Negdje na kraju Levinsonovog filma Liberty Heights, trojica tinejdžera Jevreja iz Baltimorea sa ulaznih vrata u lokalni kompleks bazena skidaju tablu na kojoj piše da je “Jevrejima, psima i crncima” ulaz zabranjen. Slični natpisi s psima kao konstantom i s različitim (nacionalnim) varijablama i kod nas su itekako poznati. U posljednjih je desetak godina, međutim, zapadnjački standard “političke korektnosti“ i na ovim prostorima počeo davati znake života te su se slične poruke mogle eventualno vidjeti samo u najopskurnijim birtijama. A opet, svako malo možemo vidjeti kako je tanka glazura famozne “političke korektnosti“ i kako u blagodetima njezine kakve-takve zaštite uživaju tek konstitutivni narodi, i to kao kolektiviteti, nipošto njihovi pripadnici kao pojedinci.
Skandalozna prošlonedjeljna izjava Milorada Dodika o direktoru Transparency Internationala u Bosni i Hercegovini, izrečena nakon što je ova organizacija ukazala na određene nepravilnosti u finansiranju izgradnje zgrade Vlade RS-a u Banjoj Luci, višestruko je indikativna. Uzalud je direktoru što ga se u “konstitutivnoj jednadžbi“ prepoznaje kao Srbina. On je za Dodika samo peder, a Dodik – je li – “ne dozvoljava da mu u kabinet ulaze razni pederi“. Najpogrešnija moguća stvar u ovom slučaju bila bi svaka rasprava o seksualnoj orijentaciji direktora Transparency Internationala, kakva god ona bila. U politici je transparentnost vrijednost, u privatnom životu nije.
Nije ovo, međutim, prvi put da se Dodik s ljudima koji mu se iz bilo kojeg razloga ne dopadaju obračunava po popularnom metodu “vidi mu glave“. Njegov je primitivizam zapravo ponajbolje opisao Senad Pećanin kazavši otprilike kako je Dodik klasičan primjer seljačine koji uživa kad ima priliku u dobrom društvu glasno pustiti vjetar, a zatim umjesto isprike – još glasnije podrignuti! U pojedinim situacijama neke donekle slične Dodikove izjave nisu lišene specifičnog primitivnog šarma. Tako je primjerice za funkcionera koji je s radnog mjesta konstantno zvao hotline i tako “nabio“ telefonski račun na par hiljada maraka Dodik kratko kazao da je “kreten“, a potrebu očuvanja entitetske policije nedavno je pojasnio slijedećem “parabolom“: nema potrebe za angažmanom državne policije ako neko nekom ukrade kokoš. Ipak, spomenutom izjavom kojom je pokušao dezavuirati direktora Transparency Internationala Dodik je izišao izvan granica politički dopuštenog i u svakoj bi normalnoj državi snosio ozbiljne sankcije.
Nedopustivo je, naročito u javnosti, na nečije argumentirane kritike odgovarati potenciranjem njegove (ili njezine) nacionalne pripadnosti, vjerskog opredjeljenja ili seksualne orijentacije. Ovo bi potonje hic et nunc trebalo biti i nedopustivije. Jer masovna okupljanja Bošnjaka, Srba i Hrvata, odnosno muslimana, pravoslavaca i katolika, u bilo kojem gradu ili selu ove zemlje, već nekoliko godina mahom se odvijaju bez ikakvih problema. Pripadnici gay zajednice (i Bošnjaci i Srbi i Hrvati) dosad se, međutim, ni u jednom gradu (a naročito selu) u ovoj zemlji nisu ni usudili masovno okupiti. Ako se sjetimo histerije oko filma Go West, jasno će nam biti i zašto. Uostalom, ako postoji ijedna Dodikova izjava koju bi “turbo-Bošnjaci“ potpisali bez razmišljanja – to je upravo ova.
Pošto je Dodik ipak političar kojemu su stanovnici RS-a prije nepunu godinu dana iskazali skoro plebiscitarnu podršku, šteta je zapravo da se ovako provaljuje. Da ima dobrog savjetnika, mogao bi uvijek imati neku zgodnu frazu. Kad krene priča o neophodnosti temeljitih promjena u BiH, mogao bi, recimo, kazati: “U nekim zemljama ništa nije nemoguće – osim korjenite promjene.“ Kad krene priča o reformi policije, on lijepo kaže: “Ne volim riječ reforma – to obično znači ostaviti stvari onakve kakve jesu“. Kad ga novinari iz Federacije po ko zna koji put napadnu što nije bosanski patriota, on im ovako vikne: “Patriotizam je obično jedina vrlina ljudi s puno mana“. A kad neke novine objave neko novo saopćenje Transparency Internationala, Dodik odbrusi: “Moderno nas novinarstvo uporno drži u korak s glupošću i neznanjem, uporno nam servirajući mišljenja glupih i neobrazovanih.”
Šteta je što Dodik takvog savjetnika nikada neće primiti u svoj kabinet. Nije problem što je Oscar Wilde (autor četiri citirane rečenice) mrtav već više od sto godina – riješio bi to Dodik nekako, problem je što je peder, a Dodik – ponovimo to još jedanput – “ne dozvoljava da mu u kabinet ulaze razni pederi“.
BH Dani, 21.09.2007.
Peščanik.net, 21.09.2007.