- Peščanik - https://pescanik.net -

Vladavina poligrafa

Foto: Predrag Trokicić

Vlada je još 2009. godine usvojila Nacionalnu strategiju za borbu protiv organizovanog kriminala, sa ciljem da u Srbiji napravi najrazvijeniji sistem u regionu, koji će isporučiti najbolje rezultate i potpuno eliminisati organizovani kriminal. Zvuči savršeno i vrlo ambiciozno. Strategiju je potpisao tadašnji prvi potpredsednik Vlade, a sadašnji ministar spoljnih poslova Ivica Dačić. Očekivao se barem neki kontinuitet u pristupu ovom problemu, iako je došlo do promene vladajuće stranke na vlasti.

Izveštaji Evropske unije dovoljno govore o primeni Strategije. Broj presuda za organizovani kriminal je mali i Srbija tek treba da ostvari ubedljive rezultate na planu istrage ovakvih prestupa. Fokus, prema mišljenju Unije, treba da bude upravo na istragama i na sprečavanju pranja novca. Pre toga bi institucije trebalo da izrade evidencije za praćenje finansijskih istraga i mehanizme oduzimanja imovine stečene kriminalom, kao i da uklone uticaj politike na policiju, te obezbede nezavisno tužilaštvo.

U Srbiji ne postoji jasna politika u borbi protiv organizovanog kriminala koja se primenjuje u kontinuitetu. I ptice na grani znaju da problem kriminala ne može da se reši preko noći, naročito ako se pritom luta. Na snazi je sada već provereni populistički film koji se pušta pred izbore. Političari nam preko učestalih hapšenja obećavaju brda i doline. I tako već 7 godina. Poligraf za to vreme igra uloge policajca, tužioca i sudije, iako njegovi rezultati ne mogu biti dokaz na sudu.

Suština ostaje ista: beskompromisna borba protiv kriminala i korupcije, barem tako kažu političari na svakim izborima od 2012. Forma se menja: od rešavanja konkretnih slučajeva, preko pretnji o povratku tajkuna, do najnovijeg drastičnog povećanja kazni i ekspresnog rešavanja slučajeva u roku od 12 meseci. Najave akcija i masovna hapšenja su deo iste predstave.

Lider koalicije „Pokrenimo Srbiju” Tomislav Nikolić je u jeku izborne kampanje 2012. obećao da će sve pljačkaške privatizacije biti rešene. Od tada je prošlo 7 godina a rezultati su slabi: osuđujuće presude u samo dva slučaja, oslobađajuće u 3; nema utvrđenog krivičnog dela u čak 10 spornih privatizacija; istraga je u toku za 4 slučaja, dok suđenje traje za 8 privatizacija. A sada daleke 2012. u velikoj policijskoj akciji „Grom” zadržane su 124 osobe.

Predstavnici Srpske napredne stranke obrazlagali su vanredne izbore 2014. potrebom ubrzanih reformi u borbi sa kriminalom, dok su nas istovremeno plašili mafijom i povratkom starih vremena. Te godine uhapšen je Dragoslav Kosmajac koga je politički vrh označio kao najvećeg narko-bosa. Proveo je 4 meseca u zatvoru. Privremeno mu je oduzeto 18 različitih nekretnina. Sad je slobodan čovek jer je prošle godine oslobođen svih optužbi, iako je još pre 18 godina u „Beloj knjizi” pomenut kao kriminalac koji se bavi krijumčarenjem opojnih droga.

Tri dana pred izbore 2016. tadašnji predsednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić izjavio je da će ubica pevačice Jelene Krsmanović Marjanović biti uhapšen u narednih 48 sati (zamalo pa na dan izbora), što je bio vrhunac kampanje Srpske napredne stranke koja se u velikoj meri zasnivala na borbi protiv kriminala i korupcije. Policija je godinu i po dana od ubistva uhapsila osumnjičenog, dok sudskog epiloga nema. Nekoliko meseci pre toga sprovedena je akcija hapšenja 79 osoba.

Posle mnogih medijski efektnih hapšenja još uvek se čekaju odluke suda. Ne zna se tačan broj, jer se ne vodi evidencija.

Novi predlozi povećanja kazni i ekspresnih sudskih postupaka su na tragu starog izbornog šablona. Sve kreće sa masovnim hapšenjima – 150 ljudi u januaru ove godine, a nešto ranije, krajem novembra, još 93 osobe. Dodatno, ministar unutrašnjih poslova podvlači da je rasvetljeno 80 odsto ubistava. Sve je u redu a biće još i bolje jer se kazne za kriminalce povećaju – to su glavne politička poruke. I sve to nije slučajno. Građani zahtevaju strogo kažnjavanje počinilaca i to najviše zbog droge i korupcije.

Teško je reći nešto smisleno o najavljenoj strožoj kaznenoj politici, jer taj predlog dolazi sa mesta koje nema veze sa borbom protiv organizovanog kriminala. Predsednik Republike po zakonu nema nikakve nadležnosti u ovoj oblasti niti u predlaganju zakona. Pritom, ministar unutrašnjih poslova nam ne govori podatak da je kod nas rasvetljeno samo 8 odsto kriminalnih likvidacija, što je dosta manje nego u razvijenim zemljama Evrope.

U Holandiji je od 2009. do 2014. izvršeno 98 ubistava u vezi sa organizovanim kriminalnim aktivnostima, od kojih je rešeno 46 odsto. U istom periodu u Švedskoj je bilo 65 ovakvih ubistava i rasvetljeno je 48 odsto. U Švajcarskoj ih je bilo samo 15 i sva su rešena. Ukupan broj ubistava 2017. i 2018. u Hrvatskoj je 55 i koeficijent rešavanja je 100 odsto.

Dodatno, najveći broj istraživanja pokazuje da oštrija kaznena politika ne smanjuje kriminal, ali se primenjuje i to najviše u Sjedinjenim Američkim Državama. U ovoj zemlji skoro 70 odsto zatvorenika biva ponovo hapšeno i to pod sumnjom da su izvršili novo krivično delo u roku od 5 godina nakon izlaska iz zatvora. Četvrtina njih ponovo završi u zatvoru.

U SAD se za zatvaranje ljudi izdvajaju ogromna sredstva. U 2017. godini je potrošeno preko 80 milijardi dolara za ustanove koje izvršavaju krivične sankcije. Ovi troškovi su još veći ako se u računicu uključe policija, tužilaštvo i sve institucije u komandnom lancu borbe protiv kriminala. Na kraju se dolazi do cifre od preko 180 milijardi dolara godišnje. Zato sada i američko zakonodavstvo razmišlja o reformi kaznenog sistema koji će više biti fokusiran na tretman zatvorenika nego na visinu kazne.

U Norveškoj je blaža kaznena politika bila efikasnija, uz pojačanu društvenu odgovornost prema bivšim zatvorenicima. Recidivizam u ovoj zemlji iznosi 30 odsto. Istraživanje iz Italije ukazuje da duže kazne bolje odvraćaju privredni kriminal u odnosu na aktivnosti u vezi sa drogom, što uvodi nove parametre u odlučivanje o tome za koja krivična dela treba povećati kaznu.

U dobroj državi struka bi predložila nova rešenja u borbi protiv kriminala, a politički odlučioci bi to podržali kroz povećanje kapaciteta i izgradnju novih zatvora, kao i zapošljavanje profesionalaca u sudstvu, tužilaštvu i policiji. Vlada bi objavila nova rešenja i organizovala javnu raspravu o tome. U toj raspravi bi učestvovao i parlament. Sve to je izostalo u našem slučaju. Niko nije objasnio ni zašto je kaznena politika u Srbiji tako blaga. Do nekih boljih vremena ostaje nam poligraf.

Autor je istraživač Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP).

Peščanik.net, 17.01.2019.