“Crni šerif” ponovno jaše iliti: “ma, možete mi ga…”
Izbori su i u Njemačkoj, u prvu nedjelju, 27.01, pa ako i na pokrajinskim nivoima, u Hessenu i Niedersachsenu. U finišu grube i ružne izborne kampanje, u kojoj se nisu birale ni riječi ni sredstva, uključio se pri samom kraju i nobelovac Günter Grass, poručivši u formi metafore hessenskom premijeru Rolandu Kochu (CDU) da je fašista ili barem fašistički pripravnik. Grass je, uzgred rečeno, već pola stoljeća aktivni sudionik svih mogućih SPD-ovih predizbornih kampanja, bio se razišao sa SPD-om samo nakratko 1993. godine zbog pristajanja SPD-a na pooštravanje odredbi Zakona o azilu. No, vratio se, ne može Grass bez miješanja u politiku, od kada je prvi put u šesedesetim godinama prošloga stoljeća podržao svoga prijatelja pokojnog Willy Brandta, koji je tada bio još samo gradonačelnikom podijeljenog Berlina…
Ovi izbori, posebice u Hessenu, važe i kao test za “velike koalicionare” u Berlinu, hoće li Unija (CDU i CSU) i SPD uopće izdržati do kraja legislature (2005-2009)? Ankete govore, inače, da se u Hessenu radi o tijesnoj utrci između vladajuće CDU i njenih potencijalnih koalicionara “Liberala” (FDP), na jednoj, te SPD-a, Zelenih, pa i “Ljevice”, na drugoj strani. S “Ljevicom”, u prvom redu zbog SPD-ove pobjegulje Oskara Lafontaninea, neće niti SPD niti “Zeleni” u koaliciju, takvo što je moguće samo u bivšem DDR-u, ali ne i u zapadnim djelovima zemlje. Pa, ipak, strahovi od gubitka vlasti u CDU su veliki, o tomu i govori njihov glavni izborni plakat u kojem se nekulturno poigrava sa stranim imenima vođa SPD-a i Zelenih – Ypsilanti i Al Waznar – pa se poručuje da se treba spriječiti “lijevi blok” – njih dvoje i komunista (“Linksblock verhindern – Ypsilanti, Al-Wazir und Kommunisten stoppen!”) Dakako, da se simpatična Andrea Ypsilanti i vrlo nadareni političar Tarek Al Waznar zovu Schmidt i Meyer ne bi ih se tako olako moglo diskvalificirati…
Ono što je ovaj put kazao nobelovac Günter Grass misle, pak, ne samo SPD-ovci, nego i brojni objektivni i neutralni ljudi. Grass je u interview za “Deutschlandfunk” ukazao, u suštini, da Rolanad Koch sa zahtijevom za pooštravanjem omladinskog kaznenog zakonika vodi opasnu “demagošku kampanju”. I drugi, objektivniji od Grasssa, govore da je Koch, čije preziime znači kuhar, presolio ovaj put čorbu malo jače. U tom se kontekstu dadu razumijeti i Grassove riječi kako je “jezik gospodina Kocha NPD-jezik, kojeg mi poznajemo”. Opasno je u cijeloj ovoj priči, pojasnio je dalje Grass, što se ovom retorikom služi političar vladajuće partije. Grass se nada, međutim, da su ljudi u Hessenu i Njemačkoj pročitali “kuhara” i da su shvatili da se ovdje radi o “apelu za neprijateljstvo prema strancima”! Najopasnije je, a i priličito “odurno”je, ukazao je još 80.godišnji njemački nobelovac, što se kancelarka Angela Merkel (CDU) nije distancirala od Kochove izborne kampanje. A ona ne samo da se nije uzdržala, nego je nesimpatičnog “kuhara” i izrijekom podržala, iako joj se intimno, vjerojatno, gadi, a to je učinio i bivši kancelar Helmut Kohl, pa sve zajedno popriličito zaudara. Izgubile se granice između izbornih obzira i dobra ukusa. Sve miriše na političku nekulturu, dakako…
Roland Koch nije, niti ranije bio mnogo simpatičan političar, ali načinom kako je ovaj put zatražio pooštravanje kažnjavanje mladih stranaca, podsjetio je na naše demagoge. On se, i inače, služi trikovima na račun stranaca, tako je i došao prvi put na vlast 1999. godine, bacivši sve na kartu protivljenja liberalizaciji zakona o stjecanju njemačkog državljanstva. Kontroverzni Koch ne krije, inače, da – kada govori o potrebi pooštrenja kaznenih mjera za malodobne delinkvente – misli osobito na one stranoga podrijetla, jer to ovdje donosi dodatne poene. Zato Koch i srlja iz krajnosti u krajnost, primjerice zahtijevom da se osnuju “odgojni logori”, da se maksimalna zatvorska kazna za mlade produlji s 10 na 15 godina. Rolandu Kochu je do onog pretučenog umirovljenika i mladih nasilnika koliko do lanjskog snijega, ali “crni šerif” ponovo jaše, jedino bi ga mogla u pobjedničkom pohodu ugroziti neumjerenost. Jednog mladog prijestupnika je, inače, poslao prije par dana nazad u Sibir. Zatražio je, također, da se krivično progone i mlađi od 14 godina, pa su se od takvog zahtijeva morali ograditi i u vrhu CDU, primjerice opunomoćenica za integracije Maria Boehmer. Kada su anketne vrijednosti pokazale da mu opada popularnost vratio se “crni šerif” oprobanom sloganu “za slobodu a protivu socijalizma”…
U pravu je Grass, najgore je u cijeloj priči što je vrh CDU, uključivo njemačku kancelarku, stao uz Kocha, a Angela Merkel je neprincipijelno zahtijevala putem generalnog tajnika CDU Pofale da se do hessenskih pokrajinskih izbora susretnu vrhovi CDU i SPD kako bi razgovarali o Kochovom zahtijevu, na što mu je oštro uzvratio šef frakcije SPD-a u Bundestagu Peter Struck: “Ma, možete mi ga malo …”
Inače, Peter Struck nije ostao samo na ovoj “nonšalanciji”, nego je precizirao: “Od kancelarke zahtijevam da se posveti ulozi šefice vlade, umjesto da djeluje kao predsjednica CDU-a… Nije odlučujuća prijetnja kaznama nego prevencija krivičnih djela. Nužno je da pokrajine sukladno svojim nadležnostima zaposle više sudaca, više socijalnih radnika i uvedu brojne druge mjere predostrožnosti. Sve to valja učiniti prije nego se počne raspravljati o izmjenama saveznih zakona.”
Slično misle i brojne udruge stranaca u ovoj zemlji, koje su se oglasile ogorčenim protestima protivu Kocha. Iz turskih udruga se ukazuje posebice da se ne mogu protjerivati u Tursku mladići koji su se rodili u Njemačkoj, nego se moraju ovdje i kažnjavati i pevaspitavati, ukoliko su već počinili neko krivično djelo.
I po priopćenju Saveza sudaca Hessena i Sindikata policije Hessena, upravo je Roland Koch za devet godina koliko je premijer programima štednje i sanacije javnog proračuna žrtvovao radna mjesta brojnih sudaca, policajaca i socijalnih radnika.
S tim u svezi je i predsjednik SPD-a Kurt Beck precizirao: “Kada se, kao sada u Hessenu, nakon zatvaranja više od 1.000 radnih mjesta u policiji, 240 radnih mjesta u sudstvu i brojnih drugih radnih mjesta u pravosuđu glasno počnu iznositi politički zahtjevi uz svjesnu računicu da bi mogli zazvučati kao da se u prvome redu odnose na strance, onda je to prvorazredna svinjarija, a ne politika”
Dakle, ako je uopće za utjehu, političkog primitivizma ima u izobilju i negdje drugdje, a ne samo na Balkanu i u zemlji Srbiji…
Bielefeld, 26.01.2008.
Epilog nedjeljnih izbora u Hessenu (i Niedersachsenu):
Osveta glasačkog tijela za Kochov jeftini populizam
Izbori u Hessenu (i Niedersachsenu) su završeni, na dnevnom redu je potraga za koalicionim partnerima. Ali, ma kakvi budu rezultati te potrage za koalicionarima u Hessenu ostat će zapamćeno da je 4,5 milijuna građana s pravom glasa u Hessenu većinski kaznila dosadašnjeg premijera Rolanda Kocha (CDU), jer ih je potcijenio uporabom jeftinog populizma. A takvo što je već dobro ne samo za političku kulturu u ovoj zemlji…
Koliko je CDU kampanja u Hessenu bila ružna ponajbolje svjedoči i njen poznati izborni plakat u kojem se nekulturno poigravalo sa stranim imenima vođa SPD-a i Zelenih – Ypsilanti i Al Waznar – “Linksblock verhindern – Ypsilanti, Al-Wazir und Kommunisten stoppen!” Već smo kazali, da se simpatična Andrea Ypsilanti i vrlo nadareni političar Tarek Al Waznar zovu Schmidt i Meyer ne bi ih se tako olako moglo diskvalificirati. I još nešto, čim je Koch, čije prezime na njemačkom jeziku znači “kuhar”, uvidio da je presolio čorbu vratio se oprobanom CDU poslijeratnom sloganu “za slobodu a protivu socijalizma”. No, nije mu pomoglo, bilo je kasno, građani su mu se osvetili jer se poigrao njihovim strahovima i njihovom (ne)kulturom.
Kršćansko demokratska unija (CDU) njemačke kancelarke Angele Merkel je, inače, na ovim izborima u Donjoj Saksoniji (Niedersachsen) i Hessenu zabilježila posve različite rezultate. Na prvima je trijumfirala, a na drugima je prošla kao bos po trnju. Socijaldemokratska partija Njemačke (SPD) je, logično, zabilježila posve obrnut rezultat, u Donjoj Saksoniji je nastavila “slobodan pad”, a u Hessenu se “vratila iz mrtvih”. Interesantno je, pak, da je u obje njemačke pokrajine “Ljevica” (Die Linke) uspjela ući u parlamente, pa su sada “komunisti” realnost u tri zapadnonjemačke pokrajine. Odranije su, naime, nazočni ne samo posvuda na istoku zemlje, nego i u parlamentu u Bremenu, koji ima status i hanseatskog slobodnog grada i jedne od 11 zapadnonjemačkih i jedne od svih 16 njemačkih pokrajina.
U stvari, CDU izgubila ovaj put i u Donjoj Saksoniji oko 6% u odnosu na prethodne izbore, ali može – s osvojenih 42,5% glasova građana koji su izišli na izbore (svega 57%) i s Christianom Wulffom kao premijerom – komotno nastaviti vladati u koaliciji s FDP-om, koji je osvojio 8,2%. Kako je pomenuto, donjesaksonska SPD je sa osvojenih svega 30,3% u odnosu na ranijih 33,4% nastavila “slobodan pad” i u ovoj nekadašnjoj SPD-ovoj utvrdi, a “Zeleni su ovaj put osvojili 8%, što je nešto malo više nego na prošlim izborima. Relativni dobitnik ovih izbora je i ovdje “Ljevica”, koja ulazi sa 7,1% po prvi put u parlament u Hannoveru.
U saveznoj pokrajini Hessen je na kraju prebrojavanja svih glasova izišla, ipak, CDU kao najjača partija s osvojenih 36,8 % glasova, što je samo za 0,1% više od SPD (36,7%). Unatoč tomu je CDU istinski gubitnik ovih izbora, jer je izgubila circa 12% glasova u odnosu na izbore od prije pet godina. Odučujuće je pri tomu što CDU nije u stanju niti čisto računski formirati tzv. građanski blok, pod kojim se ovdje misle kršćanski demokrati (CDU) i “liberali” (FDP), pa ako je FDP osvojila čak 9,4% glasova, što je njen sjajan rezultat, najbolji od 1970. godine. “Zeleni” su neočekivano osvojili samo 7,5%, unatoč tomu što je iz SAD nakratko doletio i Joschka Fischer kako bi ih podržao u kampanji. “Ljevica” je osvojila 5,1% i po prvi put, kao i u Donjoj Saksoniji, ulazi u parlament u Wiesbadenu.
“Ovi su izbori za nas gorak poraz. No odlučujuće je pitanje – je li još uvijek moguća građanska većina u Hessenu? Ako je moguća, onda sam ja zainteresiran da formiram vladu s Liberalnom strankom”, izjavio je odmah poslije objavljivanja službenih rezultata dosadašnji hessenski premijer Roland Koch. U stvari, za njega postoje samo dvije i to samo teoretske mogućnosti: prva je “velika koalicija” s SPD-om, a druga je “Jamajka koalicija” s FDP-om i “Zelenima”, jer su i one – poslije izrazito ružne izborne kampanje koju je vodio Koch – unaprijed isključene.
Sve je, dakle, teoretski mogućno, pa i novi izbori u Hessenu. CDU i SPD su osvojili, naime, po 42 zastupnička mjesta u parlamentu u Wiesbadenu, FDP jedanaest, “Zeleni” devet i “Ljevica” šest. Time nemaju niti CDU i FDP, na jednoj, niti, pak, SPD i “Zeleni”, na drugoj strani, većinu u hessenskom parlamentu. Bilo kakva suradnja s “Ljevicom”, pa, čak, i da njena vlada bude samo “trpljena”, ne dolazi u obzir, kazala je bezbroj puta tijekom i poslije izbora moralna pobjednica ovih izbora u Hessenu, SPD-ova prvakinja Andrea Ypsilanti. Upravo iz redova “Ljevice” stižu joj, naravski, ponude za koaliranjem. Jedan od vođa izborne kampanje “Ljevice”, po imenu Bodo Ramelow, likuje jer se njegova partija “čvrsto etablirala u njemački partijski spektar”, a izrazio je i spremnost za “toleriranjem manjinske vlade” gospođe Ypsilanti, koju je samo prije tri-četiri godine tadašnji njemački kancelar nazivao pošprdno “gospođom X i Y”. Njeni su napori sada usmjereni ka formiranju tzv. semafor koalicije, u kojoj bi bili SPD, Zeleni i FDP…
Nitko ne zna u ovom momentu kakav će biti politički rasplet u Hessenu, mogući su, dakako, i novi izbori za dva-tri mjeseca. No, ukoliko njih ne bude, Roland Koch mora tražiti svoju političku budućnost u Berlinu, u Hessenu je ona okončana “brutalnim padom”, kako je to likujući ocijenila Andrea Nahles, jedna od potpredsjednica SPD-a. Spekulira se da bi Kochovi konzervativni prijatelji u Berlinu, u saveznoj vladi i u centrali CDU, mogli za njega, ipak, pronaći neko “kadrovsko riješenje”, recimo da se blijedi ministar obrane Franz Josef Jung (CDU) povuče s funkcije, a Koch bude hitno kooptiran u vladu Angele Merkel. Drugi govore o tomu da bi se Koch mogao posvetiti odvjetničkom pozivu, pravnik je po profesiji, a time mu se bavio i otac, koji je bio nekoć i ministar pravosuđa u hessenskoj vladi…
Posljedice ovog malog političkog potresa u Hessenu za međusobne odnose “velikih koalicionara” u Berlinu je još nemoguće ocijeniti. U svakom slučaju, vrijedi zabllježiti da se Njemačka i na ovim izborima pomjerila ulijevo, što je više posljedica neoliberalističke pustoši u ovoj zemlji, nego neke posebito mudre politike SPD-ovih ili prvaka “”Ljevice”. Uostalom, SPD-u ostaje nerješiv problem, kako biti istovremeno “u centru” i konkurirati s uspijehom Uniji (CDU/CSU) a biti i “lijevo”, nedaleko od “Ljevice”, koja je sve uspeješnija što ljudi teže žive…
No, mora se kazati, također, kako ima i neke pravde u tomu što je Roland Koch dobio “brutalan račun” za populističku kampanju, utemeljenu na poigravanju strahom i mržnjom prema strancima. Koliko je Koch bio “prevršio mjeru” govore upravo riječi nobelovca Güntera Grassa, koji je putem “Deutschlandfunka” izrazio nadu da su ljudi u Hessenu i u cijeloj Njemačkoj pročitali “kuhara” i da su shvatili da se ovdje radi o “apelu za neprijateljstvo prema strancima”! I bi, odista, tako, većina građana u Hessenu je “pročitala” Kocha i sljedbeno tomu kaznila ovu vrstu političkog primitivizma. Es ist auch gut so, kazao je berlinski gradonačelnik Klaus Vowereith, kada se “outirao” kao homosexulac. I dobro je da je tako, to znači. A i ovo je poučno, baš za nas, nema šta…
Bielefeld,
Peščanik.net, 28.01.2008.