- Peščanik - https://pescanik.net -

Tautološko NE

Ključni politički događaj 2010. u SAD biće izbori za Kongres u novembru. Republikanci se nadaju da će im ti izbori doneti, ako ne kontrolu nad zakonodavnim telima, onda bar odskočnu dasku i „talking point“ za 2012. Svaki njihov potez motivisan je pozicioniranjem za te izbore. U tome nema ničeg nelegitimnog, ali kada se ima u vidu stanje u kojem je Buš Obami ostavio zemlju, neprekidni pokušaji da se sabotira sve što administracija radi izgledaju prilično neodgovorno i cinično. Tokom 2009, sve što je rečeno i urađeno od strane opozicione partije bilo je u znaku rečce NE. Svaki Obamin potez dočekan je kritikom i napadima, bilo za to potrebe ili ne. U stvari, konzervativni pokret je smišljao izgovore i laži bi se suprotstavio Obami na apsolutno svakom pitanju. To je bilo najizraženije tokom debate o reformi zdravstva, sa čuvenom laži o „panelima smrti“ koju je propagirala bivša guvernerka Aljaske, do skoro nezaposlena blogerka, a sada analitičarka Fox News-a, Sara Pejlin, koja važi za jednog od mogućih predsedničkih kandidata za 2012.

Uz pomoć te laži, fanatičnih napada i histeričnih ispada, kao i nesposobnosti administracije i demokrata, reforma je gotovo oborena i trenutno se nalazi na veštačkom disanju (svi ključni delovi reforme su ili odbijeni ili povučeni), i republikanci su blizu toga da ponove pobedu iz ’93, kada su uspeli da unište Klintonov pokušaj reforme.

Krajem godine, posle pokušaja terorističkog napada u avionu iznad Detroita, republikanci su iz sve snage napali Obamu, ali ne na osnovu propusta u bezbednosti (to je u stvari uradio sam Obama, kada je preuzeo odgovornost i obećao otklanjanje greški), nego zbog toga što se nije odmah nakon pokušaja napada obratio naciji.

Metod zamene teza, tema i izvrtanje suštine problema je jedna od osnovnih karakteristika rada opozicione partije, a koristi se jer je teško stalno govoriti NE na predloge centralističkog predstavnika, a pri tom se oslanjati samo na programske principe.

Još jedan način suprotstavljanja Obami je njegovo demonizovanje. Optužbe koje dolaze sa krajnje desnice o mestu rođenja, komunizmu, socijalizmu, nacizmu, terorizmu na račun predsednika su usvojene od strane nekih delova mejnstrima partije (i žestoko propagirane preko Fox Newsa, koji je tokom 2009. u potpunosti postao platforma za propagandu Republikanaca). To je opoziciju onemogućilo da bilo kako sarađuje sa administracijom, čak i ako bi to želela, jer je postalo nemoguće objasniti zašto sarađujete sa čovekom za koga tvrdite da pokušava da uništi Ameriku.

Politički, saradnja mejnstrima i ekstrema desnice je počela da donosi rezultate. Obamin rejting je u konstantnom padu, 75% stanovništa loše ocenjuje rad vlasti, i republikanac Skot Braun je pobedio na izborima za senatora u Mesačusetsu (mesto koje je pripadalo Tedu Kenediju i koje je u prethodnih 60 godina bilo u rukama Demokrata), ali brak u koji su republikanci ušli sa ekstremistima može i njih, ali i Ameriku, skupo da košta na duge staze.

Već više od pola veka republikanska partija flertuje sa najkonzervativnijim delom Amerike. Taj odnos je imao različite faze, ali uglavnom ima dva ishoda: kada ekstremisti u potpunosti preuzmu partiju, ona gubi na nacionalnom nivou, dok u slučajevima kada republikanci osvoje njihovu podršku (uglavnom lažima da će ispuniti njihove zahteve), partija uspeva da pobedi. Nikson, Regan i Buš mlađi su bili uspešni u ovome, Goldvoter, Buš stariji i Mekejn nisu.

Trenutno, ishod ovog odnosa je nejasan. Reinkarnacija konzervativne, rasističke i ekstremističke bele Amerike je „Tea Party Movement“, koji se navodno okuplja u borbi protiv velike države i velikih poreza, a u stvari je utočište svakog belog ekstremiste unutar SAD. Glavni princip delovanja je napad na Obamu, a pošto je politički neodrživo reći da je to radi boje njegove kože, smišljaju se razni izgovori kao mesto njegovog rođenja, optužbe za socijalizam, koncentracione kampove i naravno, povećanje poreza (iako je administracija smanjila poreze)… Manje-više, sve što će ukazati na Obaminu „različitost“. Ikona pokreta je Sara Pejlin (koja je u stvari bila Mekejnov pokušaj da se dodvori konzervativnom krilu partije, jer je on tokom cele svoje karijere bio centrista). Tokom prethodnog vikenda održana je prva konvencija pokreta i glavni događaj je bio njen govor, koji se sastojao od 40-ominutnog podrivanja predsednika i svega što on predstavlja (inače, gospođa Pejlin je tokom govora koristila srednjoškolski metod varanja na kontrolnom). Čelnici pokreta neprekidno prete da će početi da prozivaju sve republikance koje smatraju nedovoljno konzervativnima u preliminarnim izborima.

Oni znaju da je nemoguće pobediti na izborima samo uz podršku konzervativaca. Takođe znaju da je nemoguće pobediti bez njih.

Zato je tautologija kojom su se koristili tokom cele 2009. veoma opasna, ne samo po njih, nego i po Ameriku, jer desničari, bar u sadašnjem obliku, predstavljaju veliku opasnost po Ameriku XXI veka. Njihovi principi i ideje baziraju se na onome što je ta zemlja bila u periodu posle Drugog svetskog rata. Taj period je jedan od mračnijih delova istorije zemlje i u potpunoj je suprotnosti sa onim što predstavlja Obama (bez obzira na njegove rezultate), kao i sa izvornom idejom stvaranja i postojanja Amerike.

 
Peščanik.net, 10.02.2010.