Hrvatska je tako stigla do kraja, do one zamišljene crte iza koje nema povratka, tamo gdje joj sad još samo dragi Bog može pomoći. Ne misle to samo ekonomski stručnjaci, to misle i sami građani: u anketi koju je provela agencija Mediana Fides, na pitanje tko bi mogao riješiti tešku situaciju u Hrvatskoj, točno devetnaest posto građana odgovorilo je kako situaciju u zemlji može riješiti samo svemogući Bog.
Svemogući, istina, nije pobijedio u tom istraživanju, iako je dobio više glasova i od Vlade, u čije kapacitete da spasi državu još uvijek vjeruje 15,3 Hrvata, i od opozicije, sa bijednih 4,6 posto, i od Europske unije, u koju očiju punih nade gleda 11,8 posto građana. Najviše glasova, po staroj hrvatskoj demokratskoj navadi, Hrvati su dali sami sebi: čak 32,7 posto građana Hrvatske smatra kako situaciju u Hrvatskoj mogu riješiti samo građani Hrvatske.
Kako bi, međutim, građani Hrvatske riješili situaciju u zemlji? Tako što bi – lijepo nam kazuju rezultati istraživanja – rješenje prepustili svemogućem Bogu.
U tu logičku zamku upast će, eto, Svemogući, i već negdje ovoga ljeta, ili zime, svejedno, jedne će nedjeljne ponoći predsjednik Državnog izbornog povjerenstva pročitati na televiziji rezultate parlamentarnih izbora, objaviti kako je bilo čak 32,7 posto nevažećih glasačkih listića i proglasiti uvjerljivu pobjedu GBOS-a, nezavisne liste Gospodina Boga Oca Svemogućeg, koja je osvojila 19 posto, odnosno – kad se odbiju nevažeći glasovi – fantastičnih 28,3 posto glasova.
Bučno će i veselo biti u izbornom stožeru dragoga Boga, teći će vino i lomiti se na švedskom stolu beskvasni kruh, sa razglasa će grmjeti “Glori, Glori Aleluja”, volonteri će skandirati “Gospo-de-Bože!”, a Gospod Bog blistat će od sreće i s prstom u uhu klimati glavom nagnut nad mikrofon Nove TV.
– Mislave, dopusti da najprije zahvalim Hrvatima na ukazanom povjerenju – reći će najzad smješkajući se nekom veseljaku što mu se objesio oko vrata – i još jednom, s ovog mjesta, ponovim pobjednički slogan: “Ja sam Gospodin Bog vaš, i nemajte drugih bogova uz mene!” Hvala još jednom!
– Lijepo to zvuči, gospodine Bože – ledenim glasom prekinut će Ga Mislav Bago – ali za natpolovičnu većinu i mandat za sastavljanje vlade ipak ćete morati potražiti koalicijskog partnera. Jeste li već kontaktirali vodstva ostalih stranaka i tko vam je u ovom trenutku najbliži?
Tu će Gospodin Bog Otac Svemogući prvi put pokolebati u svojoj svemogućnosti. Koalicija sa SDP-om, uvjerili su ga, ne bi bila dobro primljena u narodu, HDZ traži predsjednika Sabora, potpredsjednika Vlade, te resore financija, gospodarstva, pravosuđa i graditeljstva, a predsjednik Ivo Josipović izbornom pobjedniku uporno odbija dati mandat, s obrazloženjem da “ne vjeruje pretjerano u novog premijera”. Tjednima će trajati mučni pregovori prije nego između HDZ-a, Boga i Ive Josipovića konačno bude postignut dogovor, a novi Sabor tijesnom većinom i dugačkim aplauzom potvrdi vladu Gospodina Boga Oca Svemogućeg.
Izaći će novi premijer za saborsku govornicu i čitati tekst svečane prisege, “da ću se pridržavati Ustava i bla bla bla”, “da ću savjesno i odgovorno bla bla bla”, sve dok ne dođe do kraja, pa se okrene predsjedniku Sabora.
– Što je bilo? – upitat će zbunjeno Vladimir Šeks.
– Pa ovo na kraju, “tako mi Bog pomogao”?!?
– Gospode Bože, nisam ja Luka Bebić i ne znam što kaže poslovnik – podrugljivo će Šeks pogledati prema prvoj klupi – ali znam što kaže zakon, i bojim se da ćete morati položiti prisegu kako piše, inače je ona u pravnome smislu invalidna.
– Ja znam samo što kaže zakon kojim sam ja na ovim izborima pobijedio – lecnut će se dragi Bog. – A on kaže: “Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!”
Saborskom dvoranom prolomit će se oduševljeni aplauz, ali po neumoljivom tumačenju odbora za Ustav i zakonodavstvo Šeks će ispasti u pravu, i Gospodin Bog Otac Svemogući po drugi put će se pokolebati u svojoj svemogućnosti.
Treći put u svojoj će se svemogućnosti pokolebati već na prvoj sjednici nove vlade, kada se odluči konačno uhvatiti u koštac s krizom i naumi u Sabor uputiti prijedlog izmjena i dopuna Zakona o radu – “Sjeti se da svetkuješ dan Gospodnji!” – a HDZ-ovi mu partneri objasne da Ivica Todorić zapošljava četrdeset hiljada Hrvata, te da bi potpuna i beziznimna zabrana rada nedjeljom urušila hrvatsko gospodarstvo.
Popustit će Svemogući pred pritiscima, jer će mu HDZ zaprijetiti napuštanjem Vlade i parlamentarnom krizom, pa će se umjesto zabrane rada nedjeljom hrvatski premijer sa svojim suradnicima posvetiti temeljitoj ekonomskoj reformi. Pokolebat će se tako Svemogući u svojoj svemogućnosti i četvrti put, kad njegov prijedlog gospodarskih reformi – kratko i jednostavno “Ne ukradi!” – naiđe na žestoki otpor koalicijskih partnera.
Peti put u svojoj će se svemogućnosti pokolebati kad dva mjeseca kasnije ponudi pročišćeni tekst reformskih zakona, “Ne poželi nikakve stvari bližnjega svoga!”, a HDZ demonstrativno izađe iz vlade i nastupi najteža parlamentarna kriza u novijoj hrvatskoj povijesti.
U posljednji čas, dva dana pred istek zakonskog roka za raspisivanje novih izbora, predsjednik Josipović objavit će kako su pregovori Gospodina Boga Oca Svemogućeg, te koalicije SDP-a, HNS-a, HSU-a i IDS-a uspješno okončani, i Hrvatska će dobiti novu vladu. I opozicija i mediji i Crkva udarit će po “neprirodnoj božjo-bezbožnoj koaliciji”, i tek što ih Gospodin uvjeri kako svaka vlada ima pravo na stotinu dana mira, Međunarodni sud za ratne zločine potvrdit će dugogodišnje zatvorske kazne hrvatskim generalima.
Tražit će desnica u Saboru prekid suradnje s haškim sudom, trenutačnu obustavu sudskih progona hrvatskih branitelja i oslobađanje svih Hrvata osuđenih za ratne zločine. “Ne ubij!”, vikat će promuklim glasom hrvatski premijer nadglasavajući žamor u Saboru, šesti put pokoleban u svojoj svemogućnosti.
Izaći će onda na ulice ratni veterani predvođeni biskupima i svećenicima, i tražiti da Gospodin Bog Otac Svemogući svjedoči u Haagu u obranu hrvatskih generala. “Ne reci lažna svjedočanstva!”, odgovorit će premijer prije nego izviždan i izvrijeđan, brišući s dugačke brade razbijena jaja, pobjegne u crni audi i zbriše sa splitske Rive, sedmi put pokoleban u svojoj svemogućnosti.
Osmi put u svojoj će se svemogućnosti Svemogući pokolebati kad nakon ljetne pauze na dnevni red dospije Njegov prijedlog Zakona o seksu, kojim bi bili zabranjeni svi seksualni odnosi osim onih između dva bračna partnera suprotnih spolova, i to isključivo u plodne dane i bez upotrebe kontracepcije. “Ne sagriješi bludno!”, obrazlagat će svoj radikalni prijedlog hrvatski premijer, dok ministri iz SDP-a i IDS-a budu napuštali sjednicu Vlade.
Deveti put u svojoj će se svemogućnosti pokolebati kad koalicijskim partnerima potom ponudi pročišćeni tekst Zakona o seksu, “Ne poželi ženu ili muža bližnjega svoga!”, kad Jakovčićev IDS demonstrativno izađe iz vlade, a Svemogući ostane bez saborske većine i nastupi nova parlamentarna kriza.
Ponovo će tada na ulice izaći Facebookovci, mladost umorna od izbora, pregovora, vlada, neprincijepijelnih koalicija i parlamentarnih kriza, tražeći zabranu prava glasanja za sve starije od trideset. Sedmog dana obratit će im se hrvatski premijer – “Poštuj oca i majku, da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji!” – studenti i srednjoškolci grdo će ga izviždati i ismijati, pa će se Svemogući tako i deseti put pokolebati u svojoj svemogućnosti.
Konačno, vidno iscrpljen i izmožden sazvat će konferenciju za novinare i kratko objaviti kako daje ostavku “iz osobnih razloga”. Pobjeći će Gospodin Bog Otac poput Sanadera, povući će se do jučer Svemogući, a po novome Mnogomogući Ali Ne I Svemogući, nakon jedva godinu dana, vratit će se na svoje imanje i posvetiti meteorologiji i seizmologiji.
– Alo, Svemogući – zajebavat će ga gore onaj krezavi rogonja.
– Ti mi se javi! – uzvratit će cinično Mnogomogući.
– Jebiga, stari – spremno će dočekati krezavi. – Izdržao sam duže od tebe.
Globus, 22.03.2011.
Peščanik.net, 31.03.2011.