U Sarajevu i Bosni i Hercegovini je izrasla nova generacija ubica. Naslijedivši traume svojih roditelja i njihove generacije, odrastali su u besmislu dejtonske Bosne i Hercegovine, vježbajući nasilje na tribinama fudbalskih stadiona, pod svjetlom bakljada, na ulicama i u tramvajima, spremni da ubodu i isprepucaju bilo koga ko im se namršti ili prokurči. U neko doba – a dobro bi bilo prepoznati tačan trenutak u kojem se to desilo – vjera je (islam u žalosnom slučaju Sarajeva) postala moralni okvir za bijes u njihovim dušama i riku u njihovim glavama, a nacija ja postala način da se to ludilo kolektivizira, omasovi i politički organizuje. Sad su spremni da ubiju, samo im treba vrat za rezanje, treba im žrtva zrela za likvidaciju, a treba im i kukavičluk i licemjerje javnosti.
Prigodne žrtve su se ukazale prošle srijede na otvaranju Sarajevo Queer Festivala. Cvijeće sarajevske fašističke mladosti, obučeno u vehabijskim kampovima i na fudbalskim stadionima, demokratskim premlaćivanjem je izrazilo svoje negodovanje zbog održavanja festivala. Čovjek se smrzne kad pomisli šta bi se desilo da nije bilo krhkog kordona policije i tristo pedeset zvanica da svojim prisustvom spriječe pokolj. Čovjek se smrzne kad pomisli da ta banda pravovjernih ubica još uvijek švrlja ulicama u potrazi za svježim žrtvama. A ako misliš, čitaoče, da će tebe mimoići zato što se na Vilsonovom nalaziš u udobnom heteroseksualnom klinču ili zato što se držiš podalje od svake nevolje jer imaš dvoje male djece, dobro si se zajebao.
Naivni su oni koji misle da se radi o pukom izolovanom incidentu, a oni koji vjeruju da su organizatori i posjetioci festivala, budući skloni nepotrebnim egzibicijama, zaslužili malo cipelanja, zreli su za dodjelu značke kriptofašističke kukavice. Budale su i oni koji misle da je fudbalsko-vehabijsko fašistička alijansa grupica ekstremista koju će policija pendrekom utjerati u red. A oni koji osuđuju, šatro, nasilje, iako i dalje smatraju da je homoseksualnost bolest slična pedofiliji ili zoofiliji i dalje su krvoločni licemjeri koji svoje cipele ne žele da skrnave krvlju pederskom.
Nasilje povodom Queer Festivala priprema se i pravda već nedjeljama – linčovanje pred Akademijom likovnih umjetnosti vrhunac je dosadašnje predizborne kampanje. U sprezi sa Saffom i sličnim bogobojažljivim muslimanima, Dnevni avaz, ta sarajevska Politika, nedjeljama je javno regrutovao besposlene navijače s kapuljačama i drčne dobrovoljce s dugim bradama i kratkim pantalonama, kao što je huškao i one u kojima umiru zadnji postdejtonski plamičci komšijske solidarnosti i građanske pristojnosti. Nacionalne partije – a naročito bošnjačke – čiji programi nemaju nikakvog sadržaja, osim vlastitog preživljavanja i straha od drugih (i ovog radosnog mjeseca ramazana), prije će i mnogo radije biti vjerne svojim glasačima i stati uz svoje dugodlake i kratkohlačne jurišnike nego uz grupu homoseksualaca koja niti je masovna niti ima para niti je prave vjere i nacije, budući da nije jedne i jedine vjere i nacije te je tako, u ovom ramazanskom trenutku, idealna za linčovanje. Još od Hitlerova vakta, srce svakog poštenog nacionaliste se razgali kad vidi našu omladinu kako na ulici nasumično nasrće na nevine građane jer zna da, ako je ta omladina za vjeru i naciju spremna ubiti, biće spremna i ginuti.
Mesaimamo, još samo da nabavimo nove topove.
Naivni su, kažem, oni koji misle da ih je antihomoseksualno nasilje mimoišlo i da će ih vehabije i vjerni navijači propalih, uzaludnih klubova nastaviti mimoilaziti. U Bosni i Hercegovini je sve zrelo za opšti, tronacionalni procvat fašizma: slaba, korumpirana država; slabi, korumpirani političari; Ustav i zakoni u kojima kolektivna nacionalna prava de facto i de jure nadilaze prava pojedinaca; široko rasprostranjena nezaposlenost i s tim vezani očaj; mediji (na čelu s Dnevnim avazom) spremni da simultano služe najreakcionarnijim populističkim snagama i vlastitim pohlepnim interesima, spremni, drugim riječima, na sve. Prisutna su i dva najneophodnija uslova za procvat fašizma: s jedne strane, pasivno, mlohavo građanstvo, koje je od svoje lične, pojedinačne moralnosti odustalo u zamjenu za udobnost koja dolazi s pripadanjem većini – bolje biti fašist nego homić, objavio je na Facebooku jedan pripadnik mlohave mladosti; i, s druge strane, dovoljan broj poslušnih jurišnika i ubica, koji će mlohavo građanstvo u šišu utjerati javnim maltretiranjem manjina, nasiljem nad nepodobnima i nepoželjnima, a onda i nasumičnom i proizvoljnom likvidacijom nelojalnih i neposlušnih. Sve što treba da bi se kompletirali neophodni uslovi za bosanskohercegovački fašizam je Vođa ili Vođe ili Partija, a u to će i rat, i sve će se lijepo sklopiti.
Ludi su, velim, oni koji misle da će se stati s nasiljem nad homoseksualcima i simpatizerima. Doći će na red novinari koji pišu protiv, a zna se koji su to, i žene čije su suknje prekratke i lice prenašminkano i nepokriveno, i pankeri i šminkeri i hašišari i drugi narkomani i egzibicionisti, i nevjernici i neznabožnici i Romi i Jevreji i mješanci i dijaspora i turisti, i pripadnici drugih partija i navijači drugih klubova, i muslimani koji vole popiti i vlasnici kafića i kafana, i slučajni prolaznici koji su se nehotice nakurčili. A onda će, jednog dana, čitaoče dragi, doći na tvoja vrata, iako si poslušno glasao dok se još moglo glasati, vazda si se držao podalje od belaja, nikad se nisi okaljao inovjerstvom, nikad se nisi bunio kad su tukli pedere ili novinare ili prenašminkane žene, doći će jurišnici na tvoja vrata, cipelama pokucati, ući kao u svoju kuću, zato što ti je stan fin i velik, zato što ti je gospođa jebozovna, zato što si jurišnika isprepucao u osnovnoj školi još dok je bio miš, zato što su te nove komšije potkazale, ili samo zato što se može, eto, tako.
I kao što je to onomad na svojoj koži naučio izvjesni pastor Niemöller, neće biti nikoga da kaže: “Nemojte čitaoca, nije ništa uradio.” Neće biti ni homoseksualaca ni inovjeraca ni mješanaca ni muslimana koji vole da popiju ni pankera ni narkomana ni našminkanih žena ni komšija, nikoga da kaže jurišnicima: “Nemojte, bo’ni, čitaoca, on je dobar čovjek, on je vazda bio na strani onih u belaju. Nemojte, grehota je, čovjek je.”
BH Dani, 03.10.2008.
Peščanik.net, 03.10.2008.