- Peščanik - https://pescanik.net -

Vučić i Greta

Drina, foto: Mina Milenković

U sredu 25. septembra, u živom uključenju iz Njujorka u dnevnik RTS-a, predsednik Vučić je iz samo njemu znanih razloga „idiotske“ zahteve studenata iz blokade Rektorata Univerziteta u Beogradu uporedio sa ekološkim aktivizmom 16-ogodišnje Šveđanke Grete Tunberg. Ova devojčica je postala simbol borbe protiv klimatskih promena svojom kampanjom „Petkom za budućnost“ i prisustvuje zasedanju generalne skupštine Ujedinjenih nacija. Ali ako biste o tome pitali predsednika, on bi vam verovatno rekao da Greta švrlja po kuloarima i jede smoki i kokice, i da ona nema bedž zvanične delegacije kao on.

Naime, on je izjavio da „moraš da kažeš sve najlepše na svetu, da držiš jedno petnaest govora o Greti Tunberg“, jer ako ih ne održiš „dobićeš crveni karton od nekoga“. On ne vidi poentu u bavljenju nižom politikom, ekologijom, što je potvrdio izjavom da „se ja bavim klimatskim promenama… izvinite, nije normalno da mi to tako mali i bez ikakvog uticaja na svetsku životnu sredinu radimo“ i da „možemo mi za sebe da brinemo“. Greta je upravo upozorila na takve stavove svetskih lidera i osudila njihovu ravnodušnost dok Zemlja gori.

Elem, svetski biološki sistem je uzajamno povezan i samim tim je nemoguće izolovati posledice klimatskih promena. Svaka zemlja doprinosi njihovom pogoršanju i svaka zemlja pati od njihovih posledica. Tako da povećanje prosečne temperature za 2 stepena Celzijusa, ili više, može imati kobne posledice i za Srbiju, a i Srbija doprinosi tome da se prosečna temperatura povećava. Prema istraživanju organizacije USAID iz 2017, klimatske promene u Srbiji bi uticale na javno zdravstvo, pogotovo na starije osobe, koje čine 17% populacije i koje se dovode u opasnost od toplotnog udara. Takođe, suše bi pogodile poljoprivredu, koja ima značajan udeo u bruto domaćem proizvodu. Vlažnije i toplije prilike stvaraju idealne uslove za razmnožavanje tropskih komaraca koji prenose denga groznicu, a koji su se po prvi put pojavili u Srbiji 2009. (Da ne pominjemo histeriju stvorenu u tabloidima o tigrastim komarcima i vektorima groznice Zapadnog Nila.)

Takođe, 2014. godine poplave su uništile 100.000 domova širom Zapadnog Balkana, a voda je srušila ili oštetila 280 mostova, odnela 33 žrtve i napravila štetu od 1,7 milijardi evra. Samo u Srbiji je bilo ugroženo 1,6 miliona ljudi. Tada je u zapadnoj Srbiji palo više od 200 mm kiše tokom nedelju dana, što je prosečan nivo padavina za tromesečni period. Prema poslednjem izveštaju Ujedinjenih nacija, svet može da očekuje povećanje broja i učestalost ovakvih nepogoda, a za to su zaslužne klimatske promene. Čak i ako predsednik ne veruje da Srbija ima uticaja na svetsku životnu sredinu, potrebno je samo da se osvrne na takozvane „elementarne nepogode“ koje su zadesile Srbiju proteklih godina, pa da uvidi da bi bilo pametno da se bolje pozabavi ovim domenom politike.

Ali Srbija ne samo da pati od posledica promena već, suprotno tvrdnjama predsednika, aktivno učestvuje u pogoršanju klimatskih promena svojom energetskom politikom. Prema izveštaju Alijanse za zdravlje i životnu sredinu, na Zapadnom Balkanu se trenutno nalazi 16 zastarelih termoelektrana na ugalj koje zagađuju vazduh i utiču na zdravlje građana zemalja Evropske unije. Termoelektrane koriste ugalj za proizvodnju električne energije, a tokom sagorevanja ugalj emituje ugljen dioksid u atmosferu i daje najveći doprinos antropogenom uticaju na pogoršanje životne sredine. Ugljen dioksid je jedan od gasova koji proizvode efekat staklene bašte koji remeti količinu zračenja koje Zemlja prima od Sunca i vraća u svemir – time što zadržava te gasove u atmosferi ili ih vraća na Zemlju. Tako se Zemlja postepeno zagreva i remeti se biosfera, što dovodi do izumiranja i smanjenja biodiverziteta, ne samo u zemlji gde se to dešava, već širom sveta.

Prema nalazima Mirjane Bartule sa Metropolitan univerziteta u Londonu, 171 vrsta i podvrsta flore u Srbiji ima status izumrlih ili kritično ugroženih vrsta. Od ovih 171, 4 endemske vrste su u potpunosti nestale, 46 su izumrle, a 121 je kritično ugrožena sa velikom verovatnoćom nestanka iz svetskog genskog fonda ukoliko se ne obrati posebna pažnja na njih.

Ovim gasovima se remeti i atmosfera, u kojoj dolazi do promena gasnih kompozicija vazduha. Tako da emisija štetnih gasova može da izazove bolesti disajnih puteva ili smrt kod ljudi. Naime, svake godine zapadnobalkanske termoelektrane izazivaju preranu smrt dece, hiljade slučajeva bronhitisa i koštaju sisteme javnog zdravstva i ekonomiju zemalja koje pate od posledica klimatskih promena između 6,1 i 11,5 milijardi evra. U 2016, srpska termoelektrana Kostolac B je bila najveći zagađivač vazduha u Evropi po količini emisije sumpor dioksida, koja je tada iznosila 128.000 tona. Kostolac B i Ugljenik u Bosni i Hercegovini zajedno proizvedu 25% svih emisija sumpor dioksida u Evropi. Sumpor dioksid oksidira sa vodenom parom u atmosferi i stvara kiselu kišu. Kada padne na tlo, kisela kiša sprovodi aluminijum iz zemlje do vode kojoj se povećava pH vrednost i time utiče na kvalitet pijaće vode.

U Srbiji su Kolubara A, Nikola Tesla A i Kostolac A i B 2016. ukupno proizveli 9.275 tona prašine prečnika manjeg od 10 mikrometara (PM-10), koja je sadržala različite kiseline i teške metale poput olova, kadmijuma, nikla i arsena i koja ima očigledno negativan uticaj na zdravlje. Sami kopovi uglja štetno utiču na stanovnike obližnjih naselja, što su i potvrdili meštani Velikih Crljena koji već godinama pate od „buke, smrada i prašine“. Ljudi iz okoline Kolubare su takođe protestovali ispred resornog ministarstva jer, kako kažu, „ne mogu da dišu bez pumpica i inhalatora“.

Treba li predsednika podsetiti na efekat leptira? I najmanje promene u dinamičnim i osetljivim sistemima, kakvi su biosfera i atmosfera, dovode do eksponencijalnih poremećaja koji se odražavaju na ceo sistem. Treba se suočiti sa činjenicom da je Srbija zavisna od „prljave energije“.

Termoelektrane Nikola Tesla, Kolubara, Kostolac i Morava, koje su u mreži Elektroprivrede Srbije, godišnje proizvedu više od 50% električne energije Srbije. Sve koriste ugalj. Organizacija Energetska zajednica je u svojim analizama otkrila da je Srbija od 2015. do 2017. subvencionisala proizvodnju električne energije od uglja. Dakle, pucali smo ne samo sebi u nogu, već i svetu. U 2017. Srbija je dala 80,1 milion evra u te svrhe dok je 2016. izdvojila 115,8 miliona, što je svrstava na drugo mesto po veličini takvih subvencija, odmah iza Ukrajine. Za isto to vreme, Srbija je uložila svega 34,8, odnosno 24,5 miliona za subvencije sektoru obnovljivih izvora energije. Štaviše, 2017. su otpočeli radovi na bloku B3 termoelektrane Kostolac koji bi trebalo da poveća proizvodnju kopa „Drmno“ na 12 miliona tona uglja, sa trenutnih 9. Ovaj projekat je 85% finansiran od strane Kineske banke za uvoz i izvoz.

Ove subvencije umanjuju cenu „prljave energije“ za potrošače, koji u Srbiji u proseku plaćaju 59,10 evra po megavatu električne energije. Ali imajući u vidu da je cena proizvodnje energije od uglja 55,80 evra po megavatu, Srbija umanjuje svoj povrat na ulaganja i samim tim otežava tranziciju na obnovljive izvore energije. Cene struje bez subvencija bi se povećale 52%, na 89,80 evra po megavatu, što znači da Srbija gubi oko 30 evra dodatnih prihoda po megavatu.

Takođe, od tih umanjenih profita, po profesoru doktoru Branku Kovačeviću, predsedniku Nadzornog odbora EPS-a, država uzima i do 70% profita. Sve to u trenutku kada Fiskalni savet ocenjuje da je nedostatak investicija u Elektroprivredu Srbije (EPS) razlog za usporenje stope rasta i da je potrebno povećati te investicije na 800 miliona evra do 2025. da bi se povećali kapaciteti i ispunili standardi zaštite životne sredine. Prema Organizaciji za ekonomsku saradnju i razvoj, povećanje poreza na emisije ugljen dioksida bi doprinelo povećanju BDP-a Srbije za 1%, što bi moglo da se povrati u ekonomiju u vidu investicija u zelenu energiju. Ali zavisnost od uglja se odražava i na političku scenu, jer poskupljenje struje, do kojeg bi došlo ako bi se ukinule subvencije termoelektranama, dovele bi do nemira u društvu.

Činjenica da se i do 70% električne energije u Srbiji proizvede iz uglja, uz propratna zagađenja, dodatno otežava pristup Srbije Evropskoj uniji jer bi u tom slučaju, kako ocenjuje direktor Evropske energetske zajednice Janez Kopač, sve termoelektrane na ugalj bankrotirale. Da bi mogle da emituju gasove koji zagađuju vazduh i proizvode efekat staklene bašte, članice EU moraju za to da kupe „prava“ na karbonskom tržištu Evropske unije. Svaka kompanija kupuje određenu sumu štetnih gasova koje može da emituje i ta suma se smanjuje iz godine u godinu. Trenutna cena tone ugljen dioksida iznosi 25 evra, a do 2028. bi trebalo da iznosi do 40 evra. Ako u datoj godini pređu preko dozvoljene sume emisija, ili ako potroše više nego što kupe, kompanije plaćaju kaznu koja trenutno iznosi 100 evra po toni ugljen dioksida. Dakle, ako se u Srbiji ne desi tranzicija na obnovljive izvore energije, njen put u EU bi mogao biti usporen činjenicom da bi se država našla u situaciji da bira između članstva i energetske krize.

Vreme je da se političari pozabave i ovim temama i da Srbija prestane da bude dimnjak Evrope. Predsednik Vučić bi trebalo da posluša makar jedan od onih „petnaest“ govora Grete Tunberg.

Autor je nezavisni istraživač iz Toronta.

Peščanik.net, 30.09.2019.

Srodni link: Masha Gessen – Greta Tunberg kao anti-Tramp

EKOLOGIJA