- Peščanik - https://pescanik.net -

Todosijević na 54. Bijenalu

Srbiju će predstavljati na 54. Bijenalu u Veneciji istaknuti beogradski konceptualni umetnik Dragoljub Raša Todosijević – projektom “Svetlost i tama simbola”.

Todosijević je izjavio ekskluzivno za SEEcult.org da će se na 54. Bijenalu predstaviti izložbom koju je podelio na tri međusobno zavisna dela, a u izvesnom smislu se može shvatiti u celini kao razuđeno aikonično umetničko delo.

Izložba obuhvata radove pod zajedničkim nazivom “Dnevnik”, instalacije, te fotografije koje su sažete retrospekcije Todosijevićevog rada u proteklih 40 godina – od performansa sa početka 70-ih do bilborda iz 90-ih i sa kraja prve decenije 21. veka.

Tema izložbe bi se, prema rečima Todosijevića, mogla u najgrubljim crtama zbiti na misao o svetlosti i o tami simbola, shvaćenih u metaforičkom smilsu.

Prema rečima Todosijevića, savremeni čovek, gledajući iz okruženja u kome se nalazi, često smatra da je njegovo shvatanje simbola ili da su njegova tumačenja simbola deo jedne čvrste i teško upitne tradicije koja u nepromenjenom obliku opstajava vekovima. To u samoj osnovi nije tačno, naveo je Todosijević, dodajući da se mnogi njegovi radovi temelje, najblaže rečeno, na provociranju dalje održivosti smisla uvreženih mišljenja.

Todosijević je izabran za nacionalni paviljon na 54. Bijenalu u Veneciji odlukom Komisije Ministarstva kulture Srbije, koju su činili profesorka Irina Suborić (predsednica), prof. Jerko Denegri, Zoran Todorović, Mrđan Bajić i Zoran Erić.

Producent izložbe je Muzej savremene umetnosti Vojvodine (MSUV), a komesar je direktor MSUV Živko Grozdanić Gera, dok je kustoskinja izložbe Sanja Kojić Mladenov.

Prvi deo izložbe odnosi se na rad, odnosno radove pod zajedničkim nazivom “Dnevnik”, koji je zbir 120 manjih radova često rađenih različitim materijalima, različitim koncepcijskim pristupima i različitih dimenzija. Svaki pojedinačni komad može biti izložen/čitan kao zasebna umetnička celina. Pritom je “Dnevnik” stalno dopunjavana ili narastajuća celina promenljive veličine i odnosa, a svaki pojedinačni komad je zaokruženo delo i zato to nisu skice, ali koncepcijski mogu prethoditi delu većih razmera.

Prema rečima Todosijevića, taj dnevnik smatra podjednako svojim podsetnikom ideja, ali i svedočenjem o svojim razmišljanjima.

Prva verzija “Dnevnika” bila je izložena u galeriji Remont u Beogradu, druga na retrospektivi Todosijevića u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, treća takođe na retrospektivnoj izložbi u Galeriji savremene umetnosti u Celju, četvrta na retrospektivnoj izložbi u Muzeju strane umetnosti u Sofiji, peta je prikazana na samostalnoj izložbi u galeriji Ozon u Beogradu, šesta verzija je bila na 50. Oktobarskom salonu u Beogradu, a sedma je predstavljena na nedavnoj izložbi “Srbija – najčešće postavljana pitanja” u galeriji Austrijskog kulturnog foruma u Njujorku.

Drugi deo Todosijevićeve izložbe na 54. Bijenalu činiće radovi pod nazivom “Instalacije”, koji su tehnički podeljeni na tri dela.

U prvoj grupi će biti radovi pozajmljeni iz postojećih umetničkih zbirki, zatim radovi koji su takođe već urađeni, ali dozvoljavaju proširenje, doradu ili dogradnju, poput rada “Skulptura” koji se sastoji iz pedesetak čajnika ispunjenih cementom, a pripada seriji radova kojima Todosijević konstantno raspravlja o nekim zatečenim shvatanjima umetnosti.

Izložbu čini i serija radova-instalacija pod zajedničkim nazivom “Gott liebt die Serben”, koji su, zapravo, rasprava o promenljivosti tumačenja simbola i uslovljenosti tih promena datim istorijskim prilikama.

“Izložiti danas u Evropi veliki crveni krug na beloj osnovi ne izaziva pažnju koliko bi taj isti crveni krug – zahvaljujući istorijskim prilikama tokom Drugog svetskog rata – bio očigledna provokacija i zbir nezadovoljstva ako bi bio izložen u Mandžuriji. Do pojave nemačkog nacizma kukasti krst je smatran arhaičnim simbolom predhrišćanskih civilizacija širom planete – od Egipta, Međurečja, antičke Grčke, Irske, Rima, Južne i Severne Amerike, Pacifika, Japana, Kine, Indonezije, Indije… Kao verski ili kao dekorativni element politeističkog sveta, koji je polako nestajao sa istorijske pozornice, niko nije obraćao pažnju na taj simbol. U trenutku kada je upotrebljen za potrebe identifikacije nacističke ideologije i posle svih strahota holokausta, naša percepcija tog simbola se menja mada se – istini za volju – njegova forma uopšte nije promenila”, naveo je Todosijević, koji je za celu seriju instalacija “Gott liebt die Serben” bio inspirisan Kurbeovom mističnom slikom “Umetnik u ateljeu” i ready-made radovima Marsela Dišana. Kod oba ta umetnika umetničko delo prvi put više ne emituje ideološki ili religiozni sadržaj, već njegovo značenje zavisi od samog posmatrača.

Izložbu na 54. Bijenalu činiće i serija “Instalacije klavira ili pianina”, čije su klavijature probodene štapovima za hodanje, a takođe su podređeni ideji koja, između ostalog, dovodi u pitanje smisao izraza “klasični materijali”. Probodeni klaviri nastali su od takozvanih klasičnih materijala, klasičnih instrumenata i arhajskih štapova koji simbolišu kako starost i nemoć, tako i patrijarhalnost, vođu, predvodnika, moć…

Treću grupu radova na izložbi čine dobro opremljene fotografije koje su neka vrsta istorijskog uvoda, predgovora ili sažete retrospekcije Todosijevićevog dolaska do instalacija, dnevnik, klavira, skulptura… Reč je o snimcima njegovih radova za koje pretpostavlja da su markantni oslonci njegovog umetničkog delovanja, koji su mu, kako je naveo, pomogli da danas stvara i bude to što jeste.

Koncepcijski gledano, reč je o snimcima Todosijevićevih performansa s početka 70-ih (Odluka kao umetnost, Pijenje vode, Was ist Kunst), bilborda iz 90-ih (Ubistvo, Serboranges, Cvet kanalizacije, Najbolje vino u Italiji, Umetnost je mrtva…) i bilborda sa kraja prve decenije 21. veka (Sutra je ponedeljak, Majka na prodaju, Uprkos ekonomskoj krizi…).

Todosijević pripada grupi umetnika koji su još krajem 60-ih i početkom 70-ih godina učinili radikalni otklon od ideologije i prakse socijalističkog modernizma i uključili se u nove tokove koji su tek nastajali i na svetskoj sceni.

Rođen 1945. godine u Beogradu, Todosijević je izlagao u prestižnim galerijama i muzejima širom sveta, a njegovi radovi su, između ostalog, otkupljeni za pariski Bobur, stokholmski Museet Moderna, MSU u Kamamotou…

Između ostalog, dobitnik je nagrade Artslink za 2004. godinu u Njujorku i nagrade Emili Harvi fondacije iz Njujorka 2006. godine, koja se dodeljuje umetnicima povezanim sa pokretom Fluksus. Jedan je od dobitnika nagrade 50. Okobarskog salona u Beogradu, kao i Politikine nagrade za 2009. godinu, pored Marije Dragojlović.

Naredno, 54. Bijenale u Veneciji biće održano od 4. juna do 27. novembra, a umetnička direktorka Bice Curiger, švajcarska istoričarka umetnosti, kritičarka i kustoskinja, osmislila je centralnu izložbu na temu “ILLUMInations”.

Prema njenim rečima, ponekad se smatra da su nacionalni paviljoni anahronični, ali suprotno tome, oni mogu biti sredstvo koje nam pomaže da razmislimo o pitanju identiteta.

Nacionalni paviljoni mogu, u načelu, nositi ponešto od središnje teme Bijenala, ali identiteti i radovi izlagača u nacionalnim paviljonima nipošto ne smeju biti potisnuti ili pak biti podređeni takozvanoj centralnoj temi. U izvesnim prilikama nacionalni paviljon može ostaviti utisak zastarele institucije naspram umetničkih pokreta ili difuznih strujanja koji imaju međunarodne razmere. Pa opet, svedoci smo, u dužim vremenskim razmacima, potiskivanja ili pak ponovnog naglašavanja značaja nacionalnog paviljona, navela je Bice Curiger.

Srbiju su na 53. Bijenalu u Veneciji 2009. godine predstavljali odvojenim projektima Zoran Todorović i Katarina Zdjelar.

Sajt Bijenala u Veneciji je www.labiennale.org

Todosijević je zastupljen i u Galeriji umetnika Portala za kulturu jugoistočne Evrope.

SEEcult.org, 17.01.2011.

Peščanik.net, 19.01.2011.