- Peščanik - https://pescanik.net -

Šargarepa na bilbordu

Foto: Predrag Trokicić

Nekada su se pripovedale „urbane legende“ o raspikućama koji su fascinirali vascelo građanstvo po srpskim varošima vozeći se u tri crna fijakera – u prvom boem lično, u drugom njegov šešir, a u trećem štap. Kolone crnih fijakera po varošicama u Srbiji danas, u izborno vreme zamenili su crni džipovi koji prevoze logistiku – u ljudstvu i materijalu, neophodnu da se građanstvo fascinira toliko da reši da glasa za vlasnika štapa. Tačnije – batine.

Izbori se, međutim, ne dobijaju samo štapom, strahom od gubitka posla, pretnjama, ucenama. Po nezaobilaznom dijalektičkom principu, gde je štap, tu je i šargarepa. U svakoj izbornoj kampanji vlast se spusti među građane i seljane, radnike i nezaposlene, među bolesne i one koji za zdravlje brinu, đake i nastavnike, vozače i pešake, pa obećava svakom ono što mu se snilo – bolji život i nove domete kreativne kulturne industrije, redovnu smenu kiše i sunca, veće plate, nova radna mesta, lepše, skuplje i novije medicinske aparate, školske zgrade, kompjutere, toalete, semafore…

Posadi se poneki kamen temeljac, naslika se zebra, ali izbornih šargarepa nema dovoljno. Predugo se već u burazerskoj ekonomiji arči sa prevelikom maržom, pa mnoge šargarepe ostanu samo nacrtane, slika na papiru, na bilbordu pokraj lokalnog puta na ulazu u opštinu u koju su svemoćni gospodar štapa i šargarepe i njegova svita navratili pred kampanju.

I za upravo završenu kampanju, za lokalne izbore u opštinama Doljevac, Kladovo, Kula i Lučani, slika se nije bitno razlikovala od ovde predstavljenog ironičnog i pojednostavljenog stereotipa. Funkcionerska navala bila je, možda, nešto blaža zbog činjenice da nekoliko opozicionih stranaka ne izlaze na izbore u tri, odnosno u sve četiri opštine ili zbog uverenja (i istraživanja) koje vlast uljuljkuju u uverenju da im apsolutna većina nije ugrožena. Bar to tako izgleda iz Beograda, kada se prebrojavaju ministri i šargarepe koje su nosili sa sobom. Ljudi na terenu mogu da posvedoče o onima koji su nosili štapove i o nižim ešalonima republičkih, pokrajinskih i lokalnih funkcionera koji su delili šargarepice i rotkvice i njihove sličice.

Što se najviših zvaničnika tiče, četiri opštine našle su im se u predizbornom periodu u planu „redovnih aktivnosti“ 20 puta, što je dvostruko više od broja redovnih, vanizbornih, ministarskih obilazaka ovih mesta u prethodne dve i po godine.

Doljevac je tako od raspisivanja izbora obišlo 5 ministara u 4 odvojene posete. Za predškolsku ustanovu koja se renovinara interesovali su se i ministar prosvete Mladen Šarčević i ministarka bez portfelja zadužena za demografiju i populacionu politiku Slavica Đukić Dejanović. Pored njih, Doljevac su posetom počastili i Zorana Mihajlović, Vanja Udovičić i Milan Krkobabić.

A u prethodne tri godine, od početka 2016, samo 2 puta su ministri boravili u Doljevcu – Vanja Udovičić je u julu te godine otvorio akva park, a tri meseca ranije, ali tokom predizborne kampanje za parlamentarne izbore, ministar Aleksandar Vulin je posetio Dom za stare.

U Kuli su se, tokom netom završene kampanje, „svojim poslom“ zatekli predsednik Srbije, predsednica Vlade Srbije, i još 6 ministara – Mladen Šarčević, Goran Knežević, Zorana Mihajlović, Zlatibor Lončar, Branislav Nedimović i Vanja Udovičić. Ukupno 8 poseta. Tu nisu ubrojane posete pokrajinskog premijera. Desetak dana pre raspisivanja izbora u tom mestu bio je i ministar za rad Zoran Đorđević.

Za razliku od Doljevca, Kula je u prethodne 3 godine nekoliko puta bila odredište za ministre raštrkane „po terenu“. Naime, u njoj se nalazi Nastavni centar MUP-a, pa je ministar Nebojša Stefanović tokom 2016. i 2017. godine 3 puta prisustvovao obuci i vežbama. Pred izbore 2016. ministar Vulin je u Kuli posetio Centar za socijalni rad. Van kampanje, od početka 2016. do danas, samo je u maju prošle godine ministar prosvete bio u školi u Sivcu.

U Kladovu je tokom kampanje boravilo 4 ministra – Mladen Šarčević, Slavica Đukić Dejanović, Zorana Mihajlović i Zlatibor Lončar.

Prethodno je u „redovnu posetu“ ovoj opštini, školama, preduzećima ili sportskim objektima od 2016. godine dolazio samo Vanja Udovičić, i to ne u samo mesto, već u desetak kilometara udaljeni Omladinsko-sportski kamp „Karataš“. Udovičić je u kamp dolazio tokom kampanje za predsedničke izbore, kako bi „obišao radove i najavio nove radove“, a zatim još jednom u julu 2017. da obiđe mlade sportiste.

Dva puta je u Kladovu boravila i ministarka pravde Nela Kuburović, ali ne u poseti toj opštini, već na godišnjim savetovanjima sudija prekršajnih sudova u hotelu u tom gradu, a jednom, vanredno, i ministar Vulin, kada je obilazio pripadnike vojske angažovane na gašenju požara u okolini.

U Lučanima su u prethodnih 6 nedelja bili ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović i ministri Vanja Udovičić i Mladen Šarčević, a poslednjeg dana kampanje to mesto je posetio i Aleksandar Vučić, ali ne u svojstvu predsednika Srbije, već kao lider SNS-a. Mediji su, međutim, sa predizbornih skupova u Kotraži, Lučanima i Guči izvestili ne samo kao o stranačkim aktivnostima, već su preneli i izjave o Kosovu koje su „pripisali“ predsedniku Srbije, a ne lideru naprednjaka.

Jedna od tema u predizbornom govoru Aleksandra Vučića bile su investicije u vojnu fabriku Milan Blagojević, koja je, uz Sabor u Guči, razlog zbog kojeg se i u vanizbornom periodu Lučani relativno često nađu na putu najvišim državnim zvaničnicima. Tako su od početka 2016. do kampanje za protekle lokalne izbore, tamo boravili predsednik (obišao gradilište nasipa na reci Bjelici blizu Lučana), premijerka sa ministrom Vulinom (u fabrici Milan Blagojević i na gradilištu nasipa) i Ivica Dačić (na Saboru u Guči sa portparolkom ruskog ministarstva). I tokom kampanje 2016. Lučani su u 3 navrata ugostili ministre koji su baš tada poželeli da obiđu radove, fabriku ili da porazgovaraju sa predstavnicima opštine i sa privrednicima.

Iako se ministarske posete predstavljaju kao redovne aktivnosti, pa se tako u izveštaju o jednoj poseti Vanje Udovičića Kuli na sajtu ministarstva navodi da je reč o nastavku redovnog programa obilaska obrazovnih ustanova i sportskih zdanja i klubova širom Srbije, analiza pokazuje da „redovan program“ uključuje uglavnom mesta u kojima se održavaju izbori.

Raspisivanje izbora 29. oktobra zateklo je ministra Udovičića u poseti Kruševcu, a od tada je boravio u 4 opštine – 2 puta u Kuli i jednom u Doljevcu, gde se održavaju izbori, i jednom u Subotici.

Slične „redovne aktivnosti“ imao je i ministar zdravlja – na dan raspisivanja izbora bio je u Kraljevu, a u međuvremenu u Kuli i Kladovu. Posetio je i jednu zdravstvenu ustanovu u Beogradu.

I ministar prosvete posećivao je, van Beograda, uglavnom škole u opštinama u kojima se održavaju izbori – od 29. oktobra posetio je 3 škole u Beogradu i škole u Kladovu, Kuli i Lučanima. Pri povratku iz Kladova svratio je i u Veliko Gradište.

A šta su zapravo ministri radili u ovim opštinama, o čemu su razgovarali, sa kakvim su se to „problemima upoznavali“ prilikom silaska u bazu?

Milan Krkobabić, ministar za podelu novca za njegov projekat zadrugarstva (bilo bi zanimljivo videti izveštaj Državne revizorske institucije o svrsishodnosti ovog projekta), razgovarao je sa doljevačkim opštinarima o zadrugarstvu i najavio da predstoji zajednički rad na primenjenoj edukaciji da bi se doprlo do što više vlasnika poljoprivrednih gazdinstava i olakšao njihov put do boljitka. Nije mala stvar – primenjena edukacija zarad boljitka. Šargarepa veličine banatske ludaje.

Zorana Mihajlović je, kako joj resoru priliči, sa lokalnim rukovodstvom razgovarala o infrastrukturnim projektima i unapređenju kvaliteta života Doljevčana. Kad god u saopštenju pročitam da je funkcioner podsetio sagovornike „na to da je država samo u ovoj godini izdvojila 100 miliona dinara za rekonstrukciju i održavanje puteva u toj opštini“, zapitam se kako to izgleda u praksi. Sedne ministar ili ministarka, nakašlje se i počne: „Na samom početku želim da vas podsetim da je država…“ A opštinari klimaju glavama, klanjaju se, kad već pominjem revizore, kao sporedni likovi iz ruskih klasika. A onda u drugom činu, čehovljevska puška na zidu – ministarka upozorava „nema nijednog razloga da ne nastavimo da investiramo u ovu opštinu“. Neko bi pomislio da je to obećanje. Ali, podozrivi opštinari sećaju se upozorenja-apela gradonačelnice Sombora iz kampanje za predsedničke izbore: „Glasajmo svi za Aleksandra Vučića da bi nam izgradili puteve“. Ako budu dobri rezultati, puška neće opaliti, možda stigne nova šargarepa.

Vanja Udovičić morao je da krene lično da obilazi Srbiju da bi otkrio gde su nedovršeni sportski objekti i fiskulturne sale. U ovoj kampanji je otkrio salu u Lučanima koja se gradi od 2005. i balon halu u Malošištu kod Doljevca koja se gradi od 2006. godine. Za balon halu je odmah našao rešenje – sve će se „preprojektovati“, odnosno gradiće se sala od čvrstog materijala, a za Lučane će rešenje naći u roku od mesec dana. Neko bi cinično primetio da je onaj famozni drugi opanak iz „humanitarnih predizbornih paketa“ iz srpske političke istorije obećan za posle izbora.

U Kulu su, međutim, darovi stigli još tokom kampanje. Sredinom novembra Udovičić je predao donaciju osnovnoj školi u kojoj je, kako su izvestili ministarstvo i vlada, „nedavno renovirana fiskulturna sala po najvišim svetskim standardima“. Malo istraživačkog gugl-novinarstva otkriva relativnost odrednice „nedavno“ – sala je renovirana pre nešto više od dve godine.

Ministar se nija zadržao na podeli darova i razgovoru sa učenicima o „njihovim željama i planovima za dalje školovanje“, već je posetio i lokalni rukometni klub i školu u Sivcu, u kojoj se, gle čuda, u drugoj deceniji 21. veka „sprovodi najsavremeniji oblik obrazovanja kroz dve stalno umrežene informatičke učionice sa velikim brojem računarskih jedinica“.

Da đaci ne bi samo sedeli pred monitorima, ministar je podario „vrednu sportsku opremu“ koju su učenici istog časa iskoristili kako bi svoj talenat prikazali u aktivnom druženju u sportskoj sali škole sa Udovičićem.

Ma koliko ova poseta bila sadržajna, Vanja se nije mogao skrasiti, pa je 5. decembra još jednom potegao u Kulu. Razlog je slikovito prikazan na sajtu Vlade i ministarstva: „povodom realizacije više važnih aktivnosti iz oblasti razvoja sportske infrastrukture i uslova za bavljenje sportom u toj opštini“. Razgovarao je sa rukovodstvom lokalnog fudbalskog kluba o pitanjima iz oblasti razvoja fudbala u Zapadnobačkom okrugu i uslova rada tog kluba, a potom je fudbalerima i rukometašima (onima što smo ih upoznali u prvoj epozodi) „uručio vrednu donaciju u vidu opreme za trening i rekvizita za opremanje terena“.

I tako redom, svi ministri u pohodu na 4 predizborne opštine otvarali su ili obilazili fabrike i domove zdravlja, uručivali ili obećavali vredne poklone i investicije, ne hajući za to što na funkcionersku kampanju upozoravaju ne samo ovdašnji (iz njihove perspektive zlonamerni) mediji, udruženja, već i posmatrači OEBS-a (izveštaji posmatrača ODIHR/OSCE) i Evropska komisija (izveštaj o Srbiji za 2017).

Samo je jedan, onaj koji bi želeo da ga svi vole, pokušao da pokaže i dokaže da njemu funkcionerska kampanja nije potrebna. Aleksandar Vučić, gospodar štapa i šargarepe, u Lučane je poslednjeg dana kampanje otišao kao predsednik SNS-a. Predsednik (SNS-a) se sa bine, oči u oči sa vernim biračima, svađao sa odsutnim opozicionarima, ali se žalio i na svoje predsedničke muke koje ga more u vezi sa Kosovom jer „situacija na Kosovu“ mu je „noćna mora“, najveća muka, „sa tim leže, sa tim se budi“, a „ne spava mnogo“.

Iako ove kosovske muke verovatno more predsednika Srbije, a ne SNS-a, najverniji mediji su pazili i citirali ga isključivo kao predsednika SNS-a, dok su neki manje upućeni, ali puni entuzijazma, predsedniku Srbije pripisivali i izjave o Kosovu i drugim državotvornim pitanjima i uvrede na račun opozicije.

U čemu je stvar, saznali smo u poslednjem činu – Vučić je, naime, pripremio Čehovljevu pušku za one koji ustvrde da je to što radi funkcionerska kampanja. Bio je vredan, pa je prebrojao – veli da je u Lučanima kao predsednik Vlade i predsednik Srbije bio 4 puta a ovo mu je prvi ili drugi put da dolazi u vreme izbora. „Uvek sam dolazio kada su bile neke nedaće i nevolje, kada su bile poplave i muke“, pojasnio je Vučić. Tako ga je valjda noćna mora i najveća muka u vezi sa Kosovom, a ne lokalni izbori, nagnala da dođe u Kotražu, Guču i Lučane.

Autor je novinar iz Beograda i saradnik Transparentnosti Srbija.

Peščanik.net, 14.12.2018.


The following two tabs change content below.
Zlatko Minić, novinar zarobljen u telu mašinskog inženjera. Novinarstvom počeo da se bavi na Radio Indexu, najduže se zadržao u Beti, gde je dužio resor borbe protiv korupcije. To ga je kao predstavnika novinarskih udruženja odvelo u Odbor Agencije za borbu protiv korupcije 2009, a potom u Transparentnost Srbija. Voli sve što vole mašinci koji se bave novinarstvom u organizacijama civilnog društva: javna preduzeća, izborne kampanje, posebno funkcionerske, transparentnost lokalne samouprave. Analizirao brojne propise i (loše) prakse, učestvovao u izradi više antikorupcijskih (loše primenjenih) akata, radio kao konsultant, trener. Koautor nekoliko knjiga i publikacija o temama koje su zanimljive samo grupi ljudi koje sve lično poznaje: „Rečnik korupcije“ (sa prof. Č. Čupićem), „Politički uticaj na javna preduzeća i medije“ (sa N. Nenadićem), „Funkcionerska kampanja kao vid zloupotrebe javnih resursa“ (sa N. Nenadićem) i „Pod lupom – prva petoletka“ (sa N. Nenadićem, izbor tekstova sa stranice Pod lupom na sajtu Transparentnost Srbija, čiji je urednik).

Latest posts by Zlatko Minić (see all)