- Peščanik - https://pescanik.net -

Strateško batrganje

Foto: Predrag Trokicić

Pre punih 15 godina, 28. septembra 2011, usvojena je Strategija razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji do 2016. godine. Bila je prva takva strategija u Srbiji.

Kao rezultat donela je zakonski okvir koji je formalno bio bliži evropskim standardima, ali njeni glavni ciljevi nisu ostvareni. Godine su prolazile, rok za njenu realizaciju je isticao ali veliki raskorak između onoga što je bilo napisano u strategiji i zakonima i onog u stvarnosti ostajao je očigledan.

Nešto pred istek roka važenja ove strategije, sredinom 2016. vlast je najavila izradu nove. Ali početak procesa njene izrade je više puta odlagan a zbog niza problema i nesporazuma novinarska i medijska udruženja su napustila radnu grupu za izradu dokumenta. Rad na nacrtu vlast je bez imalo vidljivog elana nastavljala, prekidala, pa ponovo pokretala, uglavnom usled pritiska međunarodne zajednice (EU i OEBS). Tek krajem 2019. dokument je finalizovan, a nova Strategija usvojena 30. januara 2020.

I prema analizi u ovoj Strategiji 2020–2025 prethodno proklamovani ciljevi nisu ostvareni. Kao jedan od glavnih problema naglašeno je da je povlačenje države iz vlasništva medija ostalo nedovršeno jer je država ostala u vlasništvu mnogih medija.

Dakle od 2016–2020 nije postojao važeći strateški dokument za medijski sektor. Prvi je istekao 2016, a sledeći je stupio na snagu tek 2020. godine. A i njegova važnost je istekla pa danas ponovo nemamo važeći strateški dokument. Inače i ta nedavno istekla Medijska strategija (Strategija razvoja sistema javnog informisanja u Republici Srbiji za period 2020–2025) nedvosmisleno je predviđala povlačenje države iz vlasništva nad medijima.

Uprkos tome vlast koja je tu strategiju donela je par godina kasnije donela zakon koji je zapravo u potpunoj suprotnosti sa idejom povlačenja države iz vlasništva u medijima.

Doduše i taj Zakon o javnom informisanju i medijima u članu 39 izričito zabranjuje da Republika, autonomna pokrajina, jedinica lokalne samouprave, kao ni ustanova ili pravno lice koje je u celini ili delu u javnoj svojini (ili se finansira iz javnih prihoda), neposredno ili posredno osnuju izdavača medija.

Ali zakon pravi i jedan „mali“ izuzetak predviđajući da se to ne odnosi na slučaj „kada je osnivač pravnog lica društvo kapitala koje obavlja delatnost elektronskih komunikacija, u skladu sa zakonom kojim se regulišu elektronski mediji, pod uslovom da nije korisnik državne pomoći“.

Ovim izuzetkom je faktički je omogućeno da država preko Telekoma Srbija (kao državnog preduzeća koje se bavi elektronskim komunikacijama) posredno ili neposredno bude vlasnik–osnivač medija. Iako su postojale konkretne sumnje i istrage o pogodnostima (pogotovo oko vrlo visokih dugovanja prema EPS) Telekom Srbija, sasvim očekivano, nije od nadležnih formalno prepoznat kao korisnik državne pomoći na način koji bi ga diskvalifikovao.

Petnaest godina nakon što je država proklamovala povlačenje iz vlasništva medija nemamo nikakvu Medijsku strategiju ali imamo državno preduzeće – koje (direktno ili preko povezanih firmi) poseduje više od 30 televizijska kanala sa važećom dozvolom!

Kakvi su efekti? Finansijski – kontinuirani veliki gubici (na kraju 2025. dug Telekoma je bio preko pet milijardi evra) koji veoma ozbiljno opterećuju preduzeće. Politički – mnogi od tih kanala su delovali samo kao propagandni instrumenti vlasti u svrhu nelegitimne i nelegalne koncentracije njenog uticaja na ukupan informativni prostor.

Dovoljno za zaključak da su „rezultati“ petnaestogodišnjeg „strateškog“ batrganja države u drastičnoj suprotnosti sa interesima građana Srbije.

Peščanik.net, 16.11.2026.

SLOBODA MEDIJA, SLOBODA GOVORA

The following two tabs change content below.
Rodoljub Šabić (1955), advokat, prvi poverenik za informacije od javnog značaja Republike Srbije. Podsekretar za zakonodavstvo u vladi Ante Markovića, narodni poslanik i potpredsednik Narodne skupštine RS, ministar za državnu upravu i lokalnu samoupravu u vladi Zorana Đinđića. Kao Poverenik dobio brojne nagrade kao što su: 2006. Specijalna povelja (Udruženja novinara Srbije), 2007. Ličnost godine u borbi za slobodu medija (Misija OEBS-a), 2008. Najevropljanin (Prva evropska kuća), 2009. Vitez poziva (Liga Eksperata – LEX), 2010. Reformator godine (Nacionalna alijansa za lokalni ekonomski razvoj – NALED), 2011. Nagrada za doprinos borbi protiv korupcije (Misija EU i Savet za borbu protiv korupcije), Ličnost godine (Misija OEBS -a) i Počasni član Nezavisnog udruženja novinara Srbije. 2012. Nagrada za doprinos Evropi (Evropski pokret u Srbiji i Međunarodni evropski pokret), 2013. Nagrada za instituciju sa najvišim stepenom antikorupcijskog integriteta (BIRODI), 2014. Nagrada za toleranciju (AP Vojvodina, Opština Bačka Topola i Fondacija Plavi Dunav), 2015. Nagrada za unapređenje kulture ljudskih prava Konstantin Obradović (Beogradski centar za ljudska prava), 2015. Nagrada za doprinos unapređenju prava žrtava (Viktimološko društvo Srbije), 2016. Povelja za građansku hrabrost Dragoljub Stošić (Kuća pravde Strazbur), 2016 Dobar primer novog optimizma (Novi optimizam), 2017. uvršten na listu Heroji Balkana (Balkan Insight), 2018. Aprilska nagrada za razvoj demokratskih vrednosti i poštovanja ljudskih prava (Grad Šabac), 2018. Nagrada za poseban doprinos ljudskim pravima (Kuća ljudskih prava i demokratije).

Latest posts by Rodoljub Šabić (see all)