- Peščanik - https://pescanik.net -

Svetlana Slapšak – intervju

Razgovor vodio Đorđe Krajišnik.

Gospođo Slapšak, šta je uzrok protesta koji posljednjih mjeseci potresaju Sloveniju?

Uzroci već duže vremena leže u visokoj nezaposlenosti, nehumanom odnosu prema radnicima, posebno stranim, odsutnosti volje da se reši pitanje izbrisanih, zakonima koji ideološki kažnjavaju… Već godinu dana, imamo vladu koju nismo izabrali, već su je izmanipulisali nemoralni poslanici. Industrija je propala, tajkuni su razneli narodno blago, vlast stalno napada medije – šta još hoćete?

Postoji li razlika između slovenačkih i protesta u Grčkoj, Portugalu, Španiji?

Specifičnost slovenačke pobune je uspomena na jugoslovenski socijalizam i izvrsnu socijalnu i zdravstvenu zaštitu Slovenije, koja je poslednjih godina urušena. Slovenija je mala zemlja, mogućnost uspeha pobune je veća. Kritički misleće elite su se odmah probudile i rade zajedno sa pokretima sa ulice, veteranima, ženama – koherentnost pobune izgleda impresivno.

Kako komentarišete odnos Janše i njegove vlade prema samim demonstrantima koje optužuje da su povampireni crveni zombiji, te da je riječ o udbaškoj uroti?

Diktatorski šegrt čiji je javni diskurs sastavljen od retoričkih i stilskih grešaka, jer bi svaki put hteo da ubije bar dve muve… bedni imaginarij o zombijima i još aktivnim udbašima govori za sebe. Janša u ovome trenutku ima oko sebe još samo usko militantno jezgro pokornih bez sumnje, koji izvode sve zapovesti. Glasovi koji se čuju su uglavnom glasovi očajnika, koji bez Janšinih nepotističko-klijentelističkih mreža ne bi imali ništa: Janša je vernost sastavljao na lošem kvalitetu. To još ne znači da nije opasan, i moja je pretpostavka da će pokušati da napravi još mnogo štete pre nego što konačno ode.

Kako tumačite tu paranoju političkih elita sa prostora bivše Jugoslavije od bilo čega što ima bar nijansu socijalističkog i ljevičarskog?

Toga što su stariji većinom bili sluge režima pre, a mlađi sluge ratnih zločinaca, i toga što su mešetarili za vreme rata: svo to bubnjanje protiv socijalizma i leve misli je samo zaštita – privatnih interesa, dakako. Mi, građani, morali bismo se zamisliti nad time što im parlamentarna demokratija ne smeta, jer je uspešno manipulišu, ali im itekako smeta svaka misao o nejednakosti i ugroženim ljudskim pravima.

Ima li izgleda da će Janšina vlada biti srušena?

Društveni pokret protiv Janše je suviše širok da bi Janša politički preživeo: treba se bojati koliko će još štete napraviti pre nego što ode. Moralo bi se misliti na neki moratorij svih odluka koje je vlada donela od početka pobune.

Evropska unija je u ekonomskim i identitetskim problemima, a svjedoci smo porasta nacističkih i rigidno desničarskih skupina. Šta to govori o putu kojim ova zajednica ide?

Ako ništa drugo, da treba dobro paziti koga biramo u Evropski parlament. Njegov današnji sastav je u većini desno-populistički. “Levlja” Evropa bi bez teškoća izmislila i primenila jednostavne zakonske propise koji bi obezbedili političku stabilnost, bez nacoša svih vrsta. Isto tako bi takva Evropa stala na rep poludelom neoliberalnom kapitalizmu, jer još uvek ima i dovoljno novca i dovoljno resursa da svojim građanima obezbedi život dostojan čoveka. Tu, naravno, spada i temeljna liberalizacija useljavanja u Evropu – da bi se, u boljoj budućnosti, Evropljani iseljavali na druge kontinente…

Kako ocjenjujete stanje na evropskoj ljevici?

Pitanje broja u parlamentu je važno, ali mnogo važnije bi bilo evropsko povezivanje, za šta dobar primer daju alternativni pokreti. Tako bi možda evropski prijatelji malo protresli italijanske levičare, dali korisne savete grčkoj Sirizi, učili se politici od Islanđana ili od gradonačelnika Newarka u Americi…

Često navodite da od šminkanja i korekcija postojećeg sistema neoliberalnog kapitalizma nema previše koristi. Šta bi trebalo mijenjati?

Nema nikakve: kada se oslobodimo histerične cenzure na pojmove jednakosti, pa bogme i socijalizma, bićemo u stanju da razmišljamo o novim idejama. U pobuni u Sloveniji većina grupa (sada ih je preko 80), prihvata ideju UTD – univerzalnog ličnog dohotka. Neki ozbiljno ekonomisti, kao Jože Mencinger, misle da blagostanje uopšte nije tako daleko – samo da ne dozvolimo da očajnici u odlasku ne donesu sulude zakone, koje štancuju na tekućoj traci.

Koliko su promjene u akademskoj zajednici, Bolonjski proces i slično, doprinijeli porastu retrogradnih procesa?

Evropa već duže vremena guši humanistiku, iz koje se rađaju ideje za društvo. Bolonjski proces smo na početku zamišljali kao mogućnost da svaki građanin dođe do doktorata besplatno, sada imamo čudovište koje uništava znanje. Doduše, tu su programi mobilnosti, koji su sjajni – eto malo nade. Evropska nova usmerenost u finansiranje samo velikih centara i velikih projekata je ubistvena: krajnje je vreme da se prave male intelektualne alijanse – balkanske, slovenske, mediteranske i sl., koje neće negirati EU, već se truditi da iskoriste maksimum od nje. U Evropi je toliko mladih nezaposlenih naučnika svih oblasti da će uskoro biti mogućno praviti čitave nove univerzitete, nađe li se minimum sredstava. Zadruge, samostani i slični modeli organizovanja padaju na pamet. Pomislite samo koliki je intelektualni potencijal naučnika, intelektualaca i umetnika jugoslovenske dijaspore!

Koliko su po Vašem mišljenju društva bivših jugoslovenskih republika odmakla od retorika devedesetih godina?

Toliko da mogu odmah pasti sa ivice natrag, ako hoćete sliku. Sem pritajenih nacionalista i bivših snabdevača govorom mržnje, koji su se dobro uvalili u tople jazbine, spremni da istrče na poziv, tržište je radodarno prema takvima, jer je opasno smanjen nivo javnoga diskursa.

Kako gledate na ono što Tomislav Nikolić i Ivica Dačić rade u Srbiji?

Sa osmehom – mislim da im je trebalo dati šansu da se pokaže koliko se nisko može pasti.

Kada će, po Vama, postjugoslovenska društva napokon izaći iz kruga međusobnog neprihvatanja krivice i odgovornosti za počinjena nedjela?

Kada budu imala nezavisne intelektualce, koji će o odgovornosti govoriti pre svega u lokalnom okviru. Ne kažem da ih nema, problem je u broju i u dostupnosti medija, kao i u potpunoj odbojnosti institucija da podupru i finansiraju velike programe učenja i obrazovanja za mir, odgovornost i poštovanje ljudskih prava, pa onda i životinjskih prava, za očuvanje okoline, itd. Narod je od mesa za topove postao meso za izbore, pismenost je ispuštena – jer jedina može biti rizik za pravljenje tog “bureka za vlast”. Kada slušate promukle i crvenovrate pobornike “naših” vidite isto što je izazvalo poslednji rat i onaj pre njega: indukovanu frustraciju, koja se hrani bedom – kojom upravlja onaj isti sloj koji bedu stvara.

Nedavno sam uporedila stanje u BiH i evropske ideje “uređivanja” sa Rubikovom kockom: nekada je kocka bila neuređena, svako je mogao biti šta je nacionalno hteo bilo gde. Sada je kocka uređena, svako mora biti u jednoj grupi, komunikacija je uništena. Kad vidim zatvoren Zemaljski muzej, i divljanje onog piramidalnog šarlatana, skoro da gubim nadu…

Zemlje više nisu kompetentne. Pametna pobuna građana je možda rešenje.

BH Dani, 15.02.2013.

Peščanik.net, 15.02.2013.