Ušli smo u finale, i radujemo se, a znamo kakva nas hajde da ipak kažemo utakmica čeka: naš sportski rival prijavio je trideset igrača, na zeleni tepih će istrčati četrnaestorica u koje trener ima najviše poverenja, mi smo smerno i blagovremeno podsetili Kuću fudbala da bi oba tima trebalo da imaju po jedanaest kako se to kaže startera, protiv toga nisu ustali ni Tramp, ni Infantino, uopšte, u sportu se otmenim smatra svaki privid ravnopravnosti (iako sam, verujem, naučno dokazao da je upravo takmičarski sport poprište večne asimetričnosti i svekolike neujednačenosti koja je majka sportske nepravde!); u odbranu ove unapred najavljene brojčane nadmoći hrabro je i hiperinteligentno stao Stamatije Čajetinski, koji je uoči izbora u unutrašnjosti zadivio javnost aksiomom da vladar može svoje stanovništvo premeštati po vlastitom nahođenju, da podanici u koje ima poverenja živuju par nedelja u mestima gde će biti izbori, i kad vladar tu pobedi, volj im da ostanu u svom novom, priručnom i prividnom zavičaju, volj im da se vrate u stari kraj, volj im da se pripreme na novu seobu, tamo gde će biti naredna izborna svečanost, svetkovina demokratije.
E, proslavljeni Stamatino je rekao da na utakmicu svaka ekipa izlazi sa onoliko igrača koliko joj je potrebno da pobedi: „Navedite mi“, izdominirao je umni Stamat „jedan rat gde je unapred utanačen, proveren i izjednačen broj vojnika na jednoj i drugoj strani, gde je zvanično ustanovljeno da raspolažu istovetnom vatrenom moći, da su li im trupne komore identične… Ne! Nego svako istrčava na bojište sa svime što ima!“
&
Saznali smo i ko će biti sudija, znamo i kako su slavnog arbitra privoleli da nama dodeli najmanje dva, ali i ne više od četiri crvena kartona, da protiv nas dosudi dva penala i minimum sedamnaest slobodnih udaraca nadomak šesnaesterca, to dođe po jedan na pet i po minuta, pa neće biti upadljivo, i neće seckati igru; njegovi pomoćnici dizaće zastavice za ofsajd ako neko od naših primi loptu trideset metara od njihovog gola, protivnički trener će umesto svakog igrača koji mu se učini umornim uvoditi dvojicu odmornih, a mi ćemo, povredi li se neko od naših, ostajati sa igračem manje; nade smo polagali u VAR, ali se ispostavlja da će jedino glavni sudija imati takozvani satić, kakav imaju i deca: sporne situacije će ličnim očevidom proceniti i onda će preko malog, ali moćnog mikrofona, koji mu stoji na obrazu kao mladež koji ne sme da se operiše, obznaniti publici i igračima je li gol, ili nije, je li penal…
Kad rekoh ’publici’, za naše navijače bila je predviđena južna tribina, ali, zbog očekivanih nevaspitanih povika na račun šefa države, naši neće moći da uđu na stadion; pare od ulaznica neće im biti vraćene, nego će biti preusmerene u EXPO, a navijači će dobiti donatorske značke sa kojima će moći da uđu na izložbu, poseta biće tako slaba da će i školska deca i navijači našeg izdajničkog, plaćeničkog, ustaškog i antisrpskog tima moći da uđu na svetkovinu i da ostanu tamo do poznog što reče Bora fajronta.
&
Preko tribine na kojoj je trebalo da se nađu naši navijači biće razvučen mega-transparent „Kad se vojska na Kosovo vrati“, biće ginisovski anfas Generalov sa šapkom koju je sam dizajnirao nadahnut vojvodama iz Prvog svetskog rata, i biće naravno ispisano ime Najvećeg, članovi baletske trupe Aje Jung svojim će telima, u crvenim trikoima, na atletskoj stazi napisati ALEKSNDAR; kolege u plavim trikoima, ćirilično će se poređati da budu VUČIĆ, ljudi u belom, koje predvodiće Jovan Kolundžija, ispisaće voljenu skraćenicu SNS, čime će naša trobojnica biti kompletirana uz klicanje i skandiranje prisutnih prijatelja fudbala. G. Kolundžija će još, kao kad g. Đoković baci znojnicu na tribine, zavitlati gudalo u razdragano gledalište makar isterao kome oko.
&
E pošto će izborni dan biti nalik na opisanu utakmicu, voleo bih da barem na samim listićima niko od naših ne pogreši, jer će se naš bestidni takmac postarati da na listiću bude barem nekoliko lažnih studentskih stranaka: snimio sam potpuri pesama u kojima se pominje broj tri (3), jer su studenti trećeprijavljeni Sv. RIK-u: biće mi drago ako poslušate ovaj mnemotehnički vodič.
Peščanik.net, 16.09.2026.
Muzički blog Ljubomira Živkova