- Peščanik - https://pescanik.net -

Uputstva za narušavanje ugleda

Fotografije čitateljki, Dijana Zadro, Put kući 1996.

U senci tragičnog napada u Parizu i masovnih ubistava u Nigeriji, možda je pravi trenutak da pogledamo šta smo mi uradili sa devedesetima, kada su iz naše zemlje dolazile slične vesti, kada su zbog vere, mržnje i ratnohuškačke propagande na nišanu takođe bili nevini ljudi. Posebnu pažnju zaslužuju napori institucija i pojedinaca da se u regionu i Hagu dođe do istine i pravde za žrtve sukoba u Jugoslaviji.

Proteklih meseci smo svedoci pokušaja da se u Srbiji naruši ugled Tužilaštva za ratne zločine, u prvom redu tužioca Vladimira Vukčevića i njegovog zamenika Bruna Vekarića. U tabloidima teče sistematska diskreditacija Tužilaštva, koje se besmislenim lažima sumnjiči za izdaju i špijunažu u korist SAD. Lansirana je i netačna tvrdnja o nelegalnosti izbora zamenika tužioca. Ukazuje se na finansijsku podršku Ambasade SAD Tužilaštvu: dodavanjem dve nule honorar koji je isplaćen Brunu Vekariću je sa 3.000 dinara povećan na 300.000.

Napad na Tužilaštvo krenuo je od predstavnika zakonodavne vlasti Milovana Drecuna, bivšeg novinara, sada poslanika vladajuće stranke, koji naravno nije pozvan na odgovornost. Naprotiv, zbog izmene zakona po hitnom postupku, ukinuta je mogućnost da tužilac za ratne zločine ostane na dužnosti do isteka mandata i on će u skladu sa novim zakonom biti penzionisan. Ovaj zakon prozvan je „lex Vukčević“. Motivi za napade na Tužilaštvo preko medija i hitno slanje tužioca Vukčevića u penziju nalaze se u odgovoru na pitanje: kome je laknulo zbog toga.

Podsetimo, politička volja za obračun sa organizovanim kriminalom i ratnim zločinima stvorena je tek 2003, posle višegodišnjih napora pre svega ubijenog premijera Zorana Đinđića. Efekti rada specijalnog suda i ovog tužilaštva mogli su biti veći, ali činjenica je da je od 44 podignute optužnice do osude došlo u 35 predmeta. Rešavani su slučajevi Skočić, Bihać, Ovčara, Gnjilanska grupa, Zvornik i mnogi drugi, uz dobru saradnju našeg sa tužilaštvima koja se ratnim zločinima bave u BiH i Hrvatskoj.

Da bi nam bili jasniji motivi za ovaj iznenadni napad na Tužilaštvo za ratne zločine moramo u jednačinu sa mnogo nepoznatih uključiti i najave novih optužnica koje će, nadajmo se, obuhvatiti odgovorne iz vrhova nekadašnje državne strukture i komandnog lanca u policiji. Slučaj otmice u Štrpcima dobija obrise. Privodi se kraju i rasvetljavanje uloge ratnohuškačkih medija u stvaranju mržnje prema susedima.

Da li biste na ulicama Pariza voleli da sretnete one koji su počinili masakr u magazinu Šarli Ebdo? Da li biste u Nigeriji želeli da sretnete one koji su u jednom danu ubili više od dve hiljade ljudi? Po toj analogiji, zašto bismo na ulicama Srbije sretali ljude koji su odgovorni za zločine iz devedesetih? Stvaranje društva bez straha je prioritet Srbije koja teži Evropskoj uniji. To dugujemo i ljudima koji će tek biti rođeni i koji će o ratovima devedesetih učiti iz udžbenika istorije, u kojima će biti i presude našeg suda za ratne zločine.

Autor je direktor YUCOM-a (Komiteta pravnika za ljudska prava).

Peščanik.net, 19.01.2015.