- Peščanik - https://pescanik.net -

TV nastup Vladimira Putina

Moje lice koje se svakog dana pojavljuje na TV ekranima, odjednom se pojavilo u ringu i to je kod ljudi izazvalo neku vrstu nezadovoljstva. Mislim da je to sasvim dopustivo i apsolutno normalno.
Iz razgovora sa Vladimirom Putinom, emitovanog 15.12.2011. preko svih kanala državne televizije.

 

 
I uopšte, kod Vladimira Vladimiroviča Putina je sve normalno. Situacija je pod punom kontrolom. Tu i tamo ima nekih nedostataka i oni se ispravljaju u hodu. Ako je mali i srednji biznis redovno prinuđen da birokratiji plaća reket (odgovor na pitanje koje je postavio doktor Rošalj), to znači da ima odakle – radosno je primetio Putin. Njega narod podržava i on će sam otići sa svog položaja čim oseti da te podrške više nema. Tipični (kako se govorilo u vremenima vladavine marksizma) solipsizam, to jest, pokušaj da se sopstvena osećanja predstavljaju kao objektivna stvarnost.

A neko tamo reče kako ćemo čuti „novog“ Putina, Putina koji se promenio! On se uopšte ne menja, baš kao ni stanje u zemlji pod njegovom vlašću. Mada sve vreme balansira na granici nepristojne leksike, on i dalje ostaje blistavi govornik. On se i dalje pridržava klasične sovjetsko-čekističke filozofije „opkoljene tvrđave“. Sve je dalji od realnosti, koju svodi na cifre koje mu je pripremilo neko ministarstvo ili uprava, s kojima on onda s lakoćom žonglira.

Evo na primer predodžbe našeg predsedničkog kandidata o prirodi mitinga na Bolotnom trgu, događaju o kojem su ga između ostalog pitali u okviru ovog, znatno „demokratičnijeg“ formata njegove već tradicionalne televizijske emisije: „Otvoreno govoreći, kada sam na ekranu video nekolicinu učesnika mitinga, i na njihovim reverima uočio nešto belo (bela traka je bila simbol protesta – prim. autora), evo – biću iskren – pomislio sam da su to nekakvi učesnici borbe protiv side koji su na svoje grudi okačili – oprostite za nepristojnost – prezervative. Gledam i ne razumem, zašto su ih uopšte raspakovali? A onda, kada sam malo pažljivije pogledao, vidim da to ipak nije to što sam u prvi mah pomislio“.

Sećamo se kako je Putin u leto 2008. nekima ponudio svoju pomoć tako što će im lično on poslati „doktora“, kao i toga da je tom svojom izjavom učinio znatnu štetu domaćoj berzi kapitala. Moguće da je s tim povezan i ovaj njegov poseban apel na pitanja koja se tiču seksualnosti. No šta god da je, reakcija na Facebook-u je bila munjevita. Sav internet je odmah bio prosto zasut slikama Vladimira Vladimiroviča s prezervativima.

Bez obzira na pokušaje Hilari Klinton da se opravda, on i dalje smatra da se sve akcije kojima se manifestuje otpor građanskog društva finansiraju iz inostranstva: „Sve naše građane treba podjednako uvažavati. Naravno postoje i oni što u džepovima nose pasoše Ruske Federacije, a rade za interese stranih država i primaju novac iz inostranstva. Mi ćemo se potruditi da i s njima uskladimo odnose i uspostavimo normalne kontakte. No nažalost, često se ispostavlja da je to uzaludan posao. I šta im se u tom slučaju može reći? Može im se podviknuti komandom: „K nozi bandarlogi![1]

Tako će po svemu sudeći, miting zakazan za 24. decembar na Trgu Saharova sada biti posvećen junacima iz Kiplingove Knjige o džungli. Tako nacionalni lider stimuliše kreativnost takozvane „kreativne klase“, novog sloja društva čiji je naziv Tina Kandelaki nedavno naučila u kabinetu Vladislava Surkova, i kojim je sada počela obilato da se služi.

Sjedinjene Američke Države treba da se spreme na novi geopolitički aranžman i da slobodno zaborave na sve iluzije o nekakvom resetovanju: „Ljudi su se već umorili od diktata jedne države“; „Americi nisu nužni saveznici. Njoj su potrebni vazali“.

Novi, dosta slobodni format toga što se nekad u televizijskim programima najavljivalo kao „direktna linija“, samo je raspalio Putina. Pokazalo se da je konfliktno okruženje sredina u kojoj se on sasvim dobro oseća. Kao u Doktoru Faustu Tomasa Mana: „…harmonija me uspavljuje, a kontrapunkt oživljava“. Uzgred, ova „oživljenost“ je trajala puna četiri i po sata, što je sasvim u skladu s normama koje sebi zadaje Fidel Kastro. Odgovorio je Putin i senatoru Džonu Mekejnu koji se usudio da Rusiju poredi s Libijom: „I uopšte, njegove reči nisu meni upućene. One su upućene Rusiji. Neki hoće da Rusiju pomere malo u stranu kako im ne bi smetala da gospodare čitavom zemljinom kuglom“. Ako bismo ovu rečenicu izanalizirali koristeći se metodama psihoanalize, ustanovili bismo da Vladimir Putin, ne praveći razliku između svojih interesa i interesa zemlje, u potpunosti poistovećuje sebe s čitavom Rusijom.

Za razliku od dvorskih polit-tehnologa zabrinutih zbog novih mikroregulacija političkog miljea, Putin se uopšte ne boji konkurencije. On je spreman da dozvoli izbore i za Savet Federacije, pa čak i za gubernatore, mada bi ostavio pravo predsedniku da „filtrira“ kandidate za regionalna rukovodeća mesta. Pri čemu, u onim mestima gde je Jedinstvena Rusija prošla loše, gubernatori tih regiona će za to morati da snose odgovornost. Nije li zato irkutski namesnik Dmitrij Mezencev prinuđen da sada odkuluči predsedničke izbore u ulozi „tehničkog“ konkurenta predsedničkom kandidatu Putinu? Putin je spreman da liberalizuje pravila za registrovanje novih partija. On je spreman da se saglasi i sa idejom (uzgred, nju je za predhodne izbore predložila Novaja gazeta) o postavljanju veb-kamera na svim izbornim mestima. I sve to ne zato što je on postao veliki demokrata. To je sve zato što je s jedne strane mnogo bolje da on sam bude na čelu procesa „demokratizacije“, nego da demokratizacija odozdo, svojim rušilačkim talasom jednog dana stigne i do njega. S druge strane, Putin je stvarno ubeđen da mu nikakva konkurencija ni sa jednog krila ne preti, i on iskreno veruje u opštu podršku naroda i svoju sopstvenu nepogrešivost.

On priznaje da je Mihail Prohorov izvanredan i jak protivnik, i time mu čini medveđu uslugu potvrđujući verziju o „kremaljskom poreklu“ ovog predsedničkog kandidata.

On je s očinskom toplinom, kao da mu je stvarno sin, ali samo jednom pomenuo Dmitrija Medvedeva koji se, jadan, eno sam bori s čitavom Evropskom unijom: „No naš će se predsednik dobro pokazati. Znam.“

Ništa ozbiljno u sistemu koji nacionalni lider već i sam naziva „putinski režim“ on nema nameru da menja. Njegova je parola sledeća: „Treba raditi oprezno, veoma oprezno!“ Ako se dejstvuje saglasno ovoj paroli, nikakve reforme nisu moguće, što je Putin veoma jasno saopštio. On uvek misli na to da reforme na razne načine mogu uticati na raspoloženje ljudi. A čovek koji je mrtvim čvorom zavezan za svoj rejting i koji oseća narkomansku zavisnost od njega, to ni u kom slučaju sebi ne može da dopusti.

On je za Medvedeva već odlučio kako će on formirati novu vladu. Neće biti nikakvih kadrovskih revolucija, to jest, sve će se raditi strogo po principi „Oprezno, veoma oprezno!“

I naravno Putin, kao političar koji je svestan svoje velike odgovornosti, uopšte nema nameru da „odigra na kartu ruskog nacionalzma“, no istovremeno „nikome ne savetuje da provocira ruskog mužika“, tog, u suštini jako dobrog momka, koji samo ima malo zlokoban pogled i nekakve burgije nacrtane na rukavu i drži oveći pajser u ruci.

Putin je do te mere siguran u sebe da je spreman i na do sada neviđeni čin milosrđa. On će prevazići sebe i osloboditi Mihajla Hodorkovskog: „Ako on prizna svoju krivicu i napiše molbu za pomilovanje, pažljivo ću razmotriti tu njegovu molbu. Ali za to je neophodno da prvo zauzmem mesto predsednika“.

Ova izjava donekle potvrđuje glasine koje već nekoliko meseci kruže u javnosti i koje govore o mogućem prvom koraku novoizabranog starog predsednika. Da bi izbio sve adute iz ruku zapadnih kritičara i unutrašnje opozicije, oslobođanje Hodorkovskog bi mogao biti prvi čin dobre volje našeg povratnika na carski presto. Istina, u sadržaju glasine je ostala sakrivena jedna veoma važna nijansa: prvi ponižavajući korak bi morala da učini sama žrtva, to jest talac putinskog sistema. A on, što je svima sasvim očigledno, nikada neće napraviti taj korak.

Otac nacije nam je izveo još jedan, deseti po redu one man show, što u karikiranom ironičnom prevodu znači „jedan mužik pokazuje“. Pokazao nam je da je spreman i da razgovara, i da se hrabro suoči s bilo kojom konkurencijom. Pri čemu nam on istovremeno, lako stisnutih usana stavlja do znanja da je „dovoljno samo malo popustiti i…“ A šta popustiti – to nam nije objasnio. Verovatno je imao u vidu uzde koje navodno on čvrsto drži u svojim rukama.

 
Andrej Kolesnikov, Новая Газета, 16.12.2011.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 20.12.2011.

———–    

  1. bandarlogi – pleme majmuna iz Kiplingovog romana Knjiga o džungli; engl. Bandar-log izvedeno iz jezika hindu, što u prevodu znači majmunski narod.