U policiju se vraćaju konji.
Priznajem, nije mi bilo svejedno kad sam to pročitao u novinama. Zapravo sam popizdio. Sve je dakle isto kao onog trećeg siječnja, bijesnio sam u sebi: tek što smo izabrali novu vlast, a ministar unutarnjih poslova Ranko Ostojić najavio da će poništiti interne natječaje kojima je njegov prethodnik Tomislav Karamarko namjeravao instalirati više od dvije stotine podobnih policijskih načelnika – nismo, eto, stigli čestito ni proslaviti što smo se konačno riješili hadezeovskih žandara što hapse partizansku gerijatriju, aktiviste, studente, blogere i Facebook-revolucionare – a SDP je već objavio da se konji vraćaju u MUP.
– Ali to su pravi konji – oprezno me upozorio moj doušnik iz Ministarstva.
– Znam, to i kažem. Pravi konji – nisam se mogao smiriti. – Konjine hadezeovske!
– Mislim, policijski konji.
– Da policijski konji??! – siktao sam gnjevno. – Policijska goveda! Stoka!
– Ne, ne, već konji… životinje – tumačio mi je doušnik. – Što ih je Račanova vlada izbacila iz policije još prije devet godina.
– Pa to ti i kažem, životinje – vikao sam ja. – Pa nije ih Šime Lučin izbacivao iz policije da bi ih sada Ostojić vraćao!
Da skratim priču, moj mi je doušnik na kraju nekako objasnio da se vijest odnosi baš na konje, prave pravcate konje, equus caballus – policijsku konjicu kakvu ima njujorška policija, ili recimo srpska – a ne na savjetnike koje je novi ministar policije probrao među bivšim Karamarkovim ljudima.
Upotrebu konjice u Pravilnik o policijskom postupanju uveo je bio, naime, još Tuđmanov HDZ, iz policije ih je izbacila prva SDP-ova, trećesiječanjska vlast, a na posao u policiju, eto, vratili Milanovićev SDP i ministar Ostojić. Jer – piše u novinama – “studije su pokazale da je policajac na konju korisniji i efikasniji od deset policijskih pješaka”.
Ukratko, znanost je konačno dokazala urbani mit po kojemu su policajac i konj korisniji nego deset samih policajaca.
Svi se, uostalom, sjećate onoga vica iz osnovne škole, kad je pandur čuo jednog klinca kako pita drugoga koja je razlika između policajca i konja. “Da čujem, kakva???”, podviknuo je policajac udarajući pendrekom o dlan, a klinac mu prestravljeno odgovorio: “Nikakva, nikakva!” “I ja mislim”, zadovoljno je zaključio policajac.
Decenijama smo pričali takve viceve o pandurima, da bi sad ozbiljne procjene i studije pokazale da između policajca i konja stvarno ima razlike. I da jedan konj vrijedi kao devet policajaca.
Brojne su prednosti policijskog konja pred ljudskim policajcem: ponajprije, ne traži plaću, tople obroke, regres, prekovremene sate i godišnji odmor, ne udružuje se u nezavisne sindikate i ne štrajkuje. Nikad ne zloupotrebljava policijsku značku, ne prati niti prisluškuje, ne maltretira civile, niti hapsi klince zbog dva grama trave ili antikapitalističkog transparenta. A pri tom jedna konjska snaga ispada čak devet jakih policijskih snaga.
Zanimalo me stoga gdje će Ostojićeva policija koristiti svoje jake konjske snage. Hoće li umjesto dvjesto četrnaest Karamarkovih načelnika sada zaposliti dvadeset četiri vranca? Hoće li umjesto četiri stotine pedeset novih graničnih policajaca, koje MUP planira zaposliti ove godine, unovačiti pedeset konja? Ne: Pravilnik o policijskom postupanju kaže da konji služe za suzbijanje demonstracija i uličnih nereda.
– Čekaj, zar nisu i dosad oni razbijali demonstracije? – pitao sam zbunjeno svog doušnika.
– Ne, ovdje se misli baš na konje… konjske, hm, životinje.
– Da životinje?!? – siktao sam gnjevno. – Zvijeri. Krvopije. Stoka!
I ne treba čovjek biti pametan kao konj da shvati na kraju kako nam slijede veseli dani: raskidajući s hadezeovskom praksom socijalnog monologa, u kojoj je policija služila kao zaštitarska služba krupnog kapitala, SDP je za početak vratio u službu konjicu za razbijanje demonstracija.
Studije o radnoj učinkovitosti konja odnose se, naime, samo na suzbijanje uličnih nereda.
U drugim stvarima, shvatili ste, uglavnom nema razlike.
Globus, 07.02.2012.
Peščanik.net, 27.02.2012.