- Peščanik - https://pescanik.net -

Srbija do Osetija

Srbija je na dnu Evrope i po tome što jedina krije arhive tajnih službi. Evropski parlament (EP) je preporučio Beogradu rezolucijom 28. marta “da ukloni nasleđe bivših tajnih službi iz doba komunizma kao korak napred u demokratizaciji”.

EP koji je formiran voljom 455 miliona građana traži naročito dokumente nekadašnje Uprave državne bezbednosti, zahtevajući da Srbija “omogući pristup arhivama koje se tiču bivših jugoslovenskih republika i vrati ih njihovim vladama”. To su portfoliji o građanima bivše Jugoslavije, što Srbiji daje nečuveni ucenjivački kapacitet nad mogućih 17 miliona Jozefa K. Kapacitet je toliki da se to čulo do Južne Osetije. Tamo je na predsedničkim izborima ove sedmice pobedio bivši šef Komiteta gosudarstvennoi bezopasnosti Leonid Tibilov. Izgubio je komesar za ljudska prava David Sanakojev.

Predsednik nezavisne Južne Osetije koju priznaje samo Moskva je odmah obavestio novinare: “Unapredićemo odnose sa Rusijom u svim oblastima. Cilj nam je da ostvarimo stari san o ponovnom ujedinjenju Južne i Severne Osetije”. Severna Osetija je u sastavu Ruske federacije.

Iako je Srpski pokret obnove (SPO) još 2004. predložio Nacrt zakona o otvaranju tajnih dosijea, zakonski tekst će čekati vladu i parlament koji će se formirati posle 6. maja 2012.

Vuk Drašković, predsednik SPO-a se seća otpora otvaranju fascikli: “Kada smo krenuli u akciju otvaranja dosijea, u Skupštini Srbije imali smo 13 poslanika. I onda je bukvalno preko noći desetoro napustilo SPO. To je bila direktna akcija službi bezbednosti koje su nas tako zaustavile”. “Zapelo” je na imenima saradnika tajnih službi.

Gestapo je za vreme Drugog svetskog rata preko Radio Beograda, tada Soldatensender Belgrad tražio da građani više ne potkazuju. Gestapo i Nedićevu Specijalnu policiju su pretrpali prijavama, pa su okupatori posle tri meseca zatvorili kancelariju otvorenu Judama iz Srbije, Judama bez srebrnjaka.

U Mađarskoj su pisac Peter Esterhazi, dobitnik 20 mađarskih priznanja i član tri evropske akademije, režiser Ištvan Sabo, oskarovac, bili povezani s tajnim službama. Čeh Milan Kundera je u francuskom izgnanstvu napisao: “Kada su jaki preslabi da povrede slabe, slabi moraju biti dovoljno jaki da odu“, a kasnije, ali u istoj knjizi: ”Onaj koji želi da napusti mesto u kome živi nije srećan“. Kundera je dostavljao češkoj policiji, pa je ocinkareni osuđen na 14 godina teškog rada u rudnicima. Četvorica od 18 pretendenata na poslednjim predsedničkim izborima u Bugarskoj bili su agenti ili saradnici tajnih službi. Biračima su se predstavljali kao nezavisni kandidati. Ono što je ostalo od istočnemačkog Štazija je naučna i istorijska ustanova sa 2.000 zaposlenih. Dok je bio „Štit i mač partije“ Štazi je zapošljavao 274.000 zaduženih za iskorenjivanje klasnog neprijatelja. Godine 1995. identifikovano je 174.000 Štazi informatora, odnosno 2,5 odsto odraslog stanovništva. Oko 10.000 informatora je bilo maloletno.

Srbija ima tri bezbednosno-obaveštajne službe. Bezbednosno-informativna agencija (BIA) je naslednica Resora državne bezbednosti (RDB). Vojska ima kontraobaveštajnu i obaveštajnu službu. BIA ima isto toliko zaposlenih koliko RDB pre deset godina, kada je Resor promenio ćud u Agenciju.

Centar za društvenu i forenzičku psihijatriju u Moskvi ne zove se slučajno Institut Serbski. Organizovan je 1921. za potkazane disidente. Verovalo se da samo mentalni bolesnici mogu da budu disidenti. Dijagnoza generala Pjotra Grigorenka bila je „paranoidna shizofrenija“, “jer je uporno verovao da radi dobre stvari” i bio obuzet “reformističkim idejama”. “Ideje o borbi za istinu i pravdu lansiraju osobe paranoidne strukture”, pročitao je nalaze doušnika Srpskog instituta Vladimir Bukovski, neurolog i disident.

U “Ugovoru sa narodom” Demokratska opozicija Srbije (DOS), koja zauzima većinu sadašnje vlasti je 2000. godine obećala hitno otvaranje dosijea. Uredba koja je dozvoljavala građanima da pročitaju svoj dosije važila je od maja 2001. do juna 2003. Oko 8.000 građana je pitalo BIA imaju li “karton” u arhivama, a 420 je dobilo potvrdan odgovor. Iako je novinarka Monitora znala da je od maja 1968. predmet „službene beleške“ Resora, posle 34 godine Agencija, čuvarka „bezbjedija i poretka“ od Obrenovića to nije priznala.

Građanka je morala da preda ličnu kartu u ispostavi opštinske policije, sačeka na ulaznim vratima pored portira da se vrati osoba koja bi joj saopštila ima li ili nema dosije. Nije se čekalo ni deset minuta. Građanin je „u prisustvu ovlašćenog lica“ mogao da pročita svoj dosije, pod uslovom da ga tretira kao državnu tajnu i da ga ne prepričava. Imena „saradnika“ na sastavljanju dosijea su zatamnjena. Uredba je ukinuta kao neustavna.

Deo dokumentacije RDB je uništen po nalogu Radeta Markovića koji je ostao Miloševićev šef Državne bezbednosti sve dok nije 2001. optužen za ubistvo četvorice političkih protivnika. Osuđen je na najdužih 40 godina zatvora.

BIA je Arhivu Srbije dostavila oko 80.000 personalnih dosijea starijih od 30 godina. Koliko ih nije dostavila, a koliko ih imaju arhive vojne službe bezbednosti meri se stotinama hiljada. U arhivima su dokumenti o političkim ubistvima, ucenjivanju političara opozicionih i vladajućih, novinara, kriminalaca, tajkuna, uhodama, ispeglanim kandidatima-doušnicima, odnosima sa domaćim i stranim „službama“.

Disk sa dosijeima lidera DOS-a iznet je iz „Službe“ i 12 godina se ne zna se gde je. Ne zna se da li su ga ukrali kompromitovani ili oni koji bi da kompromituju. U podrumima su istine o državnim ubicama Srbije, među kojima i o ubicama tri novinara od 1994, dokazi da li su saradnici tajne policije bili Željko Ražnatović, kraljevski premijer Milan Stojadinović, „crveni“ patrijarh German…

Od 2004. nije razjašnjeno da li je Rade Bulatović, šef BIA, u CIA zaista odneo arhivu BIA. Zna se samo da obaveštajna služba SAD nije to tražila.

Otvaranje dosijea nije uslov da Srbija dobije datum početka pregovora sa EU, ali je prvo u pregovorima otvaranje poglavlja 23 Pravosuđe i osnovna prava. To je poglavlje nad poglavljima.

Sedam post-komunističkih država Evrope je u Štazijevom Berlinu 2008. formiralo mrežu sećanja i pomoći žrtvama tajnih policijskih arhiva. Sve su iz sovjetskog bloka i sve su se prekvalifikovale za EU.

 
Monitor, štampano izdanje, 13.04.2012.

Peščanik.net, 13.04.2012.