- Peščanik - https://pescanik.net -

Šonetni vijenac

A sada vijesti iz kulture. Nakon velikog meksičkog pisca Carlosa Fuentesa, napustio nas je još jedan velikan sjevernoameričke književnosti: u Los Angelesu je u 91. godini preminuo Ray Bradbury, autor pomalo nepravedno zapamćen samo po distopijskom klasiku “Fahrenheit 451”. Sa širokih poljana svjetske pisane riječi selimo u hrvatske koncertne dvorane. U Zagrebu je nakon duge i teške bolesti preminuo Josip Klima, jedan od najistaknutijih hrvatskih violinista, solistički i komorni umjetnik koji je svojim radom mnogostruko obogatio hrvatsku glazbenu kulturu.

Ostajemo u glazbenim vodama: poslije smrti Robina Gibba, drugog od tri brata iz čuvene britanske disco grupe Bee Gees, i svijet popularne glazbe ostao je bez još jedne zvijezde – u Bostonu je u 83. godini umro Herb Reed, osnivač i posljednji član originalne postave kultne američke vokalne skupine The Platters.

Tužna vijest iz hrvatskog kazališta: nakon duge i teške bolesti u Zagrebu je preminula ugledna scenografkinja i kostimografkinja Slavica Radović Nadarević. U prekratkoj, ali bogatoj karijeri ostvarila je šezdesetak samostalnih scenografija u kazalištu i na filmu.

Tužna vijest stiže nam i iz dalekog Clevelanda: Hrvatska matica iseljenika priopćila je da nas je u 88. godini života napustio Josip Turkalj, hrvatski kipar i mecena brojnih kulturnih ustanova i udruga u iseljeništvu i domovini. Ostajemo u svijetu likovnih umjetnosti: nakon našeg Žarka Bekera i legendarnog Jeana Girauda, oca poručnika Blueberryja, bez još jednog velikana ostao je i svijet stripa: izdavačka kuća Lombard objavila je da je u Bruxellesu u 91. godini preminuo čuveni belgijski crtač Eddy Paape, otac kultnog Luca Orienta.

Da ne bismo danas ostali samo na tužnim vijestima, selimo u Rastušje, gdje teku pripreme za obilježavanje pete godišnjice smrti velikog hrvatskog pjesnika Dragutina Tadijanovića.

Tako su proteklih dana u našim medijima izgledale vijesti iz kulture. Kulturne rubrike hrvatskih novina sve više izgledaju kao stranice s osmrtnicama i tužnim sjećanjima rodbine i prijatelja. Hara li to svjetskom i hrvatskom kulturom nekakav opaki virus, pa kosi pisce, glumce i crtače stripova? Ne, naravno. Ne umiru pjesnici, slikari, braća Gibb i članovi Plattersa ništa češće nego prije deset ili pedeset godina: to hrvatske medije kultura zanima samo kada netko umre.

Svako malo tako premine na stranicama kulture neka operna diva, legendarna primabalerina, pionir hrvatske moderne ili svjetski književni klasik, a mi se lupamo po čelu i pitamo: zar on već nije bio umro?

Posljednje što smo o njemu pročitali bilo je valjda u “Oku” osamdeset pete, pojma nismo imali da je stari još uopće živ, da je u međuvremenu napisao desetak romana i bezbroj zapaženih političkih eseja, do posljednjeg daha se svađajući a južnoameričkim režimima. Da je barem, jebiga, dobio Nobelovu nagradu za književnost. Kako bi drugačije Hrvati znali da je, recimo, Mario Vargas Llosa živ?

Sjetite se: što ste svih ovih godina u hrvatskim novinama pročitali o Carlosu Fuentesu ili Rayu Bradburyju, što ste čitali o Josipu Klimi, Robinu Gibbu, Herbu Reedu, Slavici Radović Nadarević, Josipu Turkalju, Žarku Bekeru, Jeanu Giraudu ili Eddyju Paapeu? Više-manje, točno ništa. Da bi ušao u posvećeni, tijesni prostor kulture u hrvatskim medijima, čovjek i umjetnik, shvatili ste, mora umrijeti. Džabe mu sve ako mu još ferceraju vitalne funkcije. Dok je živ, neće u kulturnu rubriku. Dok je živ, naime, on je pod ingerencijom urednika Spektakla, Mozaika, Lifestylea, Red Carpeta, Showbiza, Šarenog globusa i ostalih rubrika koje prate žive umjetnike.

Hrvatske kulturne rubrike za njih tako dođu nešto poput raja. Sveti Petar, obično neki redakcijski doajen s pisaćom mašinom i zapaženom pjesničkom zbirkom u izdanju Matice hrvatske iz Županje, ili pak mladi kulturnjački yuppie sa zajedničkom fotografijom i posvetom Naomi Klein, strogo stražari na vratima kulturnog raja, prima agencijske osmrtnice i odlučuje tko će u sutrašnje novine, a tko neće.

– Petre, umro Radomir Konstantinović!

– A tko je bio gospodin?

– Ma onaj srpski pisac i filozof. “Filosofija palanke“.

– Šta on nije već umro?

– Jok. Jučer.

– Jebiga, nema mjesta, imamo temat o Appleovom dizajnu. Umro Steve Jobs.

Okupljaju se tako stari hrvatski kulturni pregaoci na klupi u parku, otvaraju jutrošnje novine i nestrpljivo okreću na stranice s osmrtnicama, da vide što ima novoga na živoj hrvatskoj kulturnoj sceni, u književnom životu ili na daskama koje život znače.

Pa u nevjerici ponavljaju “ajde?!“, žale gospođu udovicu i raspituju se kad je komemoracija u Glazbenom zavodu.

 
Slobodna Dalmacija, 14.06.2012.

Peščanik.net, 14.06.2012.