Fotografije čitalaca, Predrag Trokicić
Razgovor vodio Elvir Padalović
14. maja na ulice Banjaluke izaći će i opozicija i vladajuća koalicija. Savez za promjene organizuje Narodni protest “Oslobodimo Srpsku” dok su vladajući smislili miting podrške aktuelnoj vlasti pod nazivom “Srcem za Srpsku”. Sa političkom analitičarkom Tanjom Topić razgovaramo o podjelama, o tome zašto se još uvijek “oni koji drugačije misle” tretiraju kao izdajnici, te šta možemo očekivati od najavljenih okupljanja građana u Banjaluci.
Prije nekoliko dana generalni sekretar SNSD-a Luka Petrović izjavio je kako će svi koji izađu na proteste Saveza za promjene biti tretirani kao izdajnici. Ovo je ozbiljna prijetnja svim građanima koji ne misle kao vladajuća koalicija. Nešto kasnije je ovu izjavu ublažio Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik, ali svejedno, ponovo uvodimo u javni prostor riječ izdajnici… Dokle će to biti matrica?
Odgovor je vrlo jednostavan: sve dotle dok postoje oni koji se lijepe na ovaj spin. Ovakav stav vladajuće stranke nije ništo novo, ali napominjem da je prvi put direktna prijetnja upućena građanima. Znamo ko je do sada imao ekskluzivno pravo da ga predstavnici vlasti nazivaju izdajnicima: neki mediji i neki novinari, neke nevladine organizacije i pojedinci, svi oni koji su mislili drugačije i koji su se usuđivali kritikovati poteze vlasti, da bi ti napadi i optužbe za izdaju bile usmjerene zadnjih godinu dana prema opoziciji i predstavnicima Saveza za promjene.
Sad su na red došli i građani…
Tako je, njima je ozbiljno priprijećeno da se ne igraju vatrom i da dobro paze hoće li smjeti izaći na ulice 14. maja. Međutim, to je nešto što je politika kontinuiteta i nije novina u javnom i političkom diskursu kada govorimo o najjačoj političkoj partiji u Republici Srpskoj. Očigledno da je to dobro isprobana politička matrica, koja još uvijek nalazi dovoljno pristalica među građanima. Meni je otuda ova druga strana nejasna, odnosno nemam odgovor na pitanje zašto građani duboko vjeruju u ovakve vrste spinova.
Zašto je to tako?
Sve prethodno rečeno ukazuje na ozbiljne demokratske deficite u društvu i jednu vrstu političke neosviješćenosti pa i nepismenosti, što ukazuje na to da živimo u jednom vrlo nezrelom društvu.
Šta očekujete od protesta i kontraprotesta koji su najavljeni?
Strasti su već prilično uzburkane samom najavom protesta i kontraprotesta, koji se ipak prema organizatorima ne zovu tako. Sama najava ide u pravcu da se građani zastraše i da se izvedu na crtu, odnosno da se javno deklarišu na čijoj su strani. Ovi protesti i miting, odnosno miting i kontraprotesti ili kako god, ilustracija su jedne duboke podijeljenosti društva. Ona nije problem po meni, ako u sebi nosi pluralistički potencijal, što je dobra osnova za demokratizaciju, ali se bojim da je ta podjela vrlo rudimentarna, što je pak posebna tema za sebe. Već sad se predviđaju najgori mogući scenariji, kao da svi između redova čitaju potencijalnu opasnost koja se može dogoditi u sučeljavanju političkih neistomišljenika. Mislim da će na proteste i ovo drugo izaći pristalice jednih odnosno drugih; najmanje će biti građana koji ne pripadaju niti jednom niti drugom bloku. Oni su indiferentni prema politici, a jedan dio njih će biti uplašen zbog najave mogućih nereda. A između pristalica dva bloka puno je strasti, pa je veoma neizvjesno na koji način će ona biti ispoljena.
Žestok je obračun između opozicije i vladajuće koalicije u ovom času.
On se vodi već duže vrijeme, od kada su jedni u strukturama vlasti na nivou Bosne i Hercegovine, a drugi na entitetskom nivou. Taj obračun traje od dana konstituisanja vlasti nakon opštih izbora 2014. godine, sada je možda nešto povišenija politička temperatura, što ne bi trebalo da nas čudi, jer smo zakoračili u izbornu godinu. Kad znamo da među blokovima postoji mala razlika u glasovima, tenzije su veće. Na sve to dolazi i sve lošija ekonomska i socijalna situacija u zemlji, pa bih rekla, da ovo nije ništa što već nismo vidjeli. Imali smo mi ovakvih obračuna i revolucija i ranije. Politički obračuni su ovdje uvijek prisutni, sad im je intenzitet nešto jači.
Da li neko želi posvađati stanovnike RS?
Mislim da je pogrešno građana pretvarati u navijače, a najveći dio to danas jeste. Političke partije se uglavnom ponašaju kao da su građani njihova svojina, kojoj oni daju pravo glasa, i pravo da u njihovo ime misle i odlučuju. Za to ne krivim samo političke partije već građane, koji vole biti dobri poslušnici. Problem je što mi ovdje ne njegujemo i ne poznajemo kulturu dijaloga, razgovora, jer to uključuje snagu argumenata, mi unosimo mnogo strasti i emocija u politiku, u društveni život, a tad su svađe neminovan dio političkog folklora. Ako biti posvađan znači drugačije misliti, promišljati, onda neka su građani “posvađani”. To je jedna konstruktivna svađa, ali ako ćemo se svađati tako što ćemo jedni drugima razbijati glave i proglašavati izdajnicima one druge, onda se bojim da smo duboko zabrazdili. Demokratija bi trebalo da živi od različitosti mišljenja.
Buka, 11.05.2016.
Peščanik.net, 12.05.2016.
