O poseti Borisa Tadića Palama i otvaranju škole SRBIJA razgovarali smo sa rediteljem Dinom Mustafićem i Bojanom Bajićem iz Naše stranke.
Dino Mustafić, reditelj: Svaki dolazak Tadića u BiH izaziva tektonske političke poremećaje koji idu na ruku ovdašnjoj političkoj oligarhiji, na prvom mestu Miloradu Dodiku. On već duže vrijeme svojim izjavama dovodi u pitanje suverenitet i državotvornost BiH, a političari koji ne žele da vode politiku pomirenja i suživota ovakvim potezom Borisa Tadića trijumfuju u argumentaciji da Srbija i pored svoje retoričke podrške dejtonskom Ustavu ima pritajene pretenzije prema Republici Srpskoj kao svojevrsnoj kompenzaciji za nezavisnost Kosova.
Moram da kažem i da su Haris Silajdžić i Željko Komšić svojim nediplomatskim ponašanjem i pogrešnom politikom dozvolili da se komunikacija svede na Banja Luku i Beograd, u kojoj se Sarajevo potpuno izuzima. Politika razgradnje društva u BiH jača, a ovakvi događaji ekstremno politiziraju ne samo političare, već i građane.
Politika ima i simbolistički karakter – predsjednik Srbije otvara školu na Palama koja se zove Srbija, pritom tu nema nijednog visokog dužnosnika BiH, sem premijera entiteta, kome posjeta predjednika Srbije cementira poziciju na predstojećim izborima iako je opterećen velikim pritiskom javnosti i pričama o pokretanju krivičnih postupaka i procesuiranju za kriminal.
Borisu Tadiću ova posjeta donosi kratkoročne političke poene na unutarnjem planu. On sprovodi kontinuitet vanjske srbijanske politike koja se sastoji u brizi o svim Srbima u bilo kom dijelu bivše Jugoslavije.
Kada kažem kontinuitet, mislim na liniju teritorijalnih aspiracija na bosanskohercegovačkom tlu i liniju demontiranja državnog okvira BiH. U srbijasnkim medijima i danas se mogu naći izjave vrlo važnih političkih figura iz vremena Miloševićevog perioda. Oni su spiritus movens srpske nacionalne politike, kada pročitate nedavnu izjavu Dobrice Ćosića u kojoj kaže da postoji potreba za novom rekompozicijom država na Balkanu, onda vam je jasno da je ta politika još uvek živa u glavama onih koji vide rešenje srpskog nacionalnog pitanja u zajedničkoj teritorijalizaciji.
Boris Tadić je sarajevskom Dnevnom avazu dao izjavu u kojoj kaže da Srbija brine za građane Srbije, ali i za sve one koji se izjašnjavaju kao Srbi. Vrlo dobro znamo kuda su ovakve izjave vodile u bliskoj prošlosti.
U ovome leži suštinska razlika između vanjske politike Srbije i drugog bosanskog susjeda, takođe involviranog u prošle ratove – Hrvatske. Dolaskom Stjepana Mesića na mjesto predsjednika Hrvatske došlo je do otvorenog procesa detuđmanizacije i prestajanja vođenja pogrešne vanjske politike čime je Hrvatska jasno poručila Hrvatima u BiH da svoju političku sudbinu rešavaju sami, unutar institucija BiH.
Ova politika distanciranja koja u Hrvatskoj traje celu deceniju, za rezultat ima to da Hrvati kao politički faktor unutar BiH sami rešavaju svoje probleme, bez patroniziranja velikog tate.
Na žalost, zvanična politika Srbije uništava ono što je autohtoni identitet bosanskih Srba, jer tom patronizirajućom politikom, u kojoj su sve oči uperene ka Beogradu, Srbija gradi poziciju koja je destabilizirajuća ne samo za BiH, već i za ceo Balkan.
Bojan Bajić, predsjednik Naše stranke: Srbija je finansirala jedan objekat na Palama i teorijski gledano, nema ništa sporno u tome da zvaničnici iz Srbije dođu na otvaranje škole. Međutim, ovakvi događaji u BiH uvek izazivaju veliku nervozu.
Kada je riječ o Sarajevu, ovaj gest Borisa Tadića se tretira se kao nepoštovanje BiH i još jedna agresija na njenu državnost, dok ga srpsko rukovodstvo smatra prijateljskoim činom. Isto tako je, kao nožem, podijeljeno i javno mnjenje u BiH.
Cijelu stvar je Milorad Dodik iskoristio u svoje propagandne svrhe, Željko Komšić i Haris Silajdžić posjetu Tadića koriste za manipulaciju Hrvata i Bošnjaka, i tako se svaka posjeta zvaničnika iz Srbije ispolitizuje i nikada ne dovede do nekog dobrog rezultata.
Logično je i korektno da Boris Tadić prilikom dolaska u BiH posjeti organ države koji je na njegovom rangu. Međutim, znam da Predsjedništvo BiH isto tako nije normalno, pa ne mogu da optužim ni jedne ni druge. Postoje i informacije da bošnjački član Predsjedništva Haris Silajdžić i Predsjedništvo nisu htjeli ni da prime Borisa Tadića.
Razumijem potrebu Tadića da neprestano ponavlja da je Srbija garant Dejtonskog sporazuma, jer se u ovdašnjoj javnosti bilo koji potez Srbije neprestano ocjenjuje kao nepoštovanje tog sporazuma. Međutim, ja sam mnogo puta u medijima pročitao da je Tadić ponudio specijalne veze i Federaciji, ali je problem nastao jer Silajdžić i Komšić nisu bili spremni da na istom nivou prihvate inicijative. Tako da se cijela stvar ne može gledati crno-bijelo, ja u tom smislu osuđujem i rad Predsjedništva BiH i postupke predjednika Srbije.
Milorad Dodik je u Republici Srpskoj uspostavio autokratsku vladu, preuzeo je nacionalnu retoriku od SDS-a, otvaranjem škole na Palama Dodik pokušava da održi sliku zaštitnika srpstva i glavnog promovitelja Srbije. Zato mi je Boris Tadić sumnjiv, jer u ogromnoj mjeri podržava Dodika koji u Republici Srpskoj radi prosto nevjerovatne stvari. Moguće je da nisam dobro informisan i možda Tadić radi to isto u Srbiji, ali ako to nije tako, onda je zaista sumnjiv. Nije mi jasno zašto forsira tu vrstu podrške, jer sve što Dodik ovdje radi je čvrsta ruka, autokratija, postali smo jedan sektaško-stranački entitet kroz sektaško-stranačku stranku Milorada Dodika.
Razgovarao: Miloš Ćirić
Peščanik.net, 09.09.2009.