- Peščanik - https://pescanik.net -

Šta posle NVO?

Holy Land, Kenneth Garrett

Veliki broj velikih savremenih mislilaca, od Džejmsa Kolemana do Daglasa Norta, tvrdi da osnovnu pokretačku snagu savremenog društva čine slobodno osnovana i društveno aktivna udruženja građana. O tome je još pre sto pedeset godina pisao i genijalni istoričar XIX veka, Vasilij Osipovič Ključevski. Udruženja slobodnih građana o kojima su misleći ljudi tada pisali, o čemu isti takvi ljudi pišu i sada, a što zapravo predstavlja glavni deo građanskog društva jesu nevladine organizacije. I baš takvi, aktivni i slobodoumni ljudi, za današnju putinsku vlast postali su „neprijatelji broj jedan“. Nemojmo zaboraviti – kada vlast oboli od paranoje, žrtve te bolesti su uvek obični, sasvim nedužni ljudi. Mnogim savremenicima ovo nije samo deo kolektivnog istorijskog pamćenja, već bolni deo njihovih ličnih biografija. Evo nas ponovo na mestu gde naša otadžbina opet tone u tminu mračnjaštva i represije.

Krajem prošle nedelje postalo je jasno da masovne represivne akcije protiv nevladinih organizacija u kojima se kao glavni progonitelj javlja tužilaštvo, nisu zasnovane na neustavnoj dopuni zakona o NVO po kojoj se one moraju imenovati kao strani agenti, već naprotiv, na njegovom punom ignorisanju, na potpunoj samovolji vlasti, trajnoj povredi svih zakona koji se tiču tužilaštva, NVO i svih političkih delatnosti, kao i procedura propisanih za sprovođenje raznih provera i kontrola. Postalo je jasno da će već u ponedeljak ili utorak mnogim nevladinim organizacijama biti uručena tužba. Nekoliko nevladinih organizacija je brzo reagovalo i već za subotu, sazvalo hitnu konferenciju za štampu.

Tokom noći između subote i nedelje, na Fejsbuku se pojavio post u kome piše kako su su se nekakav poznati borac za ljudska prava i nekakav manje poznati Putinov saradnik tajno sastajali u Kremlju, da je ovom drugom bilo postavljeno pitanje o masovnoj kontroli nevladinih organizacija i da je odgovor bio sledeći: svim nevladinim organizacijama kojima od 19. novembra 2012. nije stizala pomoć iz inostranstva, biće uručeno upozorenje tužilaštva o zabrani bavljenja političkom delatnošću, a svi kojima je novac iz inostranstva od tog datuma bio uplaćivan, biće pozvani na sud. Podvlačim – svi.

Ovo što pišem ne odnosi se na jurisprudenciju, već na politiku, te će zato moja formulacija biti kratka: sve do sada meni poznate presude i sve optužbe tužilaštva o političkoj delatnosti, zasnovane su na bezočnim lažima i najbanalnijim podmetanjima. Gledajući sve to, ne ostaje mi ništa drugo do da počnem da mislim o mogućnosti krivičnog gonjenja svih organizatora i učesnika ovih orgija bespravlja. (Ako se nekome od „pravnika“ ove moje reči ne sviđaju, spreman sam da ih branim na sudu.)

U nedelju se u Saharovskom centru u Moskvi okupilo nešto malo ljudi iz nevladinih organizacija i nekolicina predstavnika štampe. To se moglo i očekivati. Pojavili su se i ljudi iz Levada-centra, što je sve prisutne prilično začudilo. Niko nije mogao ni da pretpostavi da se i oni nalaze na spisku progonjenih. Kada je reč uzeo Lev Gudkov, saznali smo još jedan pikantan detalj. Pomoćnik tužioca mu je ispričao da Vrhovno tužilaštvo vrši sve ove provere po naređenju predsednika (baš tako je rekao) i da je do 6. maja (!) tužilaštvo dužno da predsedniku podnese izveštaj.

Veoma me je iznenadilo da su ljudi koje odavno znam kao izuzetno uzdržane, ljudi koji nisu nimalo skloni emfatičnim preuveličavanjima, ove događaje nazvali napadom na ustavni poredak. To je isto što i državni udar, govorili su oni. Mi već živimo u političkom režimu koji je vrlo blizak totalitarnom, a sve se to desilo za samo godinu dana Putinovog predsednikovanja. Nemam nameru da to osporim, tačnije – ne mogu da osporim. Ili još tačnije – za to nemam nikakvog osnova. I da završim temu konferencije za štampu. Objavljeno je da će neformalna organizacija Okrugli sto 12. decembar izaći u javnost s novom inicijativom za javnu istragu o okolnostima koje su dovele do masovnog progona nevladinih organizacija.

Ponedeljak nam je doneo nešto još interesantnije. Mnoge nevladine organizacije kojima je za ponedeljak obećano ili upozorenje ili tužba, od tužilaštva nisu dobile ništa. Za Fond INDEM, organizaciju u kojoj radim, sve je preneto na „posle 13. maja“. Hipoteza: tužilaštvo je odlučilo da promeni taktiku, a za to je potrebno vreme. Naslućujem da ćemo se posle majskih praznika upoznati s novim varijantama bezakonja. Ali, valjda ćemo i to preživeti.

A sad reč dve o budućnosti. U datom trenutku najverovatniji scenario je da će vlast pogrom nevladinih organizacija dovesti do kraja, te zato predlažem da razmotrimo čime je sve jedna ovakva odluka bremenita. U početku bih pomenuo dugoročnu perspektivu (mada mislim da je putinski režim nema). Uništavanje slobodnih asocijacija građana staviće tačku na sve napore vlasti u pravcu razvoja zemlje. Biće to pad u potpunu arhaičnost, strmoglavo stropoštavanje u feudalizam, nažalost bez onih svetlih boja srednjovekovne estetike. Kratkoročna perspektiva je već očigledna. Nevladine organizacije za zaštitu ljudskih prava su poslednje mesto gde naši građani mogu da nađu pravnu zaštitu. U uslovima kada vlast ni iz daleka nije sposobna da zaštiti prava svojih građana već za većinu stanovnika predstavlja glavni izvor opasnosti, razaranjem nevladinih organizacija ona sama aktivira smrtonosno oružje kojim će zemlja definitivno biti uništena.

Što se srednjoročne perspektive tiče, napominjem da se putinski režim svih trinaest godina svoje vladavine bavio isključivo jednom aktivnošću: gušenjem bilo kakve nezavisnosti, svih oblika samostalnosti i autonomije, bez obzira na motive ili vrstu. A kada sa zemljom budu sravnjene i sve nevladine organizacije, poslednji izvor opasnosti po režim postaće sami građani. Tada će vlast preći na personalne progone i tada će svi doći na red. Nemojte misliti da na nečija vrata neće zakucati. U nekim nevladinim organizacijama postoje ljudi koji su baš tako mislili. Naši su poslovi po vlast bezazleni, mi se evo čuvamo i nigde se ne ističemo, te će nas zato sigurno ostaviti na miru. Međutim, kada se represivna mašina napuni gorivom paranoidnog straha, ona istog trenutka postaje slepa i nemilosrdna.

Često se govori da između fašističke Nemačke i današnje Rusije ipak postoje velike razlike. Spreman sam da to potvrdim još jednim argumentom. Nakon sloma nacističke Nemačke, osim Nirnberškog procesa koji je bio sprovođen pred međunarodnim tribunalom, bilo je još tuce takozvanih „malih sudskih procesa“ pred ostalim sudovima. Jedan od njih, bio je sud za nacističke pravnike na kome je najčešće suđeno sudijama i tužiocima. Glavni, čisto pravni problem sa kojim su se sudije na tim procesima sudarili bio je sledeći: optuženi su sasvim osnovano tvrdili da su radili u duhu tada važećih zakona i da su ih se saglasno obavezama svoje profesije, strogo pridržavali.

Put kojim je pošao putinski režim vodi u neizbežnu katastrofu. Posle nje, kada se zemlja izmučena ovim režimom najzad probudi, slediće sud za prestupnike koji su je do tragedije doveli. Među njima će biti i pravnici, to jest islednici, tužioci i sudije. Ali oni neće imati opravdanje na koje su se pozivali nacistički pravnici i u tome je velika, veoma važna razlika između Putinove Rusije i Hitlerove Nemačke.

P.S. Neko će me upitati: „Šta se tu uopšte još može učiniti?“ – mislim za zemlju, a ne za nevladine organizacije (mada je to ustvari usko povezano). Tačan odgovor ne znam. Znam samo dve stvari. Prvo, ne spuštati ruke i dalje činiti to što smo i dosad činili i drugo, niko se neće spasiti sam. Samo ako ostanemo zajedno, ostaće nada u spas i za nas, i za zemlju.

P.S.S. Dok sam se spremao da pošaljem ovaj tekst u Ежедневний журнал, dobio sam informaciju da su nevladine organizacije Memorijal, Agora i Nižegorodski komitet protiv zlostavljanja i torture, primili obećana upozorenja tužilaštva. Nego kako! Ko se to usuđuje da podiže svoj glas protiv torture, protiv te nama tako drage, tako omiljene zabave! Ko se to usuđuje da muti našu svetlu uspomenu na dičnu staljinsku represiju! Pa to je direktan napad na državnu politiku! Vi ćete nekog da štitite? I da više nismo čuli nijednu reč o zaštiti ljudskih prava ili nečemu sličnom! A tužilaštvo je u isto vreme izjavilo da represije uopšte nisu masovne. Tu i tamo – svega nekoliko procenata!?

Georgij Satarov, Ежедневный Журнал, 02.05.2013.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 07.05.2013.