- Peščanik - https://pescanik.net -

Sloganisanje

 
Donedavno, Mit Romni nije imao nikakav predizborni slogan – barem ne neki za koji su birači znali. Njegov najbolji pokušaj bio je „Veruj u Ameriku“, pomalo pasivno-agresivna zapovest (sa prećutnom osudom svih nevernika), koja je zvučala kao naziv nekog tajanstvenog Super PAC-a. Zatim je, prošlog meseca, u govoru ispred stare vatrogasne stanice u gradu Rounouk u Virdžiniji, predsednik Obama velikodušno obezbedio Romniju mnogo efikasniji materijal.

Obama je publici govorio o značaju infrastrukture i proizvodnje, i obećavao da će pomoći srednjoj klasi i ujedno smanjiti deficit. Uz to se pomalo rugao „bogatim, uspešnim Amerikancima“ koji precenjuju sopstvene sposobnosti. „Uvek me iznenade ljudi koji misle – Pa, biće da je to tako jer sam mnogo pametan“, rekao je on uz osmeh. „Ima mnogo pametnih ljudi“. Preduzetnički uspeh je rezultat timskog rada, tvrdi on:

„Ako ste uspešni, neko vam je u nekom trenutku pomogao. Nekad ste u životu imali odličnog nastavnika. Neko je učestvovao u izgradnji ovog neverovatnog američkog sistema koji vam je omogućio da uspete. Neko je ulagao u puteve i mostove. Ako imate svoju firmu – niste je vi izgradili. Neko drugi je to omogućio.“

Kroz samo nekoliko dana, Romnijeva kampanja je preokrenula „niste vi to uradili“ u optužbu Obamine ekonomske politike. U Irvingu u Pensilvaniji, Romni je hvalio velike ljude iz najvećih američkih kompanija – Stiva Džobsa, Henrija Forda, Papa Džona – i snažno se usprotivio ideji da vlasnici firmi nisu kreatori sopstvenog uspeha. „To je uvreda za svakog privrednika, svakog inovatora u Americi, i to nije tačno“, kaže on. Možda je Romni pogrešno razumeo Obamu – tvrde neki liberali – jer se po njima ono ključno „to“ ne odnosi na samo preduzeće, nego na „neverovatni američki sistem“. Pa ipak, „niste vi to uradili“ odjekuje, naročito u ušima mlađih birača koji su ubeđeni da je Obama protivnik slobodnog preduzetništva. Romnijeva predizborna prodavnica sada prodaje bedževe sa natpisima „Mi smo izgradili Ameriku“, postere „Ovo smo mi izgradili“, i majice na kojima piše „Nije mi država izgradila firmu, nego ja“. Pasivno-agresivnu poruku potisnula je agresivno-agresivna.

U ovom sukobu fraza, nema pravog neslaganja. Čak i dok je kritikovao Obaminu birokratsku aroganciju, Romni je priznao da uspešna preduzeća ne postoje u izolaciji. „Mi cenimo nastavnike, vatrogasce, graditelje puteva – zaista ne možete imati preduzeće ako nemate te stvari“, rekao je on. Isto tako, Obama je požurio da objasni kako nije mislio da preduzetnici nisu zaslužili svoj uspeh. U narednoj video poruci, rekao je „Naravno da su Amerikanci izgradili svoja preduzeća“ – naglašavajući „naravno“ u pomalo pokajničkom tonu koji političari koriste kada navode nešto očigledno, žaleći što su to prethodni put neprecizno sročili.

U pozadini ovog filozofiranja, kandidati vode manju, iskreniju raspravu o porezu. Obama, koji traži ukidanje Bušovih poreskih olakšica za najbogatije, misli da stopa treba da se vrati na 39,6 procenata; Romni, koji želi da ih zadrži, smatra da ona treba da bude 35 procenata ili niža. Ovo nije nova tema za Obamu: kada je vodio kampanju za Senat, pre osam godina, već se zalagao protiv Bušovih poreskih olakšica. U knjizi „Smelost nade“ napisao je, „Otvoreno sam govorio svojim dobrostojećim pristalicama da bi poreske olakšice koje su dobili od Buša trebalo ukinuti“. Obama je to ponovo pokazao prošle nedelje, na donatorskoj večeri u hotelu NoMad na Menhetnu. Obećao je „oštrije rezove“, ali je takođe priznao da su njegovom budžetu potrebni viši porezi za bogate – „oko 1,5 biliona dolara više prihoda, prvenstveno od ljudi u ovoj sali i onih poput nas.“

Glavna razlika između sadašnje situacije i stanja pre osam godina je poslednja reč, „nas“, koja nema toliko veze sa Obaminim izmenjenim finansijskim stanjem koliko sa promenjenim političkim okolnostima. Dok je nekad opisivao svoje „dobrostojeće simpatizere“ kao da su neko strano telo, sada želi svakog da podseti  kako je i on, po merilima većine birača, prilično imućan. To je deo Obaminog pokušaja da izbegne optužbe kako je protivnik bogatih, pa tako i protivnik privrednika; to je takođe zgodan način da nagovesti kako Romnijevo bogatstvo, a samim tim i njegov preduzetnički uspeh, nisu ništa posebno. „Ljudima kao što smo ja i g. Romni ne treba još jedna poreska olakšica“, često govori Obama. Računa da birači više vole da čuju ovu poruku od nekog ko je naizgled bogat nego od nekog ko je protiv bogataša. Za demokratskog predsednika optuženog za ekonomsku nesposobnost, lično bogatstvo bi moglo da bude dokaz kredibiliteta.

Romni, koji ima mnogo više novca od Obame, mnogo je manje zainteresovan da o tome govori. Kao što je šef poslaničke većine u Kongresu, Kevin Mekarti, nedavno rekao, „Romni je postigao neke krupne stvari u životu, ali o tim stvarima će on sam verovatno najmanje govoriti“. Da bi promovisao poruku „Ovo smo mi izgradili“, njegov predizborni tim objavio je seriju spotova koji prikazuju vlasnike malih preduzeća – „poslodavce“, kako nas podsećaju – zgrožene idejom da neki birokrata (a naročito glavni i odgovorni Birokrata) njihov marljivi rad pripisuje sebi. Jedan privrednik iz Nevade gleda u kameru i govori „Ove ruke su izgradile Kimmie Candy od nekadašnjih četvoro do današnjih dvadeset četvoro radnika – i zato je Amerika sjajna“. Nije slučajno što se Romnijeva kampanja obraća staromodnim, proizvodnim, niskoprofitnim firmama, umesto da ističe, recimo, inovativna, aerodinamična, izuzetno profitabilna preduzeća, poput onog koje je Romni osnovao. Pre osam godina, Bušovi predizborni spotovi su od Kerijevog služenja vojske u Vijetnamu uspeli da naprave problematičnu činjenicu. U ovogodišnjem surovom obrtu, uspeh firme Bain Capital postao je oružje demokrata, a ne republikanaca – podsećanje da stvaranje bogatstva ne mora nužno da znači i stvaranje novih radnih mesta.

Oba kandidata prizivaju nostalgiju kada govore o ekonomiji: dok se Romni oduševljava posetama svojim fabrikama, gradilištima i skladištima, Obama žali za prohujalim vremenima velikih pruga i dominantnih američkih proizvođača automobila. Obojica dele uverenje da je za poboljšanje privrede neophodan povratak na stariju, bolju varijantu Amerike, i da za tako nešto moramo ponovo uspostaviti kontakt sa duhom koji nas je nekad činio velikima. Romni svoj zadatak posmatra uglavnom u negativnom smislu: ako bude izabran, obećava da će onemogućiti federalnoj vladi da guši privatno preduzetništvo, tako da inovatori i kapitalisti mogu da nastave da inoviraju i kapitalizuju. Obamin zadatak je još teži. Budući da je bio na vlasti tokom razočaravajućeg oporavka, mora da ubedi birače da treba da ostanu na istom putu. Zamisao glasi da je, uprkos nekim suprotnim indikatorima, oporavak Amerike već počeo. Sada birači treba samo, kako je jednom rekao ne-tako-mali privrednik, da veruju.

 
Kelefa Sanneh, The New Yorker, 13.08.2012.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 11.08.2012.