- Peščanik - https://pescanik.net -

Unutrašnje granice Evrope

Na obali Elbe

Zaustavljam se na sredini najlepšeg mosta Drezdena i ustrajno zurim u reku Elbu koja razdvaja istočni od zapadnog dela Evrope. Negde se između povlači Istočno-srednja Evropa, onaj prostor koji je u osamdesetim godinama predstavljao utopiju i nadu. Guši me ono isto osećanje nesigurnosti kao na novosadskim mostovima. Jer na ovim mostovima je sve dvosmisleno – i  svest o identitetu, i granice, i sistemi vrednosti. U centru Drezdena uzdižu se ogromne dizalice, građevinski kranovi, posle dvadeset godina od ujedinjenja, u nekadašnjoj Istočnoj Nemačkoj se još uvek neumorno gradi, obnavlja, međutim, uprkos tome, još uvek nema vidljivih uspeha u brisanju razlika između dva dela Nemačke. A kako bi tek bilo moguće ukidanje razlika između istočnog i zapadnog dela Evrope? Kad u Nemačkoj čovek stupi nogom na trotoar, smesta će znati da li se nalazi u njenom istočnom ili zapadnom delu. Koliko je još godina potrebno da prođu, pa da ove razlike nestanu? Nagađanja su brojna, ali u ozbiljnije prognoze niko se ne upušta. Ako se bogata Nemačka toliko muči s tim pitanjem, šta će onda biti sa zemljama Istočno-srednje Evrope? Većina je ušla u Evropsku uniju, a mi smo se odrekli istočno-srednjo-evropejstva. Možda zbog toga što bežimo od starih trauma, umesto da se sa njima suočimo. Sad već pripadamo Evropi, čujem trijumfalnu rečenicu. U devedesetim godinama sam se još nadao da će to tako da bude, i da će svaki dalji govor o Srednjoj Evropi biti bespredmetan. Oni koji su pre toga sanjali o novoj Srednjoj Evropi, naglo su ućutali. Sloboda je, međutim, otkrila pravo lice Istočno-srednje Evrope, lice koje je socijalizam prepredeno prikrivao. Po tom pitanju socijalizam je bio poput morfijuma. Danas se ispostavlja da autoritarni socijalizam nije slučajno na ovim prostorima, svojevremeno, pustio tako duboke korene, jer se hranio takvom tradicijom koja ga je usmeravala prema Gulagu. Sad više ne verujem da su mase bile te koje su oborile socijalizam, rekao bih da je socijalizam izvršio samoubistvo. Šta bi mu drugo i preostalo, ako je odbio kretanje u tom smeru? Noviji srednjo-evropski događaji pak govore o tome da je autoritarnost starog kova zamenjena novom, odnosno, da je posle plišanih revolucija na scenu stupila plišana autoritarnost. Nacije koje žive na ovim prostorima bore se sa zaista bolnim pitanjima, ali su dobijale, po pravilu, rđave odgovore. Srednja Evropa je u potrazi za novim, strogim ocem koji će čvrstom rukom da je vodi u tobožnjem carstvu slobode.

Preveo Arpad Vicko

Autonomija.info, 27.03.2011.

Peščanik.net, 28.03.2011.