zavisnosti od toga koja od tih stranaka dobije najviše bošnjačkih glasova.
Uz prve pozive na suradnju, odnosno formiranje vlasti onih koji su dobili najviše glasova – SNSD-a i SDA – u Federaciji BiH se već okupljaju stranke i pojedinci koji su poraženi na izborima i koji su požurili, ne sačekavši ni da se prebroje svi glasovi do kraja, da potpisiju koalicije. Tako su PDA, A-SDA, Narod i pravda i Nezavisni blok potpisali sporazum o formiranju vlasti u Ze-do kantonu, poručujući da ne dolazi u obzir koalicija sa SDA, strankom koja je dobila najveći broj glasova na svim nivoima. Ironija je da se radi o strankama, odmetnutim frakcijama SDA, koje sada pozivaju i sve druge da ne prave vlast sa SDA. Slične najave dolaze i iz Kantona Sarajevo.
Zanimljivo je da prvi pozivi na formiranje vlasti nakon izbora dolaze od stranaka koje nisu među prvima po broju glasova, kao što je SDP, koji jeste dobio veliki broj glasova, bar dovoljno veliki da postanu faktor koji može utjecati na formiranje vlasti, ali ne i stranka koja prva može diktirati formiranje koalicija. SBB, stranka koja je pretrpjela najveći poraz na izborima takođe poručuje kako neće u vlast s SDA, iako ih niko iz SDA do sad nije ni zvao, očito očekujući da i oni budu dio “gubitničke” koalicije koja želi preuzeti vlast u BiH. S druge strane Željko Komšić koji je s obzirom na broj dobijenih glasova najpozvaniji da učestvuje u vlasti na svim nivoima, zasad poručuje kako neće u vlast. Postizborene koalicije zadnjih godina pokazale su da je sve moguće. Kao što su stranke ljevice prije izbora pokazale da je njihov zajednički izlazak na izbore nemoguć, bez obzira što bi sad bili u potpuno drugoj situaciji.
Dragan Čović je nakon prvog obraćanja, kada je bilo jasno da nema nikakve šanse da obnovi mandat u Predsjedništvu BiH, ostao nedorečen, ostavljajući otvoreni i plan A i plan B, ponovo uvjetujući formiranje vlasti promjenama izbornog zakona, no najopasnije za HDZ je da ne bude dio vlasti i Čović je toga itekako svjestan, jer bi time postali vaninstitucionalna stranka čime bi, po nekim grubim procjenama HDZ “preko noći” mogao izgubiti preko 3.500 radnih mjesta među kojima su i ključne pozicije na državnom i federalnom nivou, a to je već nešto sa čime se ni Čović ne smije previše kockati.
O HDZ-u se već razgovara i u okviru međunarodne zajednice, odnosno o mogućnosti da se HDZ odluči na blokadu formiranja vlasti. Nezvanično, postoji plan kako da se finansijska struktura koju kontrolira HDZ definitivno demontira, ukoliko se to bude moralo, bez obzira na cijenu, pa i sudske postupke. Slično se u okviru međunarodne zajednice prate i analiziraju potezi Milorada Dodika na razbijanju BiH, ali sada u ulozi člana Predsjedništva, odnosno činjenice da potpada “pod jurisdikciju” državnih institucija, posebno akata kojima se definira razbijanje Oružanih snaga BiH i moguće razvaljivanje državnih institucija za sprovođenje zakona, kao što su SIPA i Obavještajno-sigurnosna agencija.
Moguće je da izborni rezultati budu šansa da najjači igrači, kao što su SNSD, HDZ i SDA, formiraju jaku koaliciju i krenu sa rješavanjem najvažnijih pitanja i problema u državi, bez obzira na pedigre Dodika kao osobe sa crne američke liste i razbijača BiH i Čovića kao njegovog pomagača.
Budućnost BiH u rukama je najjačih političkih partija, i na njima je, izborom onih koji su glasali, da odluče hoće li ona za građane biti bolja, ili će nastaviti na razgradnji BiH i daljem stvaranju kriza i održavanju haosa. Onoliko koliko je bilo važno ko će biti član Predsjedništva BiH prije izbora, sada je isto toliko važno ko će formirati vlast, odnosno kako, a da to ne znači dalje krize već koaliciju koja će moći postizati konsenzus oko najvažnijih pitanja – ulazak BiH u Evropsku uniju ne spori niko i upravo to bi trebala biti ključna matrica dogovora. Građani su u svim anketama bili jasni – žele promjene, a s obzirom da su pokazali i od koga ih očekuju na partijama pobjednicama je da ih naprave.
Nakon podizanja tenzija zbog neregularnosti na izborima, broju nevažećih listića, ulozi CIK-a itd, i to ponajviše od onih koji su i izgubili, dodatno zatezanje odnosa pa čak i izazivanje nove krize može prouzrokovati nametanje opcija koje nisu pobjedile, čime se otvara i opasna igra nepoštivanja volje birača, što je trenutno možda i najveća opasnost za BiH. Lični interesi i ambicije ne mogu biti presudni za formiranje vlasti.
Uticaji iz vana na izbore u BiH su bili evidentni – prvo od Srbije, iako je simptomatično da Vučić na kraju nije došao u najavljenu posjetu kako bi Dodiku pružio podršku, do odlazaka Putinu, iako se, nezvanično, Vučić čak požalio Putinu kako bi porazom Dodika Srbija, odnosno Vučić, izgubila trenutnu poziciju za pregovore sa Kosovom, ali i poziciju koju zasad imaju u Evropskoj uniji (kao najjači oslonci ruske politike na Balkanu, ali i u Evropskoj uniji). S druge strane Hrvatska je bacila u blato Dragana Čovića iz kojeg ga sada mora izvlačiti, jer Čović je radio sve onako kako je diktirao HDZ i generalski lobi na čelu sa predsjednicom Hrvatske. Zanimljivo je da nije bilo vidljive podrške iz Turske, što neki povezuju s tim da Ankara nije imala svog favorita među Bošnjacima. Vanjski uticaji na izbore u BiH nesumnjivo će se nastaviti i tokom formiranja vlasti i vrlo brzo ćemo saznati kako i koliko su umiješani u pravljenje postizbornih koalicija, no čak ni pri tome ne bi smio biti upitan konsenzus oko puta BiH u Evropsku uniju što bi morao biti i najjači motiv stranaka pobjednica da se okupe oko zajedničkog programa koji će donijeti promjene koje građani očekuju, odnosno jačanje sigurnosti, vladavine prava i ekonomije.
Avangarda, 10.10.2018.
Peščanik.net, 11.10.2018.