Prije desetak dana, Državna komisija za otkrivanje tajnih grobnica pobijenih nakon 1944. godine saopćila je da su na Adi Ciganliji u Beogradu nađeni ostaci ljudskih kostiju i ostaci lisica, te da je moguće da je to mjesto na kojem je strijeljan Draža Mihailović, komandant Jugoslavenske vojske u otadžbini, osuđen nakon Drugog svjetskog rata na smrt strijeljanjem.
Na mjestu iskopavanja nađen je, kako je to kazao Srđan Cvetković, tajnik te Državne komisije, i ostatak sjevernog zida nekadašnjeg zatvora; riječ je o istražnom zatvoru izgrađenom 1920. godine, za vrijeme Kraljevine Jugoslavije – tu su, među ostalima, tamnovali i Tito i Moša Pijade prije nego što su osuđeni i poslani u srijemsko-mitrovački zatvor – u čijem su dvorištu izvršavane smrtne kazne vješanjem. Zatvor je srušen 1956. godine, a neki tvrde da je tamo posljednji ubijen upravo Draža Mihailović, u noći sa 16. na 17. lipnja 1946. godine.
Javili se Draškovići
Nađeno je 15 kostiju, dijelova šaka i ruku; dijelovi kostiju su nagorjeli, što – prema Cvetkoviću – ukazuje na pokušaj uništavanja dokaza spaljivanjem, a tu su bili i ostaci boce, u kojoj se vjerojatno nalazio benzin.
Odmah po nalasku ostataka ljudskih kostiju a nakon odlaska policije i forenzičara, na mjestu njihova nalaska pojavili su se sljedbenici četničkog vođe i počeli donositi vijence. Odmah su se javili i Vuk i Danica Drašković, čiji Srpski pokret obnove više od dva desetljeća Mihailovića proglašava nevino osuđenim i negira njegov kolaboracionizam, ali i zločine, što je postala i državna doktrina: u Srbiji su, kaže ona, postojala dva antifašistička pokreta, partizanski i četnički.
Upravo stoga je i formirana Državna komisija, koja je počela prikupljati podatke o poslijeratnim egzekucijama u Beogradu i drugim gradovima, pa se došlo do lokacije na Adi Ciganliji, prostora nekadašnjeg istražnog zatvora. Pojavila su se i razna svjedočenja: po jednom, koje se uzima kao istinito, osim Mihailovića na istom su mjestu strijeljana još osmorica nedićevaca, četnika i ljotićevaca, te su zatrpani živim krečom. Ima i svjedok koji tvrdi da su oni ubijeni na tom mjestu, ali da su kasnije preneseni u sekundarnu grobnicu, stotinjak metara dalje od mjesta egzekucije, ali to demantira nekadašnji šef beogradske Udbe Dušan Stupar, koji je doktorirao na temi ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića. On tvrdi da je Mihailović zakopan na mjestu gdje je i strijeljan na Adi, te da njegovo tijelo nije poslije premještano, kao i da nije istina da su još osmorica strijeljana iste noći.
Ima još jedan pogled na cijelu priču. Dnevnom listu “Danas” javio se umirovljeni general JNA i sudionik NOB-a Stevan Mirković sa sasvim drugim stavom. “Sa Dražom smo raskrstili 15. jula 1946. kada je od Vojnog suda u Beogradu osuđen na smrt i kasnije streljan. Njegovi posmrtni ostaci su kremirani, a pepeo rasut. To je bio obavezujući postupak Jugoslavije kao članice OUN određen rezolucijom 32. plenarnog zasedanja Generalne skupštine OUN”, piše Mirković.
Isto mišljenje prije nekoliko godina je iznijela i povjesničarka Branka Prpa, a to potvrđuje i činjenica da su svi ratni zločinci osuđeni u bivšoj Jugoslaviji, s izuzetkom Dinka Šakića, nekadašnjeg upravnika Jasenovca koji je sahranjen u Zagrebu, spaljeni i njihov pepeo rasut na nepoznatom mjestu.
Minićevi papiri
U svakom slučaju, već spomenuti Stupar tvrdi da dokument o strijeljanju Mihailovića ne postoji.
Tajni zapis, gde je tačno izvršena smrtna kazna nad vođom četničkog pokreta verovatno je “odneo” pokojni Miloš Minić, posleratni javni tužilac Srbije. Mogli bi neki papiri da se nalaze u njegovoj zaostavštini – kaže Stupar.
Kako god bilo, na potezu su forenzičari koji bi sad trebali provesti DNK analizu. Ostaje da se vidi da li će se, kao što je najavljena mogućnost, ekshumirati ostaci Mihailovićevih roditelja kako bi se provela DNK analiza. Treba vidjeti i da li će se – jer već takvih zahtjeva ima – na obali Dunava, na Adi Ciganliji, podići spomenik Draži Mihailoviću i da li će država stvarno tamo napraviti šetalište za četnikonostalgičare.
Još samo da i sud donese odluku o rehabilitaciji Mihailovića – postupak je u toku – pa prekrajanje povijesti i istine napokon može biti dovršeno.
Novosti, 02.07.2011.
Peščanik.net, 04.07.2011.