- Peščanik - https://pescanik.net -

Tunel u zraku

PARLAMENTARNI TUNEL: Sasvim je moguće da je dvonedeljno neizlaženje Ferala ostavilo otiske ugriza u onim delovima vlastite poremećene svesti koja rangira događaje po važnosti, jer hladno preskačem izvinjenje Borisa Tadića hrvatskom narodu i okrećem se omiljenom heroju tjedna: Oliveru Duliću, najnovijem predsedniku Skupštine Srbije. Usred tropskih vrućina koje su iznenada a podmuklo napale Srbiju, elegantno oznojeni Dulić – očigledno žrtva plamteće sunčanice – na vanrednoj pres-konferenciji ispravno se opredelio da se ne bavi svakodnevnim budalaštinama: nekakvim glupim zakonima, odbijanjem Vlade da ukine PDV za dečju garderobu ili raskošnom budžetskom stavkom za obnovu Hilandara. Ne!

Obraćajući se zapanjenim novinarima, Dulić je neobično mirnim tonom – karakterističnim za žrtve vrućine – rekao da je njegova ideja i plan “da se prokopa tunel između zgrade Doma Narodne skupštine na Trgu Nikole Pašića i zgrade republičkog parlamenta u ulici Kralja Milana”. On je dalje objasnio da bi tako bili povezani zgrada u Kralja Milana (nekad Maršala Tita), gde bi ostale prostorije poslaničkih klubova, kancelarije i administracija, i Dom Skupštine na Trgu (nekad Savezna Skupština), gde bi se održavale samo plenarne sednice.

Prostorno objašnjenje za puk van Beograda: da pomenute Skupštine dele dve paralelne ulice i jedan park, hrvatskom vazdušnom linijom oko 150 metara tj. 100 metara srpskom vazdušnom linijom – koje se invalidskim hodom mogu hramajući preći za manje od tri i po minuta, učinilo je da se Dulićev predlog vaistinu može smatrati avangardno genijalnim! Bilo bi to isto kao kad bismo u Hrvatskom saboru čuli fascinantnu ideju da se kopa tunel od zagrebačkog Trga bana Jelačića do hotela “Dubrovnik”, preciznije do knjižare “Algoritam”!

Ono što je sigurno najzanimljivije u ovom naučnom radu Olivera Dulića – koji je diplomirao medicinu a ne arhitekturu ili građevinu, kako bi to nesrećni čitalac umislio – jesu nepoznati detalji. Hoće li tunel imati četiri ili osam saobraćajnih traka? Kako će automobili ulaziti u tunel? Da li će tunel imati helikopterski koridor pa će se zrakomlatom leteti ispod zemlje? Koliko će vremena trebati poslanicima da automobilom ili peške protrče kroz tunel od jedne do druge Skupštine? Da li će u tunelu biti postavljeni štandovi s pljeskavicama? Hoće li tunel biti otvoren za pojedinačne ili grupne posete turistima iz celog sveta? Kako će se kažnjavati poslanici koji ne koriste usluge tunela? Zašto tunel ne bi imao uspinjaču? Ima li šanse da pored tunela budu sagrađeni bazeni s lekovitom vodom? Ima li mesta za trajekt? Može li se u tunelu sakriti Ratko Mladić? Zašto se tunel ne produži tako da se između svih državnih institucija napravi Mreža Tunela? Hoće li legitimni odlazak u Podzemlje amnestirati kriminalce na površini Vlade?

Senzacionalni Dulić kojem se Ovo javilo za manje od mesec dana otkad je na dužnosti predsednika Skupštine – otišao je preko dementne ivice onog časa kad je objasnio da izgradnja Tunela neće ništa koštati poreske obveznike, već će sama Skupština finansirati gradnju ovog, inače, uobičajeno jevtinog podzemnog objekta. Pomisao da će sami poslanici kopati tunel mogla bi se učiniti zanimljivim rešenjem, ali Dulić, nažalost, nije ulazio u eksplicitne tehničke detalje, jer se upravo kupao u goloj vodi, mokar od nadahnuća koje ga je zracima pržilo dok je satima sedeo na suncu.

Ako se tropska žega navrzme na Srbiju koja već stolećima tradicionalno muku muči s mrazevima, blatom, kišom, poledicom i naročito sa zverskom promajom od koje je u Srbiji obolelo više ljudi nego što ih je nastradalo u svim ratovima – Dulić će tek biti u svom kreativnom elementu; od ovog učenika Alberta Špera možemo očekivati ne samo nove tunele već čitave podzemne gradove u kojima će ekskluzivno živeti poslanici, zajedno s predsednikom Vlade i predsednikom Srbije. Neka živi, živi rad!

 

AMERICAN PIE: Koristeći možda poslednju priliku da se svekolikoj javnosti obrati sa zemljine površine pre nego što se zauvek spusti u Dulićev Tunel, predsednik srpske Vlade, večni Vojislav Koštunica, pre nekoliko dana opomenuo je Ameriku sledećim nadzemnim rečima: “Amerika je postala predvodnik u predlaganju da se na teritoriji Srbije napravi još jedna albanska država, što direktno utiče na pogoršavanje odnosa između dve zemlje.”

Kad se bagerom razgrnu ove Koštuničine reči, ostaje jebana srpska dilema bez nedojebanog odgovora: šta će Srbija učiniti ako/kad se dogodi da nezavisno Kosovo priznaju mnoge svetske države? Uteha srpskog ministra inozemnih poslova da tih zemalja neće biti više od “20-30” pada u tunel onog časa kad se otkrije da su među tim državama USA, Velika Britanija, Francuska, Holandija, Švicarska… Ali, neumoljivi dr. Voja Koštunica ima odgovor; za njega je Amerika “tek jedna od zemalja” u procesu odlučivanja o Kosovu, nešto kao proširena verzija Andore ili nepriznatog Gibraltara! Od prvobitne hard-core da se prekinu diplomatski odnosi sa svima onima koji priznaju Kosovo, stiglo se do diplomatskih aforizama da će se koristititi “iskustvo Turske” u ciparskom problemu ili da će “nivo komunikacije” biti sveden na minimum.

Istovremeno, ista ta Srbija tvrdi da je do jaja za europske integracije – ali zato njen novi ministar vera (koji je u prošloj Vladi bio ministar energetike; logično, veza između nafte i pravoslavlja jedna je od konstantnih pravoslavnih vertikala) upravo juče, na skupu simpatične klerofašističke organizacije “Dveri”, izjavljuje sledeće: “Kosovo i Metohija ne mogu se iščupati iz srca srpskog naroda nikakvom voljom svetskih moćnika.”

Prevedeno na hrvatski, hoće se reći da je možda najbolje građevinsko rešenje da se Kosovo preseli u Dulićev Tunel, pa neka neprijatelj kopa ako ga ne mrzi! Savršeno je jasno da nam više ne treba Teslino tajno oružje: zemlja koja ima Dulića i Tunel nikad neće biti nadzemno pokorena!

 
Feral Tribune, 26.06.2007.

Peščanik.net, 26.06.2007.