- Peščanik - https://pescanik.net -

Ucene u pola cene

Skupština Srbije raspravlja o Predlogu zakona o amnestiji, prema kome se oni koji su prvi put osuđeni na zatvor do tri meseca oslobađaju, osuđenima na zatvor od tri do šest meseci kazna će se prepoloviti, a ostale kazne će se umanjiti za četvrtinu. Neće biti amnestirani osuđeni na zatvor od 30 do 40 godina, ali zakonskom tekstu nedostaje član koji bi obavezivao da amnestirani koji ponovo učine slično krivično delo budu osuđeni na maksimalnu kaznu zatvora. Polovina osuđenika u Srbiji su „povratnici“.

Tako će Andrija Drašković, osuđen na devet godina zbog ubistva Zorana Plećića za 11 meseci biti slobodnjak; takođe navijač Uroš Mišić, koji je zverski napao žandarma, siledžija Miladin Kovačević, koji je prebio američkog studenta Brajana Štajnhauera, a Republika Srbija je platila porodici prebijenog 900.000 dolara da utiša odijum prema svom državljaninu; Luka Karadžić, brat, koji je pijan kolima ubio devojku, ubice Brisa Tatona, ljubitelja francuskog fudbalskog kluba koji je gostovao u Beogradu, ubice Željka Ražnatovića Arkana, huligani na stadionima, oni koji su zloupotrebili službeni položaj. Najgrlatiji branilac Predloga zakona bio je Vladimir Cvijan, poslanik i funkcioner Srpske napredne stranke (SNS), iz tima branilaca Sretena Jocića, optuženog za ubistvo zagrebačkog novinara Ive Pukanića i njegovog saradnika. Cvijan je kao kandidat za poslanika SNS na biračkom mestu pretukao aktivistu Demokratske stranke, saznao je beogradski tabloid Kurir. I postao poslanik.   

Od 250 poslanika, samo su poslanici tri opozicione stranke, njih 70 najavili da neće glasati za predlog zakona jer će on na slobodu odvesti kriminalce, sudske odluke učiniti klimavim i uplašiti građane.

Amnestijom bi se okoristilo oko 3.600 ljudi, gotovo polovina od oko 8.000 osuđenih. U zatvorima koji mogu “udomiti” oko 7.500 ljudi, natrpano je 11.375 zatvorenika. To je ispod evropskih kriterijuma. Srbija je evropski rekorder i po tome što 35 odsto onih iza rešetaka čine ljudi za koje pravosudni postupak nije završen. Neosuđeni, vuku bukagije. 

Dok su poslanici u Srbiji raspravljali o amnestiji, u Milanu je bivši premijer Italije Silvio Berluskoni osuđen na četiri godine zatvora zbog utaje poreza, i odmah mu je kazna smanjena na godinu dana, na osnovu zakona o amnestiji iz 2006. godine. I taj zakon je prošao zbog prenatrpanosti italijanskih zatvora, ali je od pedesetak hiljada akt milosrđa uslovne slobode dobio 21 čovek. Italijanski zakon o oprostu usvojen je dva meseca nakon što je Berluskoni, trostruki premijer, izgubio drugi, a treći mandat je bio „prošlo nesvršeno vreme“. Osuđeni Berluskoni ima 76 godina.

Prema argumentima predlagača, Ministarstva pravde, amnestija će kratkoročno smanjiti budžetske izdatke za oko devet, a dugoročno za oko 57 miliona eura. Šteta u pčelarstvu Srbije zbog ovogodišnje suše je takođe devet miliona eura. Ispunilo se narodno proročanstvo „U radiše svega biše, u štediše još i više!“

Nova vlada Srbije neuravnoteženi budžet puni iz ležećeg položaja. U novembru se prihodi budžeta povećavaju oslobađanjem osuđenih, u oktobru povećanjem stope poreza na dodatnu vrednost na 20 odsto, čime će se državna kasa naredne godine obogatiti za oko 350 miliona eura, u septembru su povećane akcize na cigarete i dizel gorivo, povećani su porezi na dividende, prihod od kamata i porez na dobit. U plate, penzije i radna mesta se ne dira, jer to pripada glasačima.  

Srpski ministar pravde i državne uprave Nikola Selaković je u Skupštini, obrazlažući duh zakona poručio da novi zakon o amnestiji treba usvojiti jer su se „promenile društvene, ekonomske i političke prilike“ i da za sprovođenje ovog zakona nije potreban novac. Prilike se nisu promenile, jer Srbija nastavlja silaznom putanjom.    

Zatvori u Srbiji su prebukirani decenijama, pa je ova amnestija iz serije ostvarivanja predizbornih obećanja. Predsednik države Tomislav Nikolić je kao kandidat najavio da će „preispitati“ sudske presude pa i onu o ubistvu premijera Zorana Đinđića. Osuđenici su ga častili. U prvom krugu predsedničkih izbora u zatvorima i pritvorima 2012. apsolutni je pobednik Nikolić, koga je podržalo njih 58,3 odsto. Za Borisa Tadića je glasalo devet odsto odmetnika od zakona. Ministar koji je predložio zakon o amnestiji je iz Nikolićeve SNS. Iako Predlog zakona ne dopušta amnestiju najtežih zločina, Nikolić je Ustavom ovlašćen da deli pomilovanja. A Ustav je stariji od zakona.

Zakon o amestiji ponuđen je poslanicima 23 dana nakon što je ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić priznao da se planira pobuna u zatvoru Zabela „koja je možda povezana sa početkom suđenja“ osmorici iz Jedinice za specijalne operacije zbog njihove oružane pobune 2001. godine. Pobuna je bila uvertira u ubistvo premijera Đinđića godinu i po dana kasnije. Na optuženičkoj klupi ovog oktobra su isti oni koji su najteže osuđeni u predmetu „ubistvo Đinđića“.

Nikolićev baćuška Vladimir Putin nije pomilovao nikoga, a Barak Obama je pomilovao 16. Još je lane u novembru između 45 miliona ćurki koje su glavom platile proslavu Dana zahvalnosti pomilovao metodom slučajnog uzorka dve pernate, a jestive koje je dobavila Nacionalna federacija za ćurke – jednu krštenu kao „Sloboda“, a drugu kao „Mir“. Ova američka predsednička navika je od 1989.  

Amnestija se preduzima u svečanim prigodama ili kao mera tranzicione pravde, što predlog zakona Srbije ne anticipira. Amnestija je oružje kraljeva koje su nasledili predsednici, relikt monarhizma u republici, kao trtična kost ili umnjaci. Daleko je to od 1776. Tomasa Pejna: „U apsolutizmu je kralj zakon; u slobodnoj zemlji zakon treba da bude kralj“. (Iz spisa „Zdrav razum“.)  

Predlagač zakona Selaković je specijalista za predmet Uporedna pravna tradicija, pa je naučio da je Državna duma Rusije delila pomilovanja zbog pretrpanosti zatvora, manjka para za njihovo izdržavanje, ali i kad bi se pojavile epidemije zaraznih bolesti, pa su dobrohotni deputati od epidemije napravili pandemiju.

Srbija je napredovala i napravila pandemonijum. Ministarstvo pravde je za najvažnijeg u izradi globalne Nacionalne strategije pravosuđa izabralo Čedomira Backovića, pomoćnika ministra pravde, kome je Advokatska komora Vojvodine 2005. godine zabranila da postane lokalni fiškal jer krivično osuđivan „nije dostojan” da se bavi advokaturom. Backović je 2003. godine u kafani udario čoveka pivskom flašom u glavu. Ovaj mu je nevangogovski odgrizao komad uva.

Monitor, štampano izdanje, 02.11.2012.

Peščanik.net, 04.11.2012.