- Peščanik - https://pescanik.net -

Sve se kreće

„Don’t shoot the messenger“, Ne pucaj u glasnika, kaže čuvena engleska poslovica. U Nemačkoj je počelo izumiranje štampanih medija, od levih kao što je Frankfurter Rundschau, preko centra Financial Times Deutschland, do desnih kao što je Die Welt. To je pokrenulo zanimljivu raspravu o uzrocima koji su doveli do toga i o naučenim lekcijama. Međutim, više se razgovara o poslovnim modelima, o štampi i internetu nego o tome koliko su se same vesti promenile, svejedno da li su štampane ili digitalne.

Ovde je reč o nečemu što je veće od samog interneta. Istorija tehnologije je istorija procesualizacije. Čovečanstvo želi da se svet kreće i da grčki aforizam Panta rei, sve se kreće, shvati pre kao zahtev nego kao zaključak. Ironično je to što su štampani mediji, nastali u 17. veku, dali odlučujući podsticaj procesualizaciji. Oni su bili daleko brži, reaktivniji i pokretniji od do tada korišćenih medija za prenošenje pisanih informacijaknjiga. Digitalizaciju, a sa njom i umreženost možemo da posmatramo kao posledicu želje za kretanjem. Čovek od svog života na planeti stvara proces. Vesti su zbog svoje funkcije daleko teže pogođene procesualizacijom nego drugi medijski sadržaji.

Pisane vesti se pojavljuju na papiru ili na internetu u formi tekstova, što je u skladu sa navikama potrošača. Ali možda se upravo to menja, jer publika i ovde očekuje procesualizaciju. Vesti stvaraju osećaj da ste u toku sa aktuelnim događajima. Možda u centru krize nije odštampani papir, već statično izveštavanje i gotove vesti bez ikakve procesualizacije. U svakom slučaju, postoji razlika između aktuelnih vesti, tj. klasičnog izveštavanja, i analitičkih tekstova i istraživačkog novinarstva. To primećujemo i offline i online.

Kada je reč o štampanim medijima, čini se da manje pate oni koji su izbegli pritisak procesualizacije tako što su se postepeno distancirali od pukog izveštavanja. Magazin Landlust je jedan od pozitivnih primera, jer se iz načina na koji se bavi složenim temama vidi da je postigao zdravi pomak od klasičnih vesti. Britanski Ekonomist, i u štampanom i u digitalnom izdanju, svetskim vestima posvećuje svega dve tri rečenice. Ostatak su analize, istraživanja pozadine događaja i kolumne. To su tekstovi koji pomažu u razumevanju vesti, umesto da ih samo prenose, zamrznute u jednom trenutku. Vesti, nezavisno od medija, više nisu dovoljne da bi se opisao svet. I na internetu je primetna rastuća procesualizacija, tako da su uobičajeni, statični informativni članci postali zastareli. Mnogi tekstovi na Špigl onlajnu se stalno proširuju, dopunjuju. Proces izveštavanja ne toleriše zastoj.

Uzevši sve ovo u obzir možemo reći da gotova vest podseća na snimak pozorišne predstave koji se prikazuje u bioskopu, pri čemu ostaju nedovoljno iskorišćene neiscrpne mogućnosti ovog medija. Nije papir u krizi, već klasično shvatanje prenošenja vesti, online i offline. Internet donekle bolje reaguje, ali i on je nedovoljno procesualan. Čak ni redakcijske internet vesti nisu u stanju da se izbore sa poplavom svetskih događaja. U važnim trenucima koristi se kajron. To je dokaz da gotovi tekstovi, čak i onda kada su procesualno dopunjeni, nisu dovoljni kako bi se njima obuhvatio ceo tok vesti, a posebno onda kada su vesti izuzetno važne, kada osećaj da ste informisani ima rok trajanja od nekoliko minuta ili sekundi. Ako samo pogledate kako su konstruisani kajroni, kako su obrnuto hronološki sortirani, videćete da za njih važe drugi zakoni i da se njima zadovoljavaju druge potrebe.

Kajron nije posebno lepa forma izveštavanja, ali je ipak najbliža želji publike za uznapredovalom procesualizacijom. Kraj ere beleženja trenutaka je pred nama, a od njega najviše boluju oni mediji koji su se specijalizovali baš za to, bilo online ili offline. Kada Barak Obama sam tvituje da je pobedio na izborima, klasična vest o tome da je on dobio izbore deluje šturo i bajato.

Posmatrati navodnu krizu novina kao krizu vesti, kao kraja statičnog i na činjenice orijentisanog izveštavanja u formi teksta ima dalekosežne posledice. Za štampane medije ovo znači da treba da se drže podalje od oblasti u kojim je pritisak procesualizacije najveći. Dakle, što dalje od beleženja trenutaka i pomeranju ka razumevanju procesa iza vesti. Teško je proceniti da li je to moguće postići u dnevnim novinama. To zavisi manje od papira, a više od toga da li su se veliki delovi mašinerije dnevnih novina specijalizovali isključivo za beleženje trenutaka.

Još uzbudljivije, iako manje razumljivo je pitanje: kako nemilosrdni pritisak procesualizacije utiče na vesti na internetu? Izgleda da se ovde nazire određena podela na izveštavanje o događajima, tako što se vesti predstavljaju kao jedan neprekidni tok, i na objašnjenja, analize i predistoriju događaja kojima se dopunjuju vesti. Vesti budućnosti sastojaće se od izveštaja uživo i od permanentno aktuelizovanog arhiva sastavljenog od objašnjenja i analiza. Između ove dve forme ostaje malo prostora za bilo šta drugo, a to nema gotovo nikakve veze sa papirom.

Ne pucajte u glasnika, možda mu je ovo poslednji posao.

 
Sascha Lobo, Spiegel, 20.11.2012.

Izbor i prevod Miroslav Marković

Peščanik.net, 06.12.2012.