- Peščanik - https://pescanik.net -

Serviranje informacija

Foto: Slavica Miletić

Informacije za koje se veruje da ih policija i tužilaštvo imaju često pronađu svoje mesto na naslovnicama dnevne štampe u Srbiji. Tako dobijene informacije se plasiraju u javnost zbog različitih političkih interesa, lične koristi pojedinaca ili medijskog senzacionalizma čime se ugrožava istraga, privatnost, pretpostavka nevinosti i profesionalnost policajaca i tužilaca koji istražuju. To nije ništa novo. Međutim, poslednji slučaj u nizu je zanimljiv jer je povezan sa neposrednim povodom objavljivanja rata mafiji u oktobru prošle godine posle ubistva Aleksandra Stankovića, poznatijeg kao Sale Mutavi. Stanković je u javnosti predstavljen i kao jedan od vođa navijača Partizana.

Na internet portalu poznatog dnevnog lista je u nedelju, 5. februara 2017. godine, tačno u 8 časova objavljena ekskluzivna informacija da je vođa navijača Partizana Veljko Belivuk priveden kako bi se utvrdile činjenice o smrti Vlastimira Miloševića. Ministarstvo unutrašnjih poslova u isto vreme na svojoj internet prezentaciji objavljuje saopštenje da su pripadnici beogradske policije uhapsili V.B. zbog postojanja sumnje da je izvršio krivično delo teško ubistvo nad V.M. Pola sata kasnije na i-mejl adrese novinara stiže identična informacija od Odeljenja za medije i komunikaciju Kabineta ministra unutrašnjih poslova (videti sliku). Inicijali se podudaraju. Međutim, to je samo deo priče.

Pomenuti dnevni list je već imao spremnu naslovnu stranu za nedelju koja se posle ponoći prodavala kod beogradskih kolportera, a ujutru na kioscima širom Srbije. Na naslovnici je saopšteno hapšenje Belivuka i povezanost sa Stankovićem. Tog dana je to jedini dnevni listi koji se u štampanom izdanju pojavio sa tom informacijom. Objavljuju se i operativni podaci koji dolaze iz neimenovanog izvora koji je blizak istrazi. Napisano je da se proverava učestvovanje Belivuka u ubistvu, vreme i mesto kada je V.M. ubijen – u 7 časova u ulici 27 marta. U saopštenju MUP-a je dat novi naziv ulice, Kraljice Marije.

Sve ove podatke je dnevni list morao da ima dan ranije kako bi pripremio naslovnu stranu i novinu za prodaju. Isti dnevni list u ponedeljak objavljuje novu naslovnu stranu na kojoj je prosto nacrtano da je Belivuk ubica zbog tragova DNK-a koje je ostavio na žrtvi. Pri tome, nije poznato da li je tužilaštvo podiglo optužnicu, niti da li je krenulo suđenje. Izgleda da se nekome žurilo da što pre objavi prve rezultate u ratu protiv mafije.

Neophodno je da Sektor unutrašnje kontrole MUP-a i Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti sprovedu kontrolu i utvrde na koji način je došlo do odlivanja podataka o istrazi. Odgovorni bi trebalo da budu sankcionisani. Prema Zakonu o policiji, odavanje poverljivih podataka utvrđenih zakonom ili drugim propisom neovlašćenim licima predstavlja tešku povredu službene dužnosti. Prestanak radnog odnosa je najoštrija kazna. Krivičnim zakonikom predviđena je sankcija od šest meseci do osam godina zatvora, u zavisnosti od motiva osobe koja je odala podatke.

Slučaj „Belivuk“ iznova ukazuje na endemske probleme koji su već dugo prisutni u Srbiji. Javnost je saznala ime i prezime i žrtve i osumnjičenog čime je prekršen Kodeks novinara. Novinar je dužan da štiti privatnost koja znači zaštitu imena i drugih podataka koji bi mogli da upute na identitet, kao što je fotografija. Nije poštovana ni pretpostavka nevinosti jer je Belivuk u medijima već osuđen kao ubica, a da suđenje nije ni počelo. U izveštaju Saveta za štampu upravo se ovi problemi navode kao najčešće tačke kršenja Kodeksa novinara. Međutim, serviranje informacijama ne bi bilo moguće da država štiti podatke do kojih dolazi u istragama i sankcioniše njihovu zloupotrebu. Ovaj slučaj ukazuje i na to da je komunikacija institucija i medija selektivna jer je određeni medij dobio informacije pre svih ostalih. Ovakvi članci štete zaštiti javnog interesa.

U akcionom planu za poglavlje 23 dobro je primećeno da je curenje informacija o planiranim i tekućim istragama ozbiljna pretnja efikasnosti istraga, pretpostavci nevinosti i tajnosti podataka. Ipak, izgleda da skoro napravljeni idealni model za detekciju curenja informacija koji su izradili policija i tužilaštvo još uvek ne daje rezultate. Ono što piše na papiru mora da funkcioniše u praksi. Drugačije ne može.

Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku.

Peščanik.net, 07.02.2017.

Srodni link: KRIK –  Vojni sindikat: Kriminalci uvežbavali pucanje u kasarni vojske