- Peščanik - https://pescanik.net -

Uber ekonomija

Fotografije čitateljki, Slavica Miletić

Evropska komisija je izdala saopštenje o „Evropskoj agendi za kolaborativnu ekonomiju“ (2.6.2016). Komisija koristi ovaj izraz kao da „kolaborativna ekonomija“ znači isto što i „ekonomija deljenja“. Po njihovom mišljenju, ovde se otvaraju fantastične nove mogućnosti, pre svega za zapošljavanje. Ovaj tip ekonomije ubrzano raste i zato je Komisija našla za shodno da ponudi zakonske smernice i preporuke za državne politike u ovoj oblasti. Komisija je zaključila da je najvažnije pitanje mogu li se kolaborativnim poslovnim platformama i pružaocima usluga „postavljati uslovi za pristupanje tržištu“. Stav Komisije je da „apsolutne zabrane i kvantitativna ograničenja“ nisu poželjni i da im treba pribegavati samo u „slučaju krajnje nužde“. Nije rečeno šta je slučaj krajnje nužde.

Komisija se fokusirala na pitanje kako ustanoviti razliku između profesionalnih i neprofesionalnih pružalaca usluga koji rade samo povremeno. Prvi zaključak iz njihovog opisa ima dalekosežne posledice: države članice mogu postavljati regulatorne uslove samo „pod određenim uslovima i uz poštovanje posebne procedure“. Prema predviđenoj proceduri, glavni kriterijum je nivo kontrole ili uticaja poslovne platforme. U obzir se uzimaju: a) cena – da li platforma sama određuje cene? b) ugovorne odredbe i uslovi – da li su odredbe obavezujuće, i c) vlasništvo nad ključnim sredstvima – da li je platforma vlasnik? Država članica može intervenisati tek ako su sva tri kriterijuma ispunjena.

Komisija načelno podstiče razvoj kolaborativne ekonomije i opominje države članice koje primenjuju previše restriktivna pravila da tako ugrožavaju njene potencijale. Komisija zahteva od država da preispitaju adekvatnost nacionalnih propisa o zapošljavanju, uzimajući u obzir „inovativnu prirodu“ kolaborativne ekonomije. U pogledu statusa zaposlenih, Komisija državama članicama nudi otrovne „smernice“: umesto da osiguraju uključivanje svih radnika, zaposlenih i samozaposlenih – od država članica se traži da radni odnos procenjuju na osnovu najmanje tri kriterijuma kojima se utvrđuje da li postoji „subordinacija“ i da li su ispunjeni uslovi da se odnos kvalifikuje kao zaposlenje. Tek kada se ti uslovi ispune, mogu se primenjivati nacionalna pravila o zapošljavanju. Gde je nestalo načelo supsidijarnosti, to jest pravilo da se javni poslovi obavljaju od strane vlasti najbliže građanima?

U ovom trenutku možemo samo čestitati menadžerima kompanija Uber i Airbnb na izuzetno efikasnom lobiranju za usluge koje im je Komisija pružila: zahvaljujući trećem, potpuno suvišnom kriterijumu vlasništva (nad taksi vozilima, stanovima itd), države članice ne mogu da intervenišu. Dakle, čestitke poslovnim platformama i uticajnim javnim službenicima u Komisiji koji čine sve da im pomognu. Asimetrije u raspodeli infomacija, kao što je rangiranje od strane korisnika koje danas ima presudan značaj, kao i nesrazmera u odnosima moći između platforme i zaposlenih, navodno nisu „dokaz o značajnoj kontroli ili uticaju“.

Pogledajmo širu sliku. Komisija je pre svega trebalo da ustanovi da li već postoji funkcionalno tržište, ima li na tržištu poremećaja i da li su osiguirani ravnopravni uslovi za utakmicu između starih i novih pružalaca usluga. Svima izvan Komisije je jasno da teren na kome se utakmica vodi ne osigurava jednake uslove za sve. Da li na tržištu ima poremećaja? Da, postoje poremećaji na kojima treba raditi. Ali umesto da pođe u tom smeru, Komisija aktivno onemogućuje državama članicama da rešavaju probleme. U dobra stara vremena, poslovna platforma koja sama određuje cene bila bi proglašena za kartel i rasparčana…

Danas, dok se nosimo sa posledicama finansijske krize, kolaborativna ekonomija obećava inovacije, progres i blagostanje. Evidentno je da stari modeli propadaju, ali nigde ne vidimo novi rast. Kolaborativna ekonomija ne donosi rezultate. Možda je uspon kolaborativnih platformi koji koincidira sa brzim propadanjem medijskih kompanija (muzička industrija, film, TV, štampa, izdavačke kuće i druge kreativne grane) rezultat igre nultog zbira? Digitalna ekonomija je zaista osigurala prosperitet za nekoliko digitalnih kompanija, ali ne i za ekonomiju i društvo u celini. Većina digitalnih platformi gradi monopole, i to ne kao tehnološke ili IT kompanije, već u smislu kontrole digitalne infrastrukture.

Najvažnije pitanje je kako osigurati ravnopravnu utakmicu između onih koji ruše stare modele i već etabliranih sistema, pre nego sve što je staro ode dođavola i nađemo se u situaciji da više niko ne pruža usluge istog kvaliteta kao nekada. Drugo važno pitanje je fer raspodela – da li će nekoliko platformi nastaviti da ubira plodove ili će se oni redistribuirati na društvo u celini? Treće važno pitanje je pitanje eksternalizacije učinaka ovih platformi, kao što su zagađenje i nesiguran status zaposlenih. To su pitanja o budućnosti našeg društva, daleko šira i važnija od sitnih detalja unutrašnjeg funkcionisanja tržišta.

Wolfgang Kowalsky, Social Europe, 13.06.2016.

Preveo Đorđe Tomić

Peščanik.net, 18.06.2016.