- Peščanik - https://pescanik.net -

Vanredno stanje ne važi svuda

Foto: Predrag Trokicić

Liturgijski život je nastavljen u crkvama u Srbiji uz neznatne izmene. Negde su samo vernici ostajali izvan hrama, držeći međusobno odstojanje, dok su na drugim mestima liturgije služene u porti hrama na otvorenom, tako da su i sveštenici i vernici stajali napolju. Mediji su izveštavali da su se pravoslavni vernici u Beogradu, Novom Sadu, Nišu i drugim gradovima pričešćivali iz iste kašičice (kao i do sada), navodeći pritom i saopštenje patrijarha Irineja u kojem se sveštenstvu nalaže da bogoslužbeni život „saobrazi odlukama Vlade Republike Srbije“. Naročito u vezi sa odlukom o zabrani javnog okupljanja više od petoro lica na jednom mestu.

Iz konteksta ovako poređanih informacija u okviru vesti, čitaoci su mogli protumačiti da je sveštenstvo radilo nasuprot patrijarhovim uputima. Ali nije baš tako.

Prvo, patrijarh je izdao saopštenje samo za područje Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke (gde spadaju Beograd i Zemun) za koje je neposredno nadležan kao episkop. On nema nadležnost da kao patrijarh uređuje crkveni život u ostalim eparhijama, odnosno na nivou cele SPC. Svaki je episkop pojedinačno nadležan za svoju eparhiju, pa tako i patrijarh za svoju. Drugo, u njegovom saopštenju se nigde izričito ne kaže da na osnovu odluke Vlade o zabrani okupljanja u crkvama prestaju liturgijska okupljanja. Način na koji je formulisano da se „bogoslužbeni život saobrazi odlukama“, znači da se liturgije nastavljaju. U suprotnom, ukoliko bogosluženja potpuno prestaju, ovo saobrazi ne bi imalo nikakvog smisla, jer je upravo liturgija najvažniji aspekt bogoslužbenog života.

Odluku ili preporuke na nivou SPC mogao je doneti Sinod, ali takvog saopštenja nije bilo. Sinod se oglasio povodom izveštavanja medija, upućujući svadljivo saopštenje u kojem se pominju nekakvi nezvani gosti, anticrkveni i antisrpski krugovi koji uz pomoć medija vode klevetničku hajku protiv SPC. Sinod smatra da država nema prava da se meša i uređuje način vršenja liturgije i način pričešćivanja pravoslavnih vernika. Navodeći da su preduzete mere – vernici izvan hrama na propisanoj daljini – dovoljne i potpuno u skladu sa odlukama Vlade.

U zapadnim zemljama, gde je država ozbiljnija nego ovde u Srbiji, situacija je drugačija za SPC. U Nemačkoj je obustavljeno služenje liturgije, dok se, recimo, u Austriji one obavljaju ali bez prisustva vernika. Grčka je takođe zabranila služenje liturgije, iako je Crkva i tamo pokušala da ignoriše odluke državnih organa. Grčka pravoslavna crkva bila je tema u Australiji, zbog načina pričešćivanja, ali je tamo nastavila sa bogosluženjima. Sličnih primera ima svuda u svetu gde postoji pravoslavna crkva i nema potrebe gomilati ih.

Ponašanje pravoslavnih crkava može izazvati zgražavanje i biti tumačeno kao nebriga prema ljudima i olako shvatanje opasnosti koje prete društvu od epidemije korona virusa. Ali da bi razumeli pravoslavnu „zadrtost“ u vezi sa služenjem liturgije u ovo nedoba, moramo imati u vidu da se u pravoslavlju poslednjih decenija dogodila tzv. „liturgijska obnova“.

Vernici su poučavani da je liturgija centar ili srce crkvenog života, te da ona nikada ne prestaje. Obnova je podrazumevala što redovnije prisustvo na liturgiji i što češće pristupanje svetoj tajni pričešća. I zbog toga sada za mnoge laike ali i sveštenike odustajanje od služenja liturgije može izgledati kao izdaja ili nestanak Crkve. Stoga su neke televizije kod nas prenosile uživo liturgiju iz pojedinih hramova, kako bi se pravoslavnim vernicima koji su ostali kod svojih domova pružio utisak neometanog nastavka crkvenog života.

Na nivou globalnog pravoslavlja, prestanak služenja liturgije u pojedinim državama može ojačati već postojeće podele među pravoslavnim crkvama. U tom smislu da Crkve koje su prestale sa bogosluženjima mogu izgubiti na ugledu u pravoslavnom svetu i biti označene kao apostate od pravoslavlja.

Epidemija korona virusa je pokazala da iz liturgijske obnove među pravoslavnima nisu proistekle nikakve hrišćanske vrline – kao što je zajednička briga za slabe i nemoćne – koje bi u ovakvim situacijama celokupnom društvu bile od koristi. I koje bi kod pravoslavnih hrišćana mogle stvoriti svest o ispunjavanju Božijih zapovesti i pored eventualnog prestanka služenja liturgije zbog epidemije korona virusa.

Niko iz režima se nije potrudio da prokomentariše ponašanje SPC u Srbiji, ali treba naglasiti da je i Sinodu stalo da se prikaže kako, na svoj način, ipak poštuje odluke Vlade Srbije. Očigledno je da je situacija sa epidemijom korona virusa za obe strane osetljiva. I da je stavila na probu prethodno dobre odnose patrijarha i članova sinoda sa režimom. Za sada izgleda da se obe ekipe trude da nekako preguraju ovu epidemiju, bez većih posledica po ranije sklopljeni pakt o saradnji.

Peščanik.net, 24.03.2020.

KORONA