- Peščanik - https://pescanik.net -

Studenti teroristi

Studentkinja Seyma Özcan provela je pet meseci u zatvoru pod optužbama za terorizam, koje još uvek nisu dokazane. Stotine studenata u Turskoj optuženo je za terorizam, često zbog smešnih prekršaja kao što su poseta koncertu ili pogrešna marama.

Kapmus istambulskog Bosforskog univerziteta, smešten među zelenim brežuljcima iznad Bosfora, jedan je od najlepših u zemlji, a centralni trg kampusa okružen je zgradama izgrađenim u starom engleskom oksfordskom stilu. Osnovan od strane Amerikanaca, Bosforski univerzitet je već decenijama deo turskog državnog obrazovnog sistema i smatra se jednim od najboljih univerziteta u Turskoj.

Seyma Özcan, dvadesetdvogodišnjakinja, studira istoriju, a da to još uvek može da čini može da zahvali docentima ovog univerziteta. Özcan pripada grupi od oko 760 studenata koji su tokom prošle tri godine uhapšeni žato što su navodno bili umešani u „terorističke aktivnosti“.

„Došli su u zoru u moju kuću i uhapsili mog momka i mene. Bio je to šok za celu porodicu.“ To je bilo u decembru prošle godine. O policajcima koji su ih priveli kaže: „Vređali su i vikali su na nas.“

Özcan je vitka, stidljiva devojka. Srednju školu je završila na Kadir Has Anadolu Liessi, a na prijemnom za fakultet imala je jedan od najboljih rezultata u celoj zemlji, a onaj ko želi da studira na Bosforskom univerzitetu mora da bude jedan od najboljih.

Ona se izjašnjava kao levičarka, ali ne pripada nijednoj organizaciji. Njen momak Deniz radi u studentskim novinama „Revolucionarni front“, takođe ima 22 godine, išao je u istu školu kao i ona, a fakultet je upisao na Istambulskom univerzitetu, najvećem u Turskoj.

Seyma je provela pet meseci u istražnom zatvoru. Optužba: Član levičarsko radikalne organizacije. Optužbe nisu potkrepljene dokazima, a ne zna ni zašto su je oslobodili. Sigurno je da su tome doprineli protesti njenih kolega sa fakulteta i nekih predavača. Njen momak je i dalje u zatvoru. „Udala sam se za njega u zatvoru, par dana nakon što sam puštena“, ponosno nam objašnjava Seyma.

Nakon letnje pauze turskih sudova trebalo bi da počne proces protiv nje, najranije krajem avgusta. „Optužbe protiv Seyme su apsurdne“, kaže Ali Kerem Saysel, docent na fakultetu za zaštitu životne sredine Bosforskog univerziteta i suosnivač Inicijative Örencileri Dokunma, što znači „Ostavite naše studente na miru“. „Optužbe da je Seyma pripadnik opskurne levičarske organizacije su apsolutno neosnovane.“

„Obrazac je uvek isti“, dodaje Saysel. Ko na primer protestuje sa transparentom za besplatno obrazovanje može biti optužen da je pripadnik levičarsko-terorističke organizacije DHKP-C, Revolucionarnog oslobodilačkog narodnog fronta, jer se i u njihovom programu nalazi nešto o kvalitetnijem obrazovanju. Isto se može desiti i studentima koji učestvuju u demonstracijama ili prisustvuju koncertu na kojima se pojavljuju simboli zabranjenih organizacija.

Ovakve arbitrarne optužbe omogućava turski Anti-teroristički zakon iz 2005. godine, koji se može tumačiti tako da svako može biti optužen da podržava teroriste „čim otvori usta da nešto kaže“, žali se Saysal.

Slučaj koji je u inostranstvu izazvao najviše pažnje je optužba protiv francuske studentkinje Sevil Sevimli, koja u Turskoj studira preko Erasmus programa jer je htela da diplomira u zemlji svojih roditelja, a završila je u zatvoru samo zato što je kao i nekoliko hiljada drugih posetila koncert jednog levičarskog benda.

Hapšenje studenata postalo je masovni fenomen tek pre tri godine nakon talasa hapšenja u kurdskim oblastima Turske kada je privedeno nekoliko hiljada političkih aktivista. Racije i sudski procesi odvijali su se pod oznakom KCK-procesi. KCK je skraćenica za Savez zajednica Kurdistana, organizaciju koja se tereti da se bori za kurdsku autonomiju. Njeni članovi navodno su opštinski službenici, učitelji, novinari i studenti. Većina uhapšenih i optuženih studenata je kurdskog porekla, a svi se terete da su povezani sa KCK-om. Mnogi od njih studirali su u Anatoliji ili u kurdskim oblastima. Njihovi univerziteti nakon saznanja za njihova hapšenja su ih izbacili umesto da se zauzmu za njih.

Ali sve se promenilo kada je pre dve godine u Istambulu uhapšen student kurdskog porekla Cihan Kirmizigül. Njegov zločin: nosio je Pusi, vrstu marame koju nose Kurdi a koja je u Nemačkoj poznata kao Palestinka. Kirmizigül je uhapšen na autobuskoj stanici pod sumnjom da je pripadnik KCK-a. Dokazi – nijedan. Ali za razliku od ostalih uhapšenih kurdskih studenata Kirmizigül studira u Istambulu na jednom od elitnih univerziteta. Više profesora organizovalo je grupu za solidarnost i pozvonilo na uzbunu.

U međuvremenu je osnovano nekoliko sličnih inicijativa za solidarnost koje blisko sarađuju. Zahvaljujući pritisku javnosti Kirmizigül je pred prvostepenim sudom oslobođen. Javno tužilaštvo se žalilo, a drugostepeni sud je doneo šokantnu presudu – 11 godina zatvora. Njegova poslednja nada je žalba Yargetayu, najvišem sudu u Turskoj.

Vlada je u međuvremenu reagovala na brojne kritike zbog arbitrarnih pritvaranja i raspustila do sada za ove slučajeve nadležne posebne sudove. „Da li će određena preciziranja odredbi Anti-terorističkog zakona dovesti do više oslobađajućih presuda ostaje da vidimo“, kaže Saysal.

Kada će i da li će Seyma Özcan pred sud, to ova istambulska studentkinja ne zna. Za političke procese protiv studenata karakteristične su nejasnoće koje se tiču termina suđenja, moguće kazne i konkretne optužbe. Ona se naravno nada da će i nju i njenog momka osloboditi optužbi. „Makar ne sedim više u zatvoru i mogu da nastavim sa studijama.“

 
Jürgen Gottschlich, Spiegel, 28.07.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 30.07.2012.    

Srodni link: H-alter – Četiri zida represije