- Peščanik - https://pescanik.net -

Upućeno „opštem broju“

Stariji se možda sećaju one parole o bazi i nadgradnji, ili, kako ono beše kod Karla Marksa – o punom stomaku i mišljenju, slobodnom. Ovoga put reč je o hladnom stomaku koji je navalio da zove „opšti broj“ Beogradskih toplana, e, ne bi li poboljšao bazu, za „nove radne pobede“.

„Hvala na razumevanju“, kaže ljubazan broj 2093 – 011, jedan i jedinstveni, samo taj broj, na koji možete zavapiti. Onda sledi da se „u međuvremenu“ ispovedite u smislu adrese, „hvala na razumevanju“, i onda muzika, muzika, te sve ponovo, uz obaveštenje šta sve možete naći na sajtu, i o „procenjenom vremenu čekanja“.

Kako hladni stomak ima golemo iskustvo o radu podstanice koja treba da dobaci protok energije do objekta i subjekta, raspolaže i nizom telefona dobrih ljudi iz Toplana, uspeva da stigne do onih koji se osećaju odgovornima, te tu istrese svu ohlađenu žuč, a posebno u povodu telefona na koji je upućen „zašto mi govorite da tamo, na globalnom, moram da prijavim smrzavanje kada dobro znate da je do glasa sa druge strane žice nemoguće stići“, „niste dovoljno zvali“.

Ali, kako „pijane i lude i bog čuva“, za izvesno vreme javlja se, sam, odgovorni inženjer i kaže: „Bili ste u pravi, telefon ne radi, opet su pokradene bakarne žice“. I tu beše moj spas. Došli su, popravili unutar objekta šta se popraviti moglo, i otišli. Hvala.

Međutim, tokom čitave operacije, i mnogobrojnih konsultacija, a i po rezultatu da se ipak zaključiti da „možete ugraditi atomsku bombu, ali to neće poboljšati nedovoljan napon energije iz podstanice“, to mu dođe kao jedna opšte poznata stvar, da tu nešto „u čvoru“, nije u redu. Što se pogotovo sada, sa velikim opterećenjem Elektrana ne može rešiti, razumem, biće bolje kada bude toplije, razumem, razumem da su i drugi ljudi i „domaćinstva“ u problemu, razumem. Ali, ono što ne razumem jeste da „opšte poznata stvar“, o nedovoljnom naponu i da ne objašnjavam sve ostale tehničke uslove koje sam godinama nastudirala, nikako ne smanjuje pozamašne račune za grejanje. Kao deo „komunalija“ koje morate platiti da ne biste život provodili u cenjkanju i objašnjenjima, i da ne biste bili tuženi, te se isključivo bavili time ako ne do kraja života, onda jedan dobar deo istog.

Preko čitave godine, mesečno imate da uplatite silne para za grejanje za koje je „opšte poznato“ da je nedovoljan jedan, ili dva, jer treba „da vam uđe“, ne četrdeset, već osamdeset nečega. I to je ono što ne možete popraviti sami nikako, čak „ni ugradnjom atomske bombe“. Pa zašto nam onda šalju takve račune kada znaju da ne greju. Zato što se nismo do sada žalili. E, pa evo, javno se žalim. I to bez straha da ćemo ostati i bez onih četrdeset.

E, sada, večeras u CZKD-u imamo program „Šta bi Dikens danas pisao“ povodom dve stotine godina od rođenja Čarlsa Dikensa.

Ne, nećemo otkazati program zbog snega i zime, ne pada nam na pamet, sneg čistimo, i čistićemo. I nema ništa od štednje, ni u EU, ni kod nas, ima samo od produkcije i akcije. Od kako su posle NATO intervencije devedeset i devete ideološki i politički, propagandno, uspeli da strpaju narod u podrume i u vreme pomračenja sunca, zapatio se strah i ucena da će se „nešto strašno desiti“ ako iz kuće izađete. Građani se artikulišu u javnom prostoru, napolju, makar i sneg čistili. „Nadgradnja“ može da povuče „bazu“, „luksuz“ akcije smeni strah, strepnju i trpnju.

Pogledajte samo onu staru gospođu u planini koja se čudi helikopteru što je spasava, dok ona ide da nahrani stoku – po snegu, nego šta.

 
Danas, 07.02.2012.

Peščanik.net, 08.02.2012.