- Peščanik - https://pescanik.net -

Vladimir Milčin – intervju

Nasilje u makedonskom Sobranju u noći između 27. i 28. aprila ponovo je otvorilo temu mogućih novih sukoba na Balkanu. Profesor na Akademiji dramskih umetnosti u Skoplju, pozorišni reditelj i dugogodišnji direktor Fondacije za otvoreno društvo Makedonija govori o događajima koji su prethodili nasilju, o ulozi Rusije u regionu, ali i o obavezi zapada da Makedoniju po kratkom postupku uvede u NATO.

“Prošlo je skoro 5 meseci od parlamentarnih izbora na kojima su najveći gubitnici bili VMRO-DPMNE i DUI, partije Nikole Gruevskog i Alija Ahmetija. Ahmeti je izgubio glasove Albanaca zbog toga što je 9 godina bio poslušni koalicioni partner Gruevskog, i to u vreme dok su neki od njegovih najbližih saradnika učestvovali u kriminalnim aktivnostima vrhuške na vlasti. Deo Ahmetijevih glasova otišao je novim albanskim partijama Besa i Albanska alijansa, a deo, njih nekoliko desetina hiljada, SDSM-u Zorana Zaeva. Mislim da je to jedan od najvažnijih pomaka u Makedoniji nakon proglašenja nezavisnosti”, kaže profesor Vladimir Milčin.

Predsjednik Đorđe Ivanov odbio je da novoj parlamentarnoj većini da mandat za sastav nove vlade. Da li je predsjednik time prekršio Ustav?

Jeste, nedvosmisleno. Kao i svoje ingerencije. Postizborna parlamentarna većina, koju predvodi lider SDSM-a Zoran Zaev, u ovom trenutku ima 69 poslanika, nasuprot partiji Gruevskog, koja ima njih 51. Predsednik Ivanov je najpre dodelio mandat Gruevskom, ali lider VMRO-DPMNE nije uspeo da obezbedi neophodnu većinu. Ahmeti je odbio da ponovo uđe u koaliciju sa Gruevskim, jer bi tako izgubio i preostalu podršku makedonskih Albanaca. Pored toga, pregovori Ahmetija i Gruevskog spotakli su se na mandatu Specijalnog javnog tužilaštva, od koga i Makedonci i Albanci očekuju da raščisti i pošalje na sud Gruevskog i njegove pajtaše zbog korupcije i egzekucija koje su dogovarali i kojima su komandovali. Specijalno javno tužilaštvo ima podršku EU, NATO i SAD, a Ahmeti voli da se predstavlja kao saveznik zapada, posebno SAD-a. Pošto je Gruevski morao da vrati mandat, predsednik Ivanov odbio je da ga dodeli Zoranu Zaevu, lideru partije koja je druga po broju poslanika, čime je, ponavljam, povredio Ustav.

Ali, zašto predsjednik Ivanov uporno odbija da Zaevu da mandat?

Zato što je pod kontrolom Gruevskog. Ivanov manipuliše i razvlači vreme, tvrdeći da brani ustavno ustrojstvo Makedonije kao unitarne države, koje je navodno ugroženo tzv. tiranskom platformom. Nakon što je Ivanov odbio 67 potpisa koje mu je doneo Zaev, neophodnih za formiranje nove vlade, u Sobranju je krenuo cirkus, koji je trajao punih 5 nedelja. Kako bi kupili vreme, poslanici VMRO-DPMNE započeli su proceduralna natezanja i odugovlačenja, koja su kulminirala sprdnjom: čak su i replicirali jedan drugome. Očekivano, to je omogućio Trajko Veljanovski, predsednik Sobranja sa isteklim mandatom. E, onda su krenuli ulični protesti takozvanog pokreta Zajedno za Makedoniju, na kojima su se mogla čuti povici za “čistu Makedoniju”. Sve to su pratile provokacije zloupotrebljenih maskiranih tinejdžera, koji su istaknute kritičare Gruevskog sačekivali pred kućama i na ulicama i nazivali ih izdajicama, sorošoidima i odrođenim, odnosno prodanim dušama.

I vas su napali?

Jesu. Sve zajedno, na sceni je samrtnički ropac vrhuške koja ne ispušta vlast iz ruku, čak i po cenu da izazove međuetnički sukob, građanski rat i raspad Makedonije. Za sve to vreme Zaev je pozivao građane na smirenost, na strpljivost i ignorisanje provokacija. EU, NATO i SAD konačno su prepoznali da ovde nije reč samo o ubijanju demokratije i pravne države nego i o destabilizaciji zemlje koja je u trbuhu Balkana. Zato su insistirali na brzom i mirnom transferu vlasti po slovu Ustava. U međuvremenu je Gruevski počeo da traži nove izbore koje bi, naravno, organizirala njegova vlada.

Međutim, ta je priča pročitana, pa je 27. aprila parlamentarna većina odlučila da prekine mrcvarenje zemlje i građana i da izabere predsednika Sobranja iz redova većine. Sve, razume se, u duhu Ustava i s poštovanjem parlamentarne procedure. Tada je Gruevski aktivirao već isplaniranu pripremljenu zaveru protiv parlamentarne demokratije, pravne države i bezbednosti i života narodnih izabranika, a sve sa ciljem da silom i nasiljem poništi rezultate izbora na kojima je njemu, Gruevskom, oduzeta šansa da uvede strahovladu.

Gruevski je u vrijeme događaja o kojima govorite boravio u Beču. Može li to biti dokaz da nije umiješan u nasilje u Sobranju?

Naprotiv, to je dokaz da je više nego umešan. On je nalogodavac. I nije ovo prvi put da je Gruevski van zemlje kada je ona suočena sa krizom koju je izazvao. Njegova taktika liči na taktiku Pontija Pilata: neograničena vlast i nikakva odgovornost. Gruevski je licemer bez premca u makedonskoj politici.

Zoran Zaev kaže da je tog 27. aprila napad na njega bio “planirani pokušaj ubistva, iza kojeg stoje Nikola Gruevski, Đorđe Ivanov, predsjedavajući konstitutivne sjednice parlamenta Trajko Veljanovski, šef javne bezbjednosti Mitko Čavkov i nekoliko njegovih saradnika”. Da li je ovdje zaista bila riječ o pokušaju ubistva?

Nesumnjivo. Na video snimku jasno se čuju povici: “Ubijte Zaeva”. Zaev i najteže povređeni poslanik Zijadin Sela bili su na nišanu.

Mislite da je Zaev pogriješio kada je sjutradan odbio da dođe na sastanak lidera svih stranaka koji je zakazao predsjednik Ivanov?

Zaev je Ivanovu javno odgovorio pitanjem: “Na susret lidera nad bolesničkom posteljom Zijadina Sele?”

Nakon nasilja u Sobranju, čuli smo da su pristalice pokreta Zajedno za Makedoniju, koje su upale u zgradu i tukle poslanike SDSM-a, bile isprovocirane činjenicom sa su pojedini albanski poslanici u parlamentu pjevali himnu Albanije.

Pravi povod tog unapred pripremljenog upada bio je to što je skupštinska većina odlučila da stane nakraj gaženju Ustava i principa na kojima počiva parlamentarna demokratija, da izabere novog predsednika Sobranja i da time prekine agoniju Makedonije. Himnu Albanije pevao je samo jedan poslanik. Ali on nije bio meta napada. Čudno, zar ne?

Ko su zapravo ljudi okupljeni u pokretu Zajedno za Makedoniju? Za šta se oni zalažu?

Prvo, iza tog “pokreta” stoji Nikola Gruevski. Baš kao što je stajao iza GDOM-a (Građani za demokratsku odbranu Makedonije), iza SOS-a (Stop operacija Soroš), zatim iza Tvrdokornih, na kraju i iza Zajedno za Makedoniju. Reč je o gruevističkoj klijenteli, koja se na taj način bivšem makedonskom premijeru odužuje za nezaslužene privilegije, za funkcije, za fotelje, za plate, za honorare, nagrade, za titule. Sramno je da među njima ima i ljudi iz umetničke fele, sa univerziteta, direktora javnih institucija…

Tu su i zaposleni u javnoj administraciji pod ucenom, penzioneri koji se boje da ne izgube besplatne vožnje gradskim autobusima i boravke u banjskim lečilištima. Među tim svetom imate i mnoge naivne građane, zatrovane propagandom robusne medijske mašinerije Gruevskog, koja je podmazivana budžetskim novcem da bi distribuirala laži i klevetala, širila mržnju, sejala paniku i strah od tzv. zavere zapada, da bi demonizirala Soroša i tzv. sorošoide, anatemisala seksualne manjine…

Naprosto mi je, verujte, mrsko da dalje nabrajam sve unutarnje i spoljne “neprijatelje” koje je proizvela ta propaganda koja smrdi na Gebelsa i na rusku Ohranu. Najzad, u Sobranju ste te noći mogli da vidite ultradesničare, odnosno fašiste koji mrze Evropu, demokratiju, Jevreje, Albance, Rome, Grke, “komunjare”, “sorošoide” i koga sve ne, a sebe vide kao naslednike terorističkog VMRO-a Vanče Mihajlova, čoveka koji je svojevremeno sarađivao sa Musolinijem, Hitlerom i Pavelićem, izjašnjavao se kao Bugarin i tvrdio da su Makedonci i makedonski jezik veštačke tvorevine. Reč je, dakle, o probisvetima iz podzemlja koji bi da žive u Makedoniji “oslobođenoj” od zakona.

Pretpostavljam da govorite o ljudima sa fantomkama na glavama koji su tukli poslanike…

Naravno. Reč je o plaćenicima bivšeg šefa Uprave državne bezbednosti i kontrašpijunaže, bratu od strica Nikole Gruevskog. Gruevski i njegova klika kidnapovali su državu i sveli je na partijski feud. Zapisi prisluškivanih razgovora otkrili su stravičnu lakoću kojom su Gruevski i familija na vlasti partizirali i podjarmljivali institucionalne temelje Makedonije. Korupcijom, ucenama, pretnjama i potkupljivanjima stvarali su poslušnike, a oni koji im se ne bi pokorili, završavali su po zatvorima. Te ljude su mlatili, nameštali im saobraćajke, lustrirali ih. U najmanju ruku, degradirali su ih ili otpuštali sa poslova, a na njihova mesta postavljali partijske poslušnike.

Kako to da je nasilje u Sobranju policija tako mirno posmatrala?

Krugovima o kojim govorim policija je, ne slučajno, bila meta od samog početka. Partizirali su je i kriminalizirali po uzoru na Gestapo i NKVD. Te “Vartolomejske noći” 27. aprila mogli ste da vidite policajce koji su propuštali maskirane nasilnike, neki su se i grlili sa njima; upućivali su ih i vodili prema prostoriji u kojoj su bili poslanici parlamentarne većine. Kažu da šef Biroa javne bezbednosti više od sat i po nije odgovarao na telefonske pozive svog nadređenog – ministra unutrašnjih poslova. Sve u svemu, uz časne izuzetke, policajci su bili saučesnici u nasilju koje je trebalo da završi linčom i ubistvom.

Politički dio grupacije o kojoj govorite tvrdi da je sporan i izbor predsjednika Sobranja. Da li je?

Nije. Iako je izvršen u nenormalnoj atmosferi, uz vrištanje poslanika VMRO-DPMNE “Ovo je puč”, izbor Talata Džaferija za predsednika Sobranja proveden je po slovu Poslovnika i u skladu s Ustavom. Naravno da će uzurpatori koji bi da vladaju 100 godina (omiljena izreka VMRO-vaca) sada nastaviti sa širenjem laži. Uostalom, laž i spinovanje glavni su instrumenti u propagandnom arsenalu stranke koja je više od 10 godina u kontinuitetu vladala Makedonijom i koja je danas jedna od 10 najbogatijih partija u Evropi. Sve to u zemlji koja je jedna od najsiromašnijih. I sad ta ista partija tvrdi da okuplja makedonske patriote.

Ipak, ostaje nejasno kako to da su novoizabrani predsjednik Sobranja Talat Džaferi, baš kao i ostale albanske partije, odjednom postali sporni, a da to nisu bili u vrijeme dok su činili Vladu Gruevskog. Pa, Džaferi je u toj vladi bio ministar odbrane.

Navodna odbrana Makedonije poslednja je linija odbrane kriminalne vladavine Nikole Gruevskog i vrhuške njegove partije. Upravo to što je novoizabrani predsednik Sobranja Talat Džaferi bio ministar odbrane u Vladi Gruevskog, najslikovitija je potvrda da ovde nije reč o suprotstavljanju nekakvoj “albanizaciji” Makedonije, već o manipulaciji.

Predsjednik Ivanov i VMRO-DPMNE tvrde da takozvana Tiranska deklaracija vodi ka “albanizaciji” Makedonije. Šta je u tom dokumentu sporno?

Sporan je zahtev da se Sobranje rezolucijom izvini za navodni genocid nad Albancima izvršen u Makedoniji, i to u periodu u kojem je Makedonija bila teritorija okupirana od Bugarske, Grčke i Srbije. Govorim o vremenu pre nego što je, u okviru Kraljevine SHS, Makedonija postala Vardarska banovina. Nakon nove okupacije od Bugarske, Italije i Velike Albanije 40-ih godina 20. veka, Makedonija je, kao Republika Makedonija, 2. avgusta 1944. ušla u sastav Federativne Republike Jugoslavije. Ta Makedonija bila je rezultat antifašističke borbe, u kojoj su i Makedonci i Albanci zajedno ratovali protiv fašista i kvislinga, uključivši i baliste. Genocida nije bilo.

To što je Tiranska deklaracija nastala u drugoj državi…

Ne, ne, deklaracija nije napisana, ona je samo potpisana u Tirani i isporučena kao deo predizborne kampanje Edija Rame. Vidite da nepodnošljiva lakoća poigravanja nacionalizmom nije ekskluzivitet albanskih političara.

Kao građaninu Makedonije, ne smeta vam to što je taj dokument potpisan u Albaniji?

Smeta mi, iako znam da je Tirana bila jedino mesto u kojem su posvađane partije makedonskih Albanaca mogle da sednu za isti sto. To što su oni isporučili spisak želja, pokazujući jedni drugima ko je veći Albanac, potvrđuje da je kvazipatriotska retorika režima Gruevski-Ahmeti bila dimna zavesa iza koje su se krili bezakonje i kriminal. Podsećam vas da je svojevremeno u pregovorima sa Ahmetijem upravo Gruevski prihvatio sve zahteve iz iste Tiranske deklaracije. I sam predsednik Ivanov dao je mandat Gruevskom da pregovara sa Ahmetijem, potpisnikom Tiranske deklaracije. U tom smislu, galama Ivanova i Gruevskog je bespredmetna. Tim pre što maksimalistički zahtevi za promenom Ustava i slično nisu deo Vladinog programa koje je izložio budući premijer Zoran Zaev.

“Neistina je da želimo promijeniti Ustav, grb i himnu države, laž je da će se morati naučiti albanski jezik u Štipu, Kočanima, Berovu, Prilepu, Bitolu, Gevgeliju, Strumici, Radovišu, laž je da će biti kazne ako ne znate albanski jezik, laž je da će se makedonski narod biti proglašen genocidnim”, rekao je Zoran Zaev. Šta je istina?

Istina je da je upravo VMRO-DPMNE ozakonio dvojezičnost u Sobranju i Vladi; istina je da je Gruevski priznao Republiku Kosovo; istina je da je bez problema vladao u koaliciji sa albanskim partijama više od 10 godina; istina je da je delio profite sa albanskim koalicionim partnerima; istina je da su Zaev i SDSM veći patrioti od Gruevskog i VMRO-DPMNE. Uostalom, to potrđuje i broj bugarskih pasoša u džepovima rukovodilaca partije Gruevskog.

Spomenuli ste tezu o “albanizaciji” Makedonije, na kojoj, čini mi se, Gruevski i predsjednik Ivanov pokušavaju da homogeniziju svoje biračko tijelo. Ima li, dakle, osnova za strah dijela građana Makedonije od albanskog nacionalizma? Istovremeno, zar se u izjavama čelnika VMRO-DPMNE ne prepoznaje makedonski nacionalizam?

Prvo, ima osnova za strah dela građana Makedonije od albanskog nacionalizma, baš kao što ima i osnova za strah dela građana Makedonije od makedonskog nacionalizma. Ni to, dakle, ne treba zanemariti. Posle raspada SFRJ, virus nacionalizma počeo je harati, ruku pod ruku sa šovinizmom, revanšizmom i neofašizmom. Lila se krv, a političke i nacionalne elite su delile profite. Kriminalci su imali odvezane ruke, bez teškoća prelazili granice, a nisu izostali ni oproštaji i blagoslovi dela sveštenstva. Pravoslavnog, katoličkog, muslimanskog…

Nacionalizam je na ovim prostorima izjednačen sa patriotizmom. Mržnja prema sugrađanima isto je što i ljubav prema domovini i naciji. Ako ne mrzite Albance, ne možete biti Makedonac. Ukoliko se družite ili sarađujete s njima, onda ste “izdajica roda svog”, “prijatelj Šiptara”, što automatski znači i neprijatelj Makedonaca.

Kakva je, po vašem sudu, uloga Rusije u posljednjim događajima u Makedoniji?

Rusija krizu Makedonije koristi u svojoj konfrontaciji sa zapadom. Rusiji je Makedonija satisfakcija za izgubljenu Crnu Goru. Doduše, slaba satisfakcija, budući da Makedonija, za razliku od Crne Gore, nema more. Moskva je, inače, u Makedoniji počela mutiti vodu još u proleće 2015.

Kako?

Najpre je naglo povećan personal u ruskoj ambasadi, a onda je sve češće počelo da se oglašava i rusko Ministarstvo spoljnih poslova. Televizija Russia Today uporedila je Makedoniju sa Ukrajinom.

Rusko Ministarstvo vanjskih poslova, reagujući na nasilje u Sobranju, optužilo je “spoljne kuratore makedonske opozicije” da su izazvali postojeću krizu. Ko bi mogli biti ti “spoljni kuratori” o kojima Rusija govori?

SAD, EU, NATO i naravno Soroš i njegova fondacija u Makedoniji. Danas su mediji u Skoplju, koji su na vezi sa Moskvom, lansirali laž da je Soroš preko svoje fondacije finansirao SDSM Zorana Zaeva sa 12 miliona dolara.

Zanimljivo je da zvanična Moskva novu parlamentarnu većinu u Makedoniji i dalje naziva – opozicijom.

Moskva ohrabruje Ivanova, Gruevskog i VMRO-DPMNE da ni po koju cenu ne ispuštaju vlast iz ruku. Čak ni po cenu oružanog sukoba, građanskog rata, raspada Makedonije i otvaranja mekog trbuha Balkana. Uostalom, videli ste da je bivši predsednik Sobranja Veljanovski izjavio da neće sazvati novu sednicu parlamenta na kojoj bi trebalo da preda dužnost novoizabranom predsedniku Džaferiju, sve dok se ne popravi polomljeni nameštaj i oprema.

Kada već spominjete otvaranje mekog trbuha Balkana, kojoj od velikih sila je u interesu nestabilan region?

Jedina velika sila kojoj je to u interesu je Rusija.

A EU i zapad, kako se oni ponašaju? Da li su Brisel i Vašington pomogli rješavanju makedonske krize?

Zapad je bio prespor, a poruke koje su slali političarima i građanima Makedonije bile su nedovoljno jasne. Srećom, to se promenilo u poslednjih petnaestak dana… Doduše, zapad kasni i sa najavljenim sankcijama za Gruevskog i Ivanova.

Da li bi situacija kod vas bila drugačija da je Makedonija danas članica NATO-a, šta mislite?

Članstvom u NATO bi teritorijalni integritet Makedonije bio garantovan. Pored toga, Gruevskom i Ivanovu bilo bi daleko teže da podstiču i manipulišu strahovima Makedonaca, ubeđujući ih u priču da je Makedonija, u slučaju pobede Zaeva, “privremena tvorevina”.

Mislite li da je moguć neki novi Ohridski sporazum, novi dogovor Makedonaca i Albanaca?

Ne, ne mislim da je neophodan novi sporazum…

Nego?

Potrebno je dosledno provođenje postojećeg Ohridskog sporazuma.

Kakva je trenutno situacija u Makedoniji? Ide li se ka smirivanju ili ka eskalaciji krize?

Pozitivan znak je to da je državno Tužilaštvo naložilo MUP-u privođenje 15 nasilnika. Do nedelje navečer privedena su sedmorica. Videćemo šta će na kraju doneti poseta visokog funkcionara Stejt departmenta Hojta Jia.

Može li Makedonija, koja je, zahvaljujući i predsjedniku Kiru Gligorovu, iz krvavog raspada Jugoslavije izašla bez većih posledica, biti fitilj koji će ponovo zapaliti Balkan?

To može da se izbegne ukoliko Makedonija kratkim postupkom postane članica NATO-a.

Da, ali Grčka i dalje blokira članstvo Makedonije u NATO.

Najvažnije zemlje članice NATO-pakta moraju da pritisnu Grčku, da je ubede u to da su apsurdne tvrdnje kako Republika Makedonija može da je ugrozi. Krajnje je vreme da grčki političari shvate da njihovu zemlju može da ugrozi samo Makedonija u raspadanju.

BH Dani, 05.05.2017.

Peščanik.net, 04.05.2017.

MAKEDONIJA