- Peščanik - https://pescanik.net -

Vreme konstruktivne kritike

Foto: Ribar Gyula

Konstituisanjem nove Skupštine Srbije prestala je vlast Srpske napredne stranke. Iako je uzbuđenje na vrhuncu, ipak je sve ovo što već drugi dan pratimo, komentarišemo ili očekujemo u kategoriji „detalji“. Vlast je od utorka u rukama 140 poslanica i poslanica „Studentske liste“. Trzaji u vidu sprečavanja izbora Predsednika Skupštine su takođe samo detalji kojih se već sutra nećemo ni sećati. Naravno, u proteklih 20-tak dana svi smo već više puta „smatrali“ šta hitno mora da se uradi, promeni i popravi. To je još jedna na spisku dobrih vesti, jer nikada do sada građani nisu toliko želeli da budu uključeni u promene, pa makar i kroz ispoljavanje svojih ideja i očekivanja. Naravno, od ideja se ne živi, ali bolje je imati zainteresovane građane (naročito one sa znanjem i ekspertizom) nego pasivne birače koji ne veruju u promene.

Međutim, neke od preduslova mora upravo stvoriti „Studentska lista“. Za razliku od SNS, ona jednostavno mora prigrliti sva različita mišljenja, smatranja, ideje, predloge i naravno – kritike. Eliminacija prave i autentične kritike i promišljanja, a nekoliko godina kasnije i uvođenje lažnih debata u strogo kontrolisanom medijskom okruženju, bio je uvod za uništavanje institucija i potpuni prestanak učešća građana u javnom životu. Društvo je odumiralo i zato je svima gotovo nezamislivo da institucije sada počinju da funkcionišu, da mediji prenose autentično različite stavove o važnim (ili manje važnim temama) i da se mi prema tome određujemo. Tu se ponovo vraćamo na one koji će za nekoliko sedmica početi da vrše izvršnu ili neku drugu vlast. Ključna promena mora biti stvaranje prostora za ideje, predloge i zahteve, bez obzira da li to dolazi od građana, eksperata, grupa, zborova i partija (koliko god neke ne voleli). Prostor za ideje ne znači uvažavanje i implementaciju svake od njih, niti to treba da bude slučaj sa svakom kritikom. Međutim, reakcije na kritike moraju biti upravo u okvirima u kojima to nije bio slučaj prethodnih 14 godina. Odgovornost za mere koje se preduzimaju ili ne preduzimaju narednih dana polako počinju da prelaze stranu pobednika izbora, a to se odnosi i na stvaranje okruženja u kome građani učestvuju u kreiranju i donošenju odluka.

Građani imaju pravo da budu nestrpljivi i da im je „vlada do Nove godine“ vremenska odrednica koja je neprihvatljiva. Imaju pravo da im se sviđa ili ne sviđa reakcija SL na jogurt na kosi poslanice Vukićević ispred Skupštine Srbije. Potpuno je normalno da imaju različite stavove o odlukama da se SNS-u dopusti da ima potpredsednika Skupštine. Sve su to – detalji. Ono što nije detalj je odsustvo bilo kakve vrste odmazde prema onima koji imaju mišljenje (ili ideje) A, B ili C. Nažalost, to nije baš tako jednostavno jer smo svi zajedno u okruženju u kome je previše onih nedobronamernih koji su prerušeni u medije i koji pokušavaju da nametnu priču da u nečijim stavovima ima „previše EU“, „premalo EU“, „premalo Kosova“, „premalo nacionalnog interesa“ (štagod to bilo) ili bilo čega drugog. Zbog toga reči Aleksandra Baucala deluju i više nego ohrabrujuće: „Nemojte nam dati blanko poverenje samo zato što smo bili na strani koja je pobedila. Nastavite da pitate, pratite, kritikujete i zahtevate rezultate. Ako nam, kao svojim kandidatima, želite dobro, vaš nadzor i kritika će nam pomoći da ne skrenemo sa puta na koji smo svi zajedno krenuli.“ (Vreme, 28 oktobar 2026.)

Sa druge strane, dok se skandalizujemo činjenicom da je Vučić prvog dana govorio više od 100 minuta, nagađamo da li je jogurt došao od simpatizerke SNS ili građanke koja je samo burno reagovala u trenutku (dok je jela burek i pila jogurt ispred Skupštine) i gubimo živce zbog predsedavajućeg Radenovića (koji je tu samo zato što je najstariji poslanik u ovom sazivu), mnoge važne stvari su na čekanju. One nisu samo detalji i za neke od njih nije potrebno ni da postoji Vlada Srbije. Neke su i više nego poznate (iznošenje novca iz Alta banke, beg Milana Radoičića, Aleksandra Vulina i ostalih, polovičan i spor rad tužilaštava itd.).

Ako pretpostavimo da će ove sedmice Skupština dobiti Predsednika i potpredsednike, onda je svakako prioritet da u istom paketu dobije i potpuno funkcionalna radna tela (odbore), budući da oni često imaju ogromnu ulogu. Na primer, jedan od prioriteta svakako mora biti izbor devetog člana Saveta REM-a, a ključnu ulogu u ovom procesu ima Odbor za kulturu i informisanje bez koga se proces ne može pokrenuti i okončati.

Slično je i sa izborom Poverenika (ili Poverenice) za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti, kome je istekao mandat 27. jula 2026. godine. Od tada ovu funkciju obavlja njegova zamenica, koju je izabrao prethodni saziv Skupštine. Ukoliko želimo da mediji zaista istražuju slučajeve korupcije i informišu nas o onome što je radila prethodna i onome što radi vlast koja će biti uskoro formirana, onda je ova institucija ključna. Prema zakonu, pored Predsednika Skupštine, ulogu u izbor ima Odbor nadležan za državnu upravu. Dakle, i ovo je moguće započeti pre izbora nove Vlade Srbije.

Slično je sa mnogim drugim promenama koje je moguće sprovesti bez odlaganja i to na osnovu odluke većine poslanika. Jedna od ovakvih odluka je svakako razrešenje Zaštitnika građana (Ombudsman) budući da on odavno svoju funkciju vrši veoma nestručno i nesavesno (ako je uopšte vrši). Ovo je hitno jer je upravo ovaj nezavisni organ „ovlašćen da kontroliše zakonitost i pravilnost rada organa uprave, radi utvrđivanja da li je njihovim aktima, radnjama ili nečinjenjem došlo do kršenja prava građana zajemčenih Ustavom, potvrđenim međunarodnim ugovorima, opšteprihvaćenim pravilima međunarodnog prava, zakonima, drugim propisima i opštim aktima Republike Srbije“. Dakle, u momentu kada gradimo novi sistem, ovakav (nezavisan) kontrolni mehanizam je i više nego važan.

Slično je i sa mnogim štetnim zakonima. Oni se mogu staviti van snage i pre izbora Vlade Srbije (privremeno ili do usvajanja novog zakona). Štaviše, svaki poslanik može predložiti novi zakon i ne postoji prepreka da neki važan zakon (ili makar neki simboličan pravni akt) bude usvojen pre izbora Vlade Srbije, naročito ukoliko je i dalje važi procena da ćemo Vladu „možda“ imati do Nove godine. Postoji veliki broj organizacija koje su godinama zajedno sa ekspertima iz različitih oblasti radile na modelima ili predlozima zakona koji moraju biti usvojeni. Neke su poslanici (npr. ZLF i PSG) predlagali u prethodnim sazivima, a neki se mogu predložiti sada. Ne postoji nijedan razlog da makar minimalne zakonodavne promene ne počnu odmah.

Sa druge strane, formiranjem radnih tela potrebno je vratiti praksu otvorenosti parlamenta i ponovo ga otvoriti za javna slušanja i učešće građana, grupa i organizacija, makar tokom zasedanja različitih odbora. Kao neko ko je o poštovanju ljudskih prava različitih grupa govorio nekoliko puta tokom zajedničkih sednica Odbora za evropske integracije i Odbora za ljudska i manjinska prava i ravnopravnost polova, sećam se koliko mi je sve to delovalo formalno i bez rezultata. Međutim, nekoliko godina kasnije, prethodna vlast je odlučila da tiho ukine i ovaj poslednji trag komunikacije između građana i Skupštine Srbije. Tek tada je bilo jasno koliko je svaki od ovih kanala komunikacije nezamenjiv.

Vreme je za mnogo krupnih promena i odluka i to je mnogo važnije od jogurta ili nebitnih provokacija nekih od poslanika SNS. Nova vladajuća većina (za razliku od mnogih ranijih) ima izuzetno mnogo kapaciteta i znanja. Potrebno je samo da ih primeni, uključi sve one dobronamerne i stvori sistem koji će trajati.

Peščanik.net, 19.11.2026.