- Peščanik - https://pescanik.net -

U tamnici svetlosti

Ljudi očigledno ne vole zatvore; niti bilo šta drugo što ih sputava. Ne vole okvire ili ograničenja koja im nameće kratki ljudski vek, ili koja im diktira fizika. Dakle, čitava je čovekova avantura sačinjena od pokušaja bekstva: tako je čovek živeo sve duže i duže, spoznao celu zemaljsku kuglu, naučio da leti i krenuo da istražuje svemir.

Međutim, na svoje veliko iznenađenje, pre jednog veka našao se u zatvoru iz kojeg, kako mu je rečeno, nije bilo izlaska: prema teoriji relativiteta, razvijenoj 1905. godine, čovek nikada neće moći da se kreće brže od svetlosti u vakuumu. Tačnije rečeno, kada jednom ubrzamo protone ili elektrone, njihova brzina sve manje i manje raste, i nikad ne može dostići brzinu svetlosti. Iako je ova granica vrlo široka, za čoveka je nepodnošljiva.

Zato je potrebno razumeti značaj rezultata do kojih se slučajno došlo u Evropskom centru za nuklearno istraživanje u Ženevi: mionski neutrini (vrlo čudne čestice, čija je masa manja od jednog elektronvolta, i koje vrlo slabo interreaguju sa materijom), prešli su podzemnu razdaljinu od 730 kilometara, od francusko-švajcarske granice do detektora neutrina instaliranog na planini Gran Saso nedaleko od Rima, 6 km/s brže od svetlosti! Ne verujući u takav rezultat, istraživači su ponavljali ovaj eksperiment poslednje tri godine, posmatrajući 15.000 neutrina, proveravajući merne instrumente, dužinu puta, uzimajući u obzir čak i mogući uticaj pomeranja kontinenata i zemljotres u L’Akvili. Ništa nije vredelo: neutrini su putovali brže od svetlosti.

U iščekivanju daljih provera – Sjedinjene Američke Države i Japan potvrdili su ovaj neverovatan rezultat – moramo se zapitati šta bi takav prestup značio: kako su neutrini prešli granicu, nametnutu teorijom relativiteta, čija je validnost dokazana u našem univerzumu u 4 dimenzije (sa vremenom)? To su mogli učiniti samo prebegom u drugi prostor, sa više dimenzija od našeg, gde su našli prečicu koja će ih brže vratiti u naš univerzum.

To je fascinantna hipoteza, koja će, bude li potvrđena, otvoriti mnoge nove puteve. Prvo u rešavanju brojnih zagonetki savremene nauke, koje dovode u sumnju današnje teorije: zašto se fizika gravitacije razlikuje od druge dve osnovne interakcije (elektromagnetne sile i nuklearne sile)? Kako se objašnjava nedostatak značajnog dela mase iz univerzuma? Kako opisati stanje materije u crnoj rupi? Kako je izgledala prva milisekunda nakon Velikog praska?

Potom, možda, kako jednog dana pobeći iz najteže tamnice, strogo čuvane – tamnice kauzalnosti, koja ne dozvoljava da se događaj odigra pre svog uzroka. I zabranjuje putovanje kroz vreme, i unapred i unazad. Što nam ostavlja predviđanje, koje će još dugo biti najfascinantnija od svih ljudskih aktivnosti.

 

L’Express Blog, 25.09.2011.

Preveo Ivica Pavlović

Peščanik.net, 02.10.2011.