Došlo neko čudno i teško vrijeme, pa pošten Bošnjak-musliman nema poštenih novina za čitanje. Dok se nisu ugasili Ljiljan i Walter, situacija još nije bila toliko alarmantna. Dobro, stvari su se u međuvremenu promijenile, pa su osnovani neki novi magazini, a neki su se pregrupisali, no Fatmiru se Alispahiću nekako s proljeća učinilo da su se, kad već kod nas nema dobrih news magazina, stekli uslovi da on počne čitati Newsweek, Guardian i Spiegel kao planetarno (pre)poznate novinske institucije.
Ljepota je, veli poslovica, u oku posmatrača, a isto valjda vrijedi i za islamofobiju. Nakon što je islamofobijska priroda dobrog dijela ovdašnjih medija već odavno detektirana, došlo je vrijeme za otkrivanje islamofobije i u nekim većim i ozbiljnijim zapadnim medijima. U proteklih sedam-osam mjeseci, Alispahić je u Spiegelu već dva puta prepoznao islamofobiju i antibošnjaštvo te je u oba slučaja riješio da o tome izvijesti njemačku javnost preko u Njemačkoj iznimno cijenjenog lista; odustavši, nakon kratkog razmatranja, od FAZ-a i Zeita, ipak se odlučio za popularni Dnevni avaz.
Podsjetimo, činjenica da je proljetos u Spiegelu objavljena fotografija pripadnika Handžar-divizije uz Hitlerovu fotografiju, Alispahića je potaknula na bizarnu revizionističku invektivu: “Pripadnici Handžar-divizije jesu silom historijskih neprilika bili u komandnom lancu SS organizacije, ali ne postoji dokaz da su ugrozili ijednog Jevreja.” Sada je situacija, međutim, ozbiljnija. Uredništvo najuglednijeg njemačkog magazina odlučilo se da umjesto olajavanja bošnjačke historije, objavi “islamofobijski tekst protiv bošnjačkog naroda, s genocidnom preporukom da Bošnjaci koji su muslimani nemaju šta tražiti u Bosni i Hercegovini”. Tekst novinara Waltera Mayra pod naslovom “Metropola minareta”, koji je isprovocirao Alispahićevu reakciju, ne donosi zapravo ništa novo i vrlo je sličan tekstu koji je isti novinar u istom listu objavio u februaru ove godine. Alispahiću je to izdanje izgleda promaklo (ili se zbilja za čitanje Spiegela odlučio tek nekako s proljeća) pa na njega nije reagirao. Taj se tekst zvao “Prorokova peta kolona”, a jedan od ključnih Mayrovih sagovornika i onda je, kao i u ovom posljednjem tekstu, bio Mustafa Spahić. Februarski tekst bio je zapravo mnogo duži, sa više sugovornika (između ostalih, i Haris Silajdžić i Jasmila Žbanić), a podnaslov je bio itekako eksplicitan: “Radikalni imami i nacionalistički političari iz svih tabora ugrožavaju sarajevsku multikulturnu baštinu. Uz pomoć arapskih donatora, duboko pobožni regrutuju nove mlade snage. U “balkanskom Jerusalemu”, islamisti su u usponu.” U skorašnjem tekstu “Metropola minareta”, Mayr iznova koristi kovanicu “balkanski Jerusalem” i veli da u Sarajevu danas živi osamdeset posto muslimana. Govori također o velikom broju džamija koje su nakon rata izgrađene u Sarajevu te naposljetku zaključuje da pravu opasnost za sekularnu, demokratsku Bosnu predstavljaju političari i duhovne vođe, odnosno njihova nemoć, pohlepa i osvetoljubivost, dodavši da su milijarde eura međunarodne pomoći nestale, a da pod protektoratom EU uspjesi nisu vrijedni pomena te precizira kako je jedinstvo zemlje ugroženo, privreda stagnira, a ljudi ne mogu da putuju bez viza.
Ne može za Spiegel pisati bilo ko, a Mayrov tekst na koji Alispahić u Avazu reagira potvrđuje zapravo visoku reputaciju ovog nedjeljnika. Nema u njegovom tekstu ničeg islamofobičnog. Naprotiv, Milorad Dodik i njemu slični koji u Sarajevu vide Teheran vjerovatno bi bili nezadovoljni Mayrovom procjenom po kojoj u Sarajevu živi oko dvadeset procenata nemuslimana. Tekstove slične ovom Mayrovom, dakle tekstove o Sarajevu koje je sve manje grad skladne ravnoteže različitih religija, a sve više grad u kojem dominira samo jedna, u posljednjoj su godini objavljivali brojni ugledni svjetski mediji. Iako Alispahić tvrdi da Mayr prešućuje “genocidnu agresiju”, on na samom početku veli da je u ratu u BiH poginulo oko stotinu hiljada ljudi, a od toga 80 posto muslimana. (Ponovo podatak zbog kojeg bi ga mnogi zapravo optužili da piše iz probošnjačkih pozicija.)
Kad je prije nešto više od šest godina Neven Anđelić objavio tekst pod naslovom “Sarajevo je muslimanski grad”, reakcije su bile itekako žučne. Takva je tvrdnja onomad još mogla prouzročiti strastvene polemičke replike. U međuvremenu se pokazalo da je Anđelićev tekst bio itekako proročanski. Kao što se ne može kriviti ogledalo zbog ružnog lica, tako se ni Spiegel ne može kriviti jer je, u skladu sa vlastitim imenom, svojim čitateljima ponudio odraz današnjeg Sarajeva.
Oslobođenje, 29.12.2009.
Peščanik.net, 29.12.2009.