- Peščanik - https://pescanik.net -

Tko igra za taktiku, a zanemaruje raju…

Zvao me nekidan u dva iza ponoći Kožo da ispriča vic. Ima on taj običaj, zovne u gluho doba noći iz kafane da ispriča vic.

Elem, vraćao se Mujo vozom iz Haife, s utakmice Izrael-BiH, pa izašao na sarajevskoj stanici sav krvav. Uplašila se Fata kad ga je vidjela onako krvave glave pa pitala jel se to mlatio s kim na utakmici. “Ma jok, nego virio nekakav ekser u kupeu, taman mamumujebem meni iza glave”, objasnio joj čovjek, “i kako voz tandrkne, tako meni glava o taj ekser!” “Čuj, ekser?”, začudila se Fata. “Pa što nisi s nekim zamijenio mjesto?” “Eh, misliš da mi nije odmah palo na pamet”, nemoćno Mujo slegnuo ramenima: “Ali cijelim putem prazan kupe!”

Ispala je tako stara zgoda s Mujom i ekserom vic o nedjeljnoj katastrofi reprezentacije Bosne i Hercegovine, ali ne zbog toga što se Mujo vlakom vraćao s utakmice u Izraelu. To bi, priznat ćete, ionako bilo na silu – ako vlak Haifa-Sarajevo i jest iz vica, to zacijelo nije vic o utakmici na stadionu Sammy Ofer. Mogao bi biti, recimo, vic o stoperu Emiru Spahiću, koji je nakon Šunjićevog crvenog kartona ostao sam u obrani pred vratarom Begovićem – “Ne sam, Emire!” – pa Fata pitala selektora Sušića što nije zamijenio nekoga. “Eh, misliš da mi nije palo na pamet!”, rekao bi selektor Safet Sušić krvave glave. “Ali s kim da ga zamijenim? Svi mi vezni igrači već na terenu!”

Trener što za utakmicu koju mora dobiti postavlja taktiku bez napadača, s osam veznih igrača – kasnije je, baš kao u vicu, jednoga ipak zamijenio, i to devetim veznim igračem – može završiti samo na dva načina: ili u prvorazrednoj Barceloni, ili u nižerazrednom Vratniku. Stoga baš kao vic izgleda danas i ona ne tako davna senzacionalna vijest, sjetit ćete se, kad su sve novine pisale kako slavna Barcelona nakon odlaska Tita Vilanove za trenera zove Safeta Sušića. Bilo je to, podsjećam, prije jedva godinu dana, na početku prošle sezone!

Znali smo, naravno, da je senzacionalna vijest zapravo vic Milana Ćalasana, menadžera sa slovenskim osjećajem za biznis i crnogorskim osjećajem za zajebanciju, ali hranili su Bosanci tom pouzdanom informacijom svoju mitomaniju i hvalili se kako imaju selektora koje je odjebo Barcelonu. Pape je, uostalom, bio na vrhuncu slave: Bosna i Hercegovina u kvalifikacijama za Mundijal u Brazilu nanizala je pet pobjeda uz barcelonsku gol razliku 23:3, pa ako je Barcelonina “ponuda koja se ne odbija” i bila Ćalasanov vic, bio je to, jebiga, loš vic.

Što je dalje bilo, znamo: Pape je glatko odbio Barcelonu, sa Zmajevima se prošetao kvalifikacijama kao po Vilsonovom šetalištu, pa završio u Brazilu. Mislim, baš završio. Sve otkako je na Mundijal otputovao sa više vratara nego napadača, Sušić se zapisao za nižerazredni Vratnik. Ali ne zato što je “igrao za raju, a zanemarivao taktiku”, već – naprotiv – zbog toga što je zanemario raju, a igrao za taktiku. A raja je neumoljiva. Taktika može biti pogrešna, ali raja, kako znamo, ne može.

Samo godinu dana nakon što je “odbio” Barcelonu kao sâm Pape dž. š., Safet Sušić je tako postao najomraženija osoba u cijeloj Bosni i Hercegovini. Lakše se bilo u Sarajevu prošetati Dodiku ili Kusturici nego Sušiću, pa ipak ovome – ni kad se krvave glave vratio iz Izraela – na kraj pameti nije bilo da ga netko zamijeni. “Mislite da mi nije palo na pamet? Ali cijelim putem prazan kupe!”

Konačno, na sjednici Izvršnog odbora Fudbalskog saveza BiH donijeli su jedinu moguću odluku, i ugovor sa Safetom Sušićem jednostrano je raskinut. Pritisak “raje”, ili kako se to po novome kaže “javnosti”, bio je neizdrživ. Da Sušić nije dobio trenutačni otkaz – eno vam otvoreno prijeteće pismo BH-Fanaticosa ako sumnjate – bogami bi zgrada Saveza na Ferhadiji gorjela kao tuzlanska Općina.

I to je, eto, vic o ekseru u kupeu. Nije taj vic ni o Muji, ni o Spahiću, ni o utakmici Izrael-BiH, ni o selektoru koji igra za taktiku, a zanemaruje raju, već upravo o “raji”.

Ista ta raja, što je nakon nedjeljne katastrofe u Izraelu bila spremna zapaliti i Savez i Ferhadiju i cijeli kanton, sve gnjevno tražeći trenutačnu smjenu selektora, samo mjesec dana prije utakmice izašla je, recimo, na opće izbore, glasajući za potpuno novi, hm, “stručni tim” svoje propale države.

Katastrofa Bosne i Hercegovine u Izraelu pri tom je radosni ditiramb prema katastrofi Bosne i Hercegovine u Bosni i Hercegovini. Sa stručnim timom sastavljenim od vazda istih bošnjačkih, srpskih i hrvatskih nacionalista i socijaldemokrata, dvadeset godina gubi ta Bosna utakmice i kod kuće i u gostima, više je golova zabila u vlastitu mrežu nego Messi i Ronaldo zajedno, trpa Bosni tko god zapuca, nema obrane, nema napada, nema ni vezne linije, ni vratara nema, klupa za rezerve tanka ko kahva, niti se igra za raju, niti se taktizira, niti ima igre, niti rezultata, nigdje se ni u čemu ta Bosna i Hercegovina nikad plasirala nije – ono što je San Marino u nogometu, to je Bosna u stvarnom životu, s tim da je čak i nesretni San Marino ove nedjelje nakon trinaest godina i šezdeset utakmica konačno osvojio jedan bod – pa ipak su fanaticosi i gnjevna “raja”, i nakon dvadeset godina uzastopnih poraza i poniženja, puni posve neobjašnjivog entuzijazma ponovo izabrali svoje safete sušiće.

U politici pri tom, za razliku od nogometa, fanaticosi – takozvana “javnost” – ne samo da imaju mogućnost utjecaja na izbor “selektora” i “stručnog tima”, već se selektor i stručni tim jedino tako, samo dakle njihovim glasovima, i biraju. Nema Izvršnog odbora, nema zatvorenih sjednica, nema menadžera, nema lobiranja, već samo i isključivo volja navijača. I opet, i pored svega, i nakon svega, “raja” je izabrala isti stručni tim.

Deset puta u proteklih dvadesetak godina nogometni je savez – upravo pod pritiskom gnjevne “raje”, nezadovoljne rezultatima nacionalnog tima – mijenjao selektore, deset puta za to isto vrijeme gnjevna je “raja”, jednako nezadovoljna rezultatima Bosne i Hercegovine, izlazila na izbore i svaki put glasala za iste ljude. Suncetijebem, da se “raja” razumije u politiku i ekonomiju kao u nogomet, bila bi Bosna i Hercegovina kao Njemačka.

Shvaćate sad? Dobro, vic kojemu ovoliko treba da se objasni sigurno nije dobar, ali ja nikad nisam ni tvrdio da je vic o Muji krvave glave smiješan.

Elem, uplašila se Fata kad je vidjela Muju takvog, pa ga pitala jel se to pomlatio s kim. “Ma jok, nego opet glasao za SDA, pa lupao glavom o zid”, objasnio joj čovjek. “I tako mamuimjebem svaki put!” “Čuj, glasao za SDA pa lupao glavom o zid?”, začudila se Fata. “Pa što onda nisi zamijenio?” “Eh, misliš da mi nije palo na pamet?”, nemoćno Mujo slegnuo ramenima. “Ali prazna ona glasačka kabina!”

Oslobođenje, 20.11.2014.

Peščanik.net, 21.11.2014.