- Peščanik - https://pescanik.net -

Umešani su i ljudi koji nisu na optužnici

Miloš Simović, pripadnik „zemunskog klana” izjavio je juče u Specijalnom sudu u Beogradu da postoje ljudi koji su umešani u atentat na premijera Zorana Đinđića, a čija imena nisu na optužnici. Priznajući da je i sam bio deo zavere o ubistvu premijera, Simović je rekao da je o političkoj pozadini tog zločina kao i o pobuni Jedinice za specijalne operacije već sve rekao zamenicima specijalnog tužioca i da će o tome pred sudom govoriti zavisno od razvoja događaja na suđenju.

„Siguran sam da će uskoro biti pokrenut postupak o političkoj pozadini atentata i da će se ta enigma rešiti. Pored Milorada Ulemeka Legije i pokojnih Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića, još samo moj brat Aleksandar i ja znamo ko sve stoji iza atentata na Đinđića. O tome sam razgovarao sa tužilaštvom i sada je na državi da se suoči sa istinom. Ja sam tu i verujem da će istina isplivati”, kazao je Simović u ponovljenom postupku za ubistvo Zorana Đinđića.

On je dodao da zna da je bilo političkih opstrukcija da se obustavi istraga ubistva premijera, ali da je, po njegovoj oceni, sada sve poznato tužilaštvu i, kako je rekao, „automobil je u njihovom dvorištu” a država treba da pokaže da li postoji nezavisno ili zavisno sudstvo. Kazao je da njegov brat nije želeo da govori o pozadini atentata jer se plašio da ne ugrozi njegov život, što je, kako je dodao, i bilo opravdano.

Simović je svoje izlaganje započeo rekavši da žali zbog ubistva premijera i da izjavljuje saučešće njegovoj majci i porodici.

„Družio sam se sa ljudima od kojih su naručivana ubistva i uživao sam njihovo poverenje. Ubistvo Zorana Đinđića za mene je bilo obično ubistvo. Ja sam 2003. godine imao 20 godina i nisam znao šta znači reč Ustav i šta je to rušenje ustavnog poretka. Kada je ubistvo Zorana Đinđića naručeno, imajući u vidu od koga to potiče, smatrao sam da moram da ispunim taj zadatak i da ja tu ne mogu ništa da promenim”, rekao je Simović, precizirajući da je „zadatak” dobio od Spasojevića. On je objasnio da je njegovo zaduženje bilo da prati kretanje premijera, obaveštava Spasojevića i da njegove zadatke prenosi drugim ljudima.

„Ako bih sada govorio o tome detaljnije, uskratio bih vam odgovore na mnoga pitanja o političkoj pozadini atentata i o pobuni JSO. Besmisleno je da sada razotkrivam krivična dela koja su mi stavljena na teret. Time bih sebe i svoje bližnje životno ugrozio. Svoj iskaz ću dopuniti u zavisnosti od razvoja ovog postupka”, izjavio je Simović, tražeći od suda da mu, pre nego što saopšti čitavu odbranu, sud dopusti suočenje sa svedocima saradnicima Dejanom Milenkovićem Bagzijem i Ljubišom Buhom.

Simović je još dodao da nije tačan navod optužnice da je on, na dan atentata, stajao kod bolnice „Rudo” i najavljivao dolazak kolone premijerovih vozila, ali je rekao da će o svojoj ulozi govoriti kasnije u postupku.

Sretko Kalinić, kome se, zajedno sa Simovićem ponovo sudi za ubistvo Đinđića, odbacio je sve navode optužnice, tvrdeći da nema nikakve veze sa tim atentatom.

„Na dan 12. marta 2003. godine bio sam u stanu u Ulici vojvode Stepe 259, gde sam živeo sa kumom Miletom Lukovićem. Oko 12.30 sati Luković me je pozvao telefonom da dođem po njega i Zvezdana Jovanovića u stan u Novom Beogradu. Kum je psovao i govorio da džukele nisu zapalile kancelariju i ćebe i da je Zvezdan zveknuo premijera”, ispričao je Kalinić, koji je prema optužnici, zajedno sa Lukovićem, kružio automobilom oko Vlade Srbije sa zadatkom da pomognu atentatorima u slučaju sukoba sa policijom.

Kalinić je dodao da je Zvezdan Jovanović, koji je pravnosnažno osuđen kao neposredni atentator na premijera, prespavao tu noć u njegovom stanu.

„Kada smo gledali snimke na televiziji i videli Janjuševića kako ulazi u BMV, rekao sam: ’Evo, živ je’, ali je Zvezdan kazao: ’Garantujem ti da nije živ’”.

 
Politika, 13.09.2011.

Peščanik.net, 14.09.2011.