Tek što su me učlanili u Fan Klub Viktora Ivančića, šutnut ću se sama van…
Pročitam Isusa I Lapsus, i osjetim kako bi Viktoru dala nešto zauzvrat. Bori se čovjek. Odem na facebook i, prvi put uopće na mreži, postiram tekst “Zašto volim Viktora Ivančića”. Hvalospjevom svečano obilježim status Viktorova Fana i ostadoh tako ponosna i velika cijela 3 dana. Četvrti se odjednom ni na kratko više ne mogu vidjeti. Maleno sam zrnce tek. Postidjeh se. Pomete me neki vihor nesmiljeno, čisti sve pred sobom, nisam mu se nadala. Sjetih se…
…neke jadne, male ženice (viđala sam je već), što u redu ispred mene kasirki Konzuma, kako i zašto baš tad, nemam pojma, ali sasvim sigurno, srdačno i dobronamjerno, čestita Božić. I sve bi bilo u redu da taj dan nije bio pravoslavni, ups!. Prozvano, vrlo zajedljivo i grubo, značajno i glasno, osiguravajući da je čuje što više ljudi, odgovori joj kasirka kako je njezin Božić “Hvala dragom bogu!!, već oodaavno prošao!” (uvijek sam se pitala do kada se Božić uopće smije čestitati, do 3 kralja?, prolazi li on i kada?). Ok, kasirki je prošao. Mogla joj je to do znanja dati i svijetla obraza ostati, da to nije učinila onako naglašeno isključivo. Brutalno. Kao da je upravo čekala tu jadnu, malu malu ženicu da na njoj istrese ono što iz nje ionako želi vani. Trebala ju je.
Naljutila sam se i rastužila istovremeno, ali to nitko osim mene nije znao. Kasirka je to trebala znati. Trebala sam joj nekako pokazati, jednako glasno, osiguravajući da me čuje što više onih istih ljudi, ali nisam. Tužnu priču iz Konzuma, sada tek vidim, nikada zaboravila nisam. Primirila se i čekala da se vrati i to kada, kada o Viktoru napišem nešto lijepo, kada mu se prištekam i pomislim da je dovoljno biti mu fanom. Protiv Newton-ova Trećeg Zakona sile, koji kaže da u paru rade, da akcija reakciju traži, se ne može. Primjenit će se, ne tražeći dozvolu, kad tad. Čekala je svoga para bez kojeg je tada u Konzumu ostala.
I manja je to bila demonstracija isključivosti. Bilo je, ima ih i bit će ih, mnogo težih. Ali, tragičnije je ne riješiti manju, upravo zato što je riješivija. Izostanak manjeg napora je žalosniji od izostanka većeg.
Predala sam se tada u Konzumu impulsu koji vrlo vješto NEDOPUSTIVO objasni pa ga potom i u OPROŠTENO prevede i tako unazad. Tako je sigurnije. Vješto i nepogrešivo, kako i ne bi, stoljećima se usavršavao i njegovao. Ponavljao i pobjeđivao bezbroj puta, ugradio se i sada podmuklo vlada našim djelima pored svakog, pomućena i, još slavodobitnije, zdrava razuma. Zbog njega se tada primjereno lako može radikalnim učiniti, što nam, eto srećom svom, ne traži angažmana.
Ne želim, niti bi to bilo moguće, oduzeti smisao Viktorova i pera njegovih cijenjenih kolega, ali vidim, valja mi ga malo manje “čitati” a više “živjeti”. Ponekad mi se tako čini da se samo vrtimo u krug. Što više istine od Viktora to više onih što ga ne razumiju i mrze, više onih što ga razumiju, ali svejedno mrze, jer istina je bolna i na kraju više onih što ga razumiju i vole, članovima Fan Kluba postaju i na tome ostaju. Iskreno poštovanje izuzecima! Onima koji već žive onako kako bih ja htjela, kao i onima što trude se. Prepoznat će se oni već. Nadam se da ih je veliki broj, ali i bojim, onoliki što bi tek žalosno podsjetio na to koliki bi trebao biti.
Ovi što razumiju i vole su snaga na koju treba računati. Oni mogu ubrzati stvari. Oni moraju bolje jer naprosto bolje mogu. Trebaju se samo prestati plašiti onih što napretku oštre zube keze, što svoje živote iskrenije žive i zdušno nacionalističke pjesme pjevaju, posvećujući se ideji bolesne Domovine. Ne trebaju Viktoru hvalospjevi. Što bi on sa njima. Skromnost mu taštini ionako ne bi dala poveseliti im se. Nije on nikakvo božanstvo koje treba slaviti i tako se učiniti veći samome sebi. Čovjek je tek, da, pametan, da, izvrstan u poslu kojim se bavi, moralan i hrabar. Viktoru čovjeku i nama samima trebamo sami mi, iskreniji i odgovorniji. Posuditi ću jednu njegovu rečenicu i sa izmjenjenim protagonistima reći: da su od 3 majmuna što nit’ vide, nit’ čuju, nit’ govore, gora još samo ona 3 što vide, čuju ali svejedno šute.
Šutnut ću se van iz Kluba i rado vratiti, ali, zlo ne prizivajući, ne prije no što zajedno sa nekom novom kasirkom (može i starom, lijepo bi bilo dobiti drugu šansu) ponovim lekciju iz fizike. Ono, ono nešto što smo u sedmom osnovne učile, ono nešto o silama što u paru rade…
Peščanik.net, 26.05.2015.