- Peščanik - https://pescanik.net -

U potrazi za adekvatnim odgovorom

Foto: Минобороны России/Sputnik/Scanpix/LETA

„Ovu provokaciju Izraela Rusija razume kao neprijateljski čin i to joj daje pravo na adekvatan odgovor“, rekao je u izjavi povodom srušenog ruskog aviona IL-20 general-major Igor Konašenkov.

Ministar odbrane Sergej Šojgu je nakon telefonskog razgovara sa izraelskim kolegom Avigdarom Libermanom izjavio da puna odgovornost za srušeni ruski avion leži na Izraelu i da Rusija sebi daje za pravo da preduzme odgovarajuće korake odmazde.

Za nepuna dva dana, sve su šale na račun zvanične reakcije Rusije već ispričane, i one kako se niskoleteći nadzvučni lovci F-16 mogu „lako sakriti“ iza sporog izviđačkog aviona IL-20 koji leti na neuporedivo većim visinama, i one o „vrhunski“ obučenim Asadovim vojnicima koji su raketom (koju smo im mi isporučili) „vešto“ srušili naš avion i ubili 15 ruskih građana – da je pitanje kako to da niko od ruskih zvaničnika nije uputio pretnju ili makar prekor Asadu postalo besmisleno. Bilo bi takođe besmisleno pitati i generalnog tužioca RF Jurija Čajku sprema li se na gonjenje Asadovih „primata“ i da li će protiv njih podići tužbu po članu 109 krivičnog zakona RF („Krivično delo ubistva iz nehata“), budući da su ubice naših građana upravo oni. Jer koliko je meni poznato, niko na svetu to i ne osporava.

Ali sve ovo nema nikakvog značaja, jer u vrhuški ruske vlasti postoji apsolutni konsenzus: kriv je Izrael – a ne Asad i ostali saveznici Rusije. Ostalo je otvoreno još samo jedno pitanje: koje su to „adekvatne uzvratne mere“ kojima Rusija namerava da odgovori Izraelu.

General-pukovnik Leonid Ivašov, doskorašnji načelnik Uprave za međunarodnu vojnu saradnju ministarstva odbrane Ruske Federacije, nabrojao je celih 6 oštrih mera koje Moskva može i mora da preduzme: „1. da donese i objavi odluku o tome da će ubuduće svi izraelski avioni koji uđu u vazdušni prostor Sirijske Arapske Republike biti srušeni; 2. da hitno isporuči oružje, uključujući i sredstva protivvazdušne odbrane (u krajnjem slučaju prenosive), libanskom Hezbolahu; 3. da takođe hitno isporuči najsavremenija sredstva protivvazdušne odbrane Siriji i obuči Sirijce njihovoj primeni; 4. da uspori ili u potpunosti obustavi sprovođenje sporazuma o bezviznom režimu sa Izraelom; 5. da povuče ruskog ambasadora iz Izraela; 6. da prekine svaku vojno-tehničku saradnju sa Izraelom“.

General Ivašov, profesionalni patriota i antisemita, stalni saradnik i autor dnevnika „Zavtra“ i veliki ljubitelj prebrojavanja Jevreja u našoj vlasti, najzad je dočekao svojih 5 minuta. Treba napomenuti da je vojno-ekspertski potencijal Leonida Grigorijeviča, tipičnog general-foteljaša i nekad glavnog ekonoma u ministarstvu odbrane ravan nuli. On, kao i svi ostali „eksperti“ njegovog ranga, u društveno-političkom životu Rusije ima sasvim drugu funkciju. Ali o tome kasnije.

Za razliku od kompleksnog „diplomatskog“ pristupa generala Ivašova, Leonid Šerin, predstavnik frakcije LDPR-a u Dumi, predložio je da Rusija prosto zarati protiv Izraela. Deputat ove partije, koji je inače prvi zamenik predsednika dumskog Odbora za odbranu i bezbednost, smislio je zanimljivu varijantu odgovora Izraelu: „Treba im uživo pokazati kako rade naši raketni sistemi Bastion, S-400 i Iskander, pokazati im na njihovoj teritoriji sve ono što su mogli samo da posmatraju na našim poslednjim manevrima Vastok-2018 i… kraj priče“.

Čuvenog dumskog deputata Sluckog, bahatog „srcelomca“, takođe je jako razgnevilo ponašanje izraelskih militarista. „Izraelske vojne snage, podmuklo kršeći sve međunarodne norme, neprestano destabilizuju mir na Bliskom istoku“, izjavio je deputat Slucki, koji kada nije zauzet iznuđivanjem seksualnih usluga od ženskog dela novinarskog pula zaduženog za Dumu, predsedava dumskim Odborom za međunarodne odnose. „Borba protiv terorizma ne može biti opravdanje za rušenje ruskog aviona, a Izrael bi morao biti svestan teških posledica s kojima će povodom ovog incidenta biti suočen“, strogo im je pripretio Slucki.

U ovom surovom raskrinkavanju Izraela, ni deputat Železnjak nije ostao po strani. „Veoma smo revoltirani postupcima izraelske ratne avijacije. Povodom ovog slučaja ćemo zahtevati detaljnu međunarodnu istragu i punu odgovornost svih onih koji su u ovaj incident bili umešani“, ljutio se Železnjak.

Na fonu pretećih izjava koje sam tek delimično naveo, Putinov stav je izgledao kao etalon krotkosti i miroljublja. Tokom telefonskog razgovora s izraelskim premijerom Benjaminom Netanjahuom, Putin je „zamolio izraelsku stranu da ubuduće izbegava slične situacije“. Što se pak posledica ovog incidenta tiče, Putin je donekle smirio uzbuđenu domaću političku javnost rekavši da „ovaj najnoviji slučaj sa Izraelom, i onaj koji smo imali s Turskom kada je srušen naš lovac SU-24, nisu za poređenje“. Izrael nije srušio naš avion, a Turska jeste.

Ova razlika između relativno uzdržane retorike Putina i histerične reakcije njegove podrepaške posluge, rezultat je osobenog poretka stvorenog u Rusiji tokom 18 godina Putinove vladavine. U Rusiji nema politike, nema prostora za javno političko nadmetanje, nema borbe za vlast u skladu sa interesima zasebnih grupa građana. Svi ti ljudi koji se predstavljaju kao „političari“ ili „politički eksperti“ zapravo su službenici zaposleni u različitim „odeljenjima“ jednog jedinog preduzeća s nazivom Jedinstvena Rusija. Zjuganov i njegova Komunistička partija Ruske Federacije (KPRF) služe u „Odeljenju nostalgije za SSSR-om“. Žirinovski i njegova Liberalno-demokratska partija Rusije (LDPR) rade u „Odeljenju rata, ksenofobije i mržnje“. Ti ljudi nemaju apsolutno nikakvog udela u donošenju odluka od državnog značaja. Oni obavljaju dve druge, Putinu veoma važne funkcije.

Prvo, onom delu stanovništva koji je zaražen nostalgijom za SSSR-om, ksenofobijom i bolesnom zlobom prema ostatku sveta, ovi službenici pružaju uverenja da su njihovi interesi pravedno zastupljeni u postojećoj vlasti, da tu ne sede samo cinični prevaranti, lopovi i besprincipijelne ubice, već ljudi s istinskim ljudožderskim ubeđenjima. I drugo, u senci ovih zločinačkih marioneta, Putin izgleda kao čovek dostojan uvažavanja. On ne urla, ne baca se na imaginarne neprijatelje onako upljuvan i iskežen kao Žirinovski i ne hvali Staljina tako otvoreno kao Zjuganov.

I zato nikakvih užasnih posledica, nikakve odmazde i „surovih uzvratnih udara“ po Izraelu neće biti. Putin ponekad stvarno ume da čini samoubistvene korake, kao što je na primer aneksija Krima. No ovoga puta je fatalan ishod isuviše očigledan. U slučaju odmazde Izraelu, po planu koji zagovara Ivašov, a tim pre po planu čelnika partije LDPR, samoubistvo putinskog režima bi bilo realno, brzo i neizbežno. U tom slučaju Putin bi morao da se suoči ne samo sa izuzetno efikasnom borbenom mašinom Izraela (što bi već samo po sebi bilo veoma bolno za Rusiju), nego i sa moćnom armijom SAD koja bi Izraelu gotovo sigurno pomogla. Tako da nikakvih „adekvatnih odgovora“ tu neće biti.

A što se tiče 15 ubijenih ruskih vojnika… Izvinite, a kada se to ruska vlast uzbuđivala zbog smrti svojih građana?

Ежедневный журнал, 19.09.2018.

Prevod s ruskog Haim Moreno

Peščanik.net, 24.09.2018.